ovako, kad god bi se povela rasprava o tome, uvijek sam tvrdio da su spanjolski igraci izrazito tehnicki i takticki skolovani, da su im klubovi uvijek tesko pobjedivi zbog te mase skolovanih i dobrih igraca i da nasem (hrvatskom/balkanskom/kakogodga nazvali) nogometu nikako ne odgovaraju bas spanjolski klubovi. I da ce uvijek prije proci engleski nego spanjolski klub. Nekad prije 10 godina je na ovom forumu postojala trazilica, pa je u medjuvremenu u sklopu modernizacije foruma ukinuta. Steta, jer bih inace lako dokazao da sam o kvaliteti spanjolskih igraca i klubova uvijek pisao isto
medjutim, vecina ljudi ne prati nogomet zbog tehnike, taktike, individualne virtuoznosti i skolovanosti jer bi se u takvom slucaju prije nasli u pracenju klasicne muzike i gostovanju berlinske filharmonije u Madridu, a ne Herthe kod Reala. Prati se zbog nekih drugih stvari
sto se tice argumenta kako engleski treneri ne treniraju nigdje izvan Engleske, pa je to dokaz kako ne valjaju, on nema veze ni sa cim. Engleski ni treneri ni igraci ne idu nigdje iz jednostavnog razloga sto su najvise placeni kod kuce. Kad to nije bio slucaj (recimo osamdesetih), onda smo imali i Venablesa u Barceloni i Toshacka koji se 20 godina potucao po poluotoku i Kendalla koji iz jednog od u tom trenutku top 5 najjacih klubova Europe dolazi u "mali" San Sebastian. Engleski igraci su odlazili u Spanjolsku, Italiju i Francusku. Zasto bi danas odlazili, kad su najbolje placeni bas kod kuce? Dalje, nisam bas primijetio ni da je doslo do invazije spanjolskih trenera i struke po kontinentu. Jedna ili dvije laste ne cine proljece. Primjere poput lika u Salzburgu kojeg je uspio nadmudriti pijani Cicek cemo radije presutiti. I on je predstavnik fenomenalne spanjolske struke
osnovni razlog mojeg nipodastavanja spanjolske lige je njezin status kao taoca velikih blizanaca. Niti u jednoj ozbiljnoj ligi ne postoji toliko uredjen i uhodan sustav koji bi toliko protezirao dva kluba, kao u Spanjolskoj. Zato je Primera obican Scottish Premier na steroidima i tako ce i ostati dok ne dodje do tektonskih promjena u njihovom nogometu. Od ozbiljnih liga, samo u Spanjolskoj su blizanci osvojili 85 od zadnjih 100 naslova. Englezi su uspjeli izbjeci tu zamku cak i u vremenu kad su zasipani novcem, kao u slucaju zadnjih 25 godina jer nije doslo do toga se da lova dijeli uskom krugu privilegiranih klubova, vec je doslo do gotovo ravnomjerne raspodjele. U Spanjolskoj nikad nije bilo moguce da neki trener sezdesetih uzme klub iz donje polovice druhe lige i da od njega u nekoliko godina napravi velesilu, kao sto je to uspjelo Shankleyu s Liverpoolom, Leedsu, Ipswichu, Cloughu dva puta s dva razlicita kluba. Uvijek bi takvi klubovi prije ili kasnije naletjeli na zid blizanaca i tu bi se razbili jer hijerarhija se mora postivati. I to je osnovna razlika izmedju engleske i spanjolske lige: otvorenost prema samom vrhu. Uz prave okolnosti, svatko ima sansu. Pitajte Leicester
stoga, kad Cordoba ili Getafe osvoje naslov kraj blizanaca, onda cu i ja mozda pocet mijenjat misljenje. A dobro znamo da nije tako jer kad treneri blizanaca ne pobjedjuju Cordobe i Getafee s tri razlike, slijedi mahanje maramicama na tribinama. Sigurno ne zato jer su Getafe i Cordoba toliko kvalitetni, pa ih je sreca dobit i s 1:0
[uredio ian wright - 19. rujna 2016. u 10:38]