Dakle ajde da konačno napišem nešto o tom West Hamu. Unaprijed se ispričavam na gomili podataka koja ćete zaboraviti tri sekunde poslije čitanja i koja će vam biti važna kao tekst što je danas jela Lana Jurčević.
Dakle počnimo od punog sastava (pišem iz glave jer mi se neda provjeravati pa sam možda nekoga izostavio)
Vratari: Adrian i Randolph
Obrana: Byram, Collins, Ogbonna, Reid, Tompkins i Creswell
Vezni red: Noble (c), Kouyate, Song Obiang, Lanzini, Payet, Antonio i Oxford
Napad: Sakho, Carroll, Emenike, Moses i Valencia
Neka najbolja postava kada bi svi bili fit je Adrian - Byram, Reid, Ogbonna, Creswell - Noble, Kouyate, Lanzini - Payet Sakho - Antonio
Dakle za početak neke priče o samoj igri West Hama važno je reći da je kroz cijelu sezonu uvjetovana ozljedama i to jako. Kompletni nisi bili niti u jednom trenutku, a jedno vrijeme im je nedostajalo sedam prvotimaca.
To samo govori da za jednu ekipu svoje razine, dakle neke sredine tablice imaju užasno širok kadar.
Dakle što se tiče samog načina igre. Svi znamo kako igraju Big Samove ekipe, čvrsto iza, lupaj duge lopte, hustle, gužva i možda gol. Bilić je došao sa jednim potpunim zaokretom i brzo od njega odustao.
Naime on je zamislio odigrati današnju hipster igru bundeslige i primere sa izlascima po podu od golmana, preko stopera i zadnjeg veznog. Nije igrao klasičnu lavolpianu, ali je kao glavnog kroz to vrijeme odredio Noblea koji je od stopera primao loptu na nekih svojih 25-30 metara i trebao pokretati akcije. Zahvaljujući tome West Ham je još i danas vodeći u ligi po primljenim golovima iz svojih direktnih grešaka.
Naime zaboravio je na činjenicu da je Noble Englez i da ima u sebi usađen čip sa podacima da od malih nogu sluša trenere koji mu govore da se lopta ne daje izvan vidokruga te da posljedično tome se čak i tijelo oblikuje tako da mu je nemoguće dati loptu u smjeru gdje mu trup tj. kukovi nisu okrenuti. Mnogo zeznuto ako igraš tu poziciju sa tim stilom igre.
Druga stvar su golman i stoperi. Adrian je jako dobar golman, po meni je čak u konkurenciji za trećeg golmana na predstojećem EP, ali nije baš nešto u igri nogom. Nije Mignolet, ali nije ni Van Der Saar, ako se njega pita svaka vraćena njemu sekundu kasnije ide na protivničkih 20 metara. Randolph koji brani u kupu i koji me jako ugodno iznenadio i koji brani odlično svaki put kad dobije priliku, jer sam ga gledao prošle sezone u Birminghamu i nije me se dojmio ima praktički istu naviku.
Što se tiče stopera, njih su četvorica i zbog ozljeda praktički dijele minutažu tako da je mislim najviše odigrao James Collins ili kako ga navijači zovu Ginger Pele
koji je bio programiran za četvrtog stopera po rankingu. Sve u svemu mogu biti zadovoljni njima, Collins i Reid su klasični premierliga old school stoperi, najbolji su kad ih bombardiraš centaršutevima i kad se moraju baciti glavom na loptu koju je netko opizdio sa tri metra udaljenosti.
James Tompkins je recimo savršen primjer trenerskog nerada u Engleskoj u zadnjih 10-15 godina. Da je rođen u Njemačkoj, vjerujem da bi dogurao do reprezentacije i jako me podsjeća na Hummelsa, ali eto nije. Inteligentan je, zna igrati, nije spor jer mijenja desnog beka kad ga nema, ali je totalno nenaviknut na to da bi trebao igrati pa je uz Noblea i glavni razlog onog podatka kojeg sam iznio ranije.
Koliko su nenaviknuti na igru po podu govori i to da Ogbonna ima reputaciju dobrog tehničara i igrača preko kojeg se izlazi. Ogbonna! Pa daj, molim te. 
Ostaju mladi novo pridošli bek Byram koji je odlična kupovina za male novce i pametan skauting Championshipa, iako još nije navikao na tempo premier lige pa očekujem da će griješiti, ali ima mota.
Creswell je prošlogodišnje pojačanje iz Ipswicha i osvajač nagrade za igrača sezone, jako dobar bek koji jedini u momčadi nema pravu zamjenu pa čak ni zakrpu. Fenomenalan centaršut, malo bi mogao biti sigurniji u sebe i najveća greška mu je da stalno pravi malu, ali bitnu grešku na overlapu kada ide unutra sa premalim lukom i onda mu suigrač ili ne može dodati ili mu mora da ti iza leđa, lakši primjer je ulazak na onu loptu gdje je centrirao za Emenikea sad na Old Traffordu kad je Emenike pucao u De Geu.
Vezni red je pozicija dvije najbolje kupovine ove sezone u ligi, a to su Payet i Lanzini. O Payetu se većinom sve zna, old school majstorčina za koju nisam siguran da bi danas prošao u većem klubu, ali za West Ham je odličan. Čak zna i igrati obranu kada mu se hoće, što je jedan od razloga zašto su pobijeđivali velikane u gostima. U tim utakmicama su Payet i Lanzini većinom bili na krilu i znali su da će lagano izgubiti ako neće igrati obranu, bili su odgovorni i kada je tako izgledaju nevjerojatno kompaktno i ozbiljno, a povrh svega i znaju.
