Dobro si to opisao...u najmanju ruku čudan.

https://streamable.com/sjrhci?fbclid=IwAR0cA8TxTzbYl5KiaP2QPs3xzxmQZMAkcqAB13uePKAcrUu0LT-o1ETrAGY

Jučer su sve 3 situacije krivo procijenili...nevjerojatno. Ono Ward Prowseovo je i u realnom vremenu presmiješno za dosudit.

Ono što United sad igra, osobito u usporedbi sa stravom otprije, je čudo. Kao da su se oslobodili nekog tereta, lete po terenu, kombinacije, otvaranja, vidi se da guštaju. Bruno je bio katalizator pa se Pogba vratio, a očito je i da se rad na treninzima isplaćuje i da Ole ipak nije baš takva truba od trenera, dapače. 

Mali Greenwood je čudo, s 18 godina igra već kao prekaljeni prvotimac, prodori, driblinzi i bolestan šut i to s brzim releasom, dok obrambeni skuži da će ovaj pucati lopta je već u golu. 

Bruno. Što reći, došao čovjek kao da je liga njegova i kao da je uklubu 100 godina. Osim igračke kvalitete donio i totalnu pozitiviu. Jučer realno slaba tekma njegova i u takvoj slaboj izbori i zabije penal i asistira. Proglašen igračem mjeseca btw. 

Sad još dovesti Sancha, neku mlađu verziju Matića i eventualno jednog beka kao zamjenu za Shawa i može biti svašta sljedeće godine. 

Stoper nije uopće prioritet. 

E i penal čist bio jučer. 

😁

umro Jackie Charlton

brat Bobbyja. Osvojio SP kao igrač '66, a meni u pamćenju kao sjajan selektor Irske

do njega je reprezentacija Irske bila jedna od slabijih europskih ekipa, ali Jack ih je prvo okupio (nalazili su igrače s irskim korijenima širom Engleske u vrlo širokoj interpretaciji tko je Irac, pa su svoje mjesto našli i crni Irci), a onda i uigrao u tipičnoj 4-4-2 otočkoj maniri "duga lopa, veliki & mali u napadu, radilice u sredini terena, teški stoperi, tricky wingers i bekovi koji naprave po 30 centaršuteva po utakmici"

počeo je u kvalifikacijama za Euro 88 u vrlo teškoj skupini s tada jakim Belgijancima i Škotima, te nezgodnim Bugarima. Samo prvi je išao na Euro. Sve četiri ekipe su završile u dva boda razlike, a Irce su spasili Škoti koji su u zadnjem kolu dobili Bugare u Sofiji. Čvrsta obrana i prekidi je postao trade mark Charltonove Irske

došli na Euro 88 kao debitanti i tada je po prvi put Europa vidjela zeleno more irskih navijača. U prvoj utakmici tukli Engleze, pa remi s CCCP-om i onda im je bod protiv Nizozemske bio dovoljan za prolazak u polufinale, ali Oranje zabija u 82. za 1:0 svoj prolazak dalje i kasniju europsku titulu

kvalifikacije za Italiju 90. Skupina sa Sircima, Španjolcima i Magjarima koji su onda još uvijek bili solidna ekipica. Sa Španjolcima 2 za 2, 3:0 demolicija Siraca u Dublinu i tri od četiri boda protiv Magjara dovoljno za drugo mjesto i povijesni prvi nastup na SP. Totalna euforija u zemlji. A u Italiji skupina smrti s Engleskom, Nizozemskom i Egiptom. Talijani se bojali huliganskih obračuna, pa se skupina igrala na otocima, u Palermu i Cagliariju kako bi se huliganima onemogućilo da se slobodno kreću po zemlji. U šest utakmica te skupine pet remija i palo je ukupno valjda šest golova. Evropćani su izremizirali međusobno i poredak se odlučivao na temelju toga s koliko razlike će tko nabiti Egipat. Međutim, nitko nije nabio Egipat i samo su ih Englezi pregazili 1:0. Kolosalno dosadan turnir