Zanimljivo i vjerojatno prjelomno razdoblje West Hama je bilo baš u eri Super Slava. Preuzeo je poprilično raštimanu momčad, doveli su Payeta i Lanzinija a posuđen je i Moises iz Chelskog, Noble, Cresswell i Antonio su na momente izgledali vrijedni reprezentacije, Adrian je branio kao lud, Carroll se nakratko probudio iz zimskog sna i to je zapravo izgledalo poprilično dobro. Navijači nisu pretjerano osuđivali ispadanje iz Europe, trener je bio nov itd... Zaradio je nadimak 'Super Slav' nakon što je kroz sezonu masakrirao redom sve najjače klubove i po mom mišljenju u finišu sezone su poprilično pokradeni za bitne bodove, po nekim računicama čak i za mjesto u LP iduće sezone. Pokazalo se da možda i bolje da jesu jer su u EL drugu sezonu za redom (!) odmah u startu izbačeni iz natjecanja od rumunjske Astre. Među navijačima se šuškalo da je Biliću naređeno da tankira to, za Golda i Sullivana navodno potpuno nebitno natjecanje.

Vlasnicima se zapravo zamjeralo da su škrtiji od brata im po vjeri Levya. S koliko para točno raspolažu ne znam ali igraći su bili jako fino plaćeni a ni odštete nisu bile baš mizerne. Možda i jesu mogli dublje posegnuti u džep, ako je WHU ikada mogao prebaciti obje noge među teškaše onda je to bio trenutak. Financijski bi im se na kraju vjerojatno i isplatilo.

Što se događalo nakon te briljantne prve sezone; Payetova pobuna (navodno mu je smetalo što igra u tako neambicioznoj sredini, što se nije dovelo još nekoliko vanserijskih igrača), sve lošije igre, na kraju odlazak Slavena i otad strmoglavi pad. Cijeli taj flop je financijski enormno puno koštao ma što navijači govorili i mislili i ako sada ispadnu u drugu ligu imaju veliki problem, u prvom redu sa teretom plaća. Ako mi ne vjeruju neka pitaju Fulham.