Tu je još i od jučer novi vlasnik petogodišnjeg ugovora Kouyate, ljubimac navijača koji je jedan u najboljih u ligi po oduzetim loptama, ima odličan osjećaj za prostor, zna zabiti, mana mu je da sa loptom presporo misli, jest da mu nije lako onako krakatom, ali mora igrati brže. Song igra tako tako, previše je mekan i igra mi neku alibi igru, ali je dobar dodatak s klupe ako treba netko za malo povezati redove.
Obiang je mladi Španjolac, pojačanje iz Sampdorie koji nije loš ove sezonje, ali se mora izdefinirati što želi. Mora igrati i brže i čvršće, jer neosporno zna, te također biti opasniji prema naprijed jer može.
U napadačkom dijelu počinjemo sa još jednim pojačanjem iz Championshipa, Michail Antonio. Otkriće sezone i glavni igrač u zadnjem dijelu sezone. Desno krilo, jak ko bik, uporan, opasan po gol, prosječne tehnike, ali napreduje i u tom području i prije svega fenomenalan tip kao čovjek.
Moses je na posudbi iz Chelseaja i većina ga zna, imao je dobrih perioda u sezoni, ali možda sam i malo više očekivao od njega.
Sakho je dio koji se savršeno uklapa u slagalicu ekipe, nevjerojatno radni igrač, neće zabiti 25 po sezoni, ali olakšava posao svima, veliko im je pojačanje sada kada se vrati nakon ozljede. Valnecia je također ima velikih problema sa ozljedama i biti će vrijedan rotacijski igrač.
Emenike mi djeluje kao Sakho za siromašne, ali nije ni puno igrao. I tu je još i najskuplji komad drveta na svijetu Andy Carroll, ljudski tuljan. Nezgrapan na zemlji, ali graciozan u zraku. Lijepo je ponekad vidjeti igrača koji još ima takav osjeća za skok i samu izvedbu istoga, što mu u West Hamu odgovara jer Bilić svojom igrom još drži cijenu takvim igračima.
A sad na gaffera. Bilić radi jako dobar posao ove sezone, navijači nisu baš bili oduševljani njegovim dolaskom, ali sada je za sve super Slav 
Očigledno je koliko mu je značilo ovo iskustvo sa Rusijom i Turskom koje su po meni najteže lige u Europi za biti trener. Vidi se da gušta, mediji ga vole u prvom redu jer ne sere i ne baca previše floskula. Ako ga se pita konkretno pitanje, odgovori na njega jasno, ako izgubi ne traži alibije, kaže da su zasluženo izgubili i jako cijene njegovu iskrenost.
Što se tiče taktičkog dijela, vidi se da se prilagođava. Nije nikakav prosvjetitelj ni guru, pragmatičan je do boli, odustao je od čiste igra po podu i dozvoljava svima da ako se ne osjećaju ugodno odigraju dugu loptu, gdje ima mehanizme izlaska sa Kouyateom i špicom koji se postave između beka i stopera i tamo na fizičku snagu spuštaju loptu na veznjake. Sa igračima je također super, postavio je Noblea za kapetana koji igra najbolji nogomet u životu poslije toga i vidi se koliko znači svima. Na kraju krajeva razbijenui su u samo jednoj utakmici, kod Tottenhama.
Zapravo mu je naveći kompliment što je sve štimalo i kada im nije išlo u onim periodima kada je izgubio dvije kod kuće na početku i pet ili šest utakmica za redom. Sazrio je jako, ali kako god prošla ova sezona iduća će biti teža i ako će misliti da je ovo dovoljno završit će na sredini tablice pa moguće i malo niže.
Od ostalih iz stožera vidi se utjecaj Edina Terzića jer je igra u nekim segmentima dosta slična Kloppovoj i tu je jedan od najbitnijih likova ove sezone Miljenko Rak.
Fizički su spremi savršeno što govori i tabela razdoblja postignutih golova.
West Ham je čak 23% golova postigao u razdoblju od 80 minute na dalje i po tome su prvi u ligi.
Još ću ovdje spomenuti i ponos West Hama, njihov Academy of football. Iz nje su u modernom razdoblju izašli Ferdinand, Glen Johnson, Joe Cole, Lampard, Carrick, Defoe pa i Terry što je činilo dobar dio reprezentacije u jednom razdoblju.
Sad je tamo najveći talent Reece Oxford koji je imao ulogu ove sezone, kapetan u-17 Engleske, stoper kojeg je Bilić stavio na zadnjeg veznog, prototip modernog stopera koji itekako zna igrati i koji je sa time počeo dovoljno rano da nema ranije spomenute probleme i svakako budućnost West Hama. Tu je i drugi stoper Burke koji je više stoper Terryevog tipa, na posudbi u Bradfordu.
Još treba spomenuti veznjaka Irca Cullena, bivšeg kapetana mlade ekipe Arsenala Dobsona, norveško krilo driblera Samuelsona i špicu Parfitt-Williamsa.
Iduće se sezone seli ma Olimpijski stadion za koji su ih mnogi ismijavali da ga neće nikada popuniti, ali već su rasprodali godišnje i sada kemija kako dobiti još 6000 mjesta da bude okruglo 60000.
Uglavnom čini se da su lijepi dani pred njima, novi stadion, nemaju ni funte duga, sa kojim pojačanjem po mogućnosti napadačkim koji bi činio razliku i rasteretio Payeta mogli bi biti happy days.
I za kraj počast najboljim navijačima u Engleskoj https://www.youtube.com/watch?v=Kn7NGJezKSQ
P.S. Ispričavam se tko je sve ovo pročitao, krivite iana wrighta 