Ne navijam ni za jedan tim u Engleskoj ali Liverpool mi je bio drag zbog red kop (ona stara tribina) Onda malo vise Boro zbog Boksica, Arsenal i West Ham zbog Sukera i Chelsea zbog Stanica.  Kasnije West Ham u onoj sezoni s Tevez. Mislim zadnji put da sam ono nesto ko za nekog navijao je Leicester da uzme titulu. Sad mi uglavnom svejedno mada jos uvijek gledam. Samo nek je dobra utakmica i nek je neizvjesno na tabeli. 

Liverpool. Ono finale sa alavesom. 5:4. Od tad ne propuštam ništa. Većinu vremena patnja do kloppa.  Isto ka sa Hajdukom. Patnja.    NBA 76ersi. Patnja. Jesam ih izabra svaka mi čast

Zaboravija san na najjačeg -Eric Cantona. Baš mi je bija drag a i danas je zanimljiv lik, gleda nedavno neki intervju s njim. 

Meni je prvo sjećanje Liverpoola Riise kako drma gredu protiv Barcelone

Onda od 2013. počeo pratit kako je došao Rodgers. Tad sam imao dojam ko da će vječno ostat midtable klub, nisam ni slutio da će se s Kloppom vinuti u te visine

Stvarno imam osjećam da sam nešto veličanstveno doživio prateći taj period 

Naišao na stranicu footballia, jebote pa tu ima utakmica koje god želiš gledat povijesno. Čak ima iz šezdesetih. Nije striktno vezano za ovu temu, ali me oduševilo. 

Sunderland. Od vremena Kevin Phillipsa I Nial Quinna. Inace sam ljubitelj mekanog dodira ali cijenim i radnicke antinogometne ekipe dok ne postanu bezobrazni gubitelji vremena. 

Prije Sunderlanda mi je bio drag Manutd u 90tima ali to je vec nekako banalan odgovor.

Inace, nas sad drzi Židov a Newcastle arapi. He he

Leeds:

Prva utakmica LP koju sam ikada gledao je bila Leeds - Stuttgart. Gordon Strachan se kladio u kucu da ce proci. Oni ispadnu, on, supruga i obitelj lete van. Ispostavi se da je Stuttgart u nekom trenutku imao 4 stranca na terenu. Igra se majstorica u Barceloni, Leeds prolazi, Strachan se vraca u kucu. Zbog takvih prica i zivopisnih karaktera sam i zavolio nogomet. Neka prosla vremena, u danasnjem "sterilnom" nogometu bi ga valjda kaznili jer je los uzor djeci.

10 godina kasnije sloze relativno mladu ekipu koja se bori za naslov i igra polufinale LP. I, sto je jos bolje, dok (tada) mrski Arsenal izgleda ko francuska reprezentacija, ovi imaju skoro sve "domace" igrace. Martyn, Robinson, Kelly, Mills, Radebe, Ferdinand, Woodgate, Matteo, Harte, Bowyer, Dacourt, Bridges, Kewell, Smith, Viduka (nabrojano iz glave 😉). Nazalost, katastrofalno vodenje financija, cija je odrzivost ovisila u potpunosti o plasmanu u LP (u doba kad nisu isla 4 kluba) ih je u konacnici izbacila s velike scene 20 godina. Sad im je Red Bull sponzor, mozda je to neka sansa da bar postanu stabilan prvoligas, gdje povijesno pripadaju bez sumnje.

Baš pravi nogomet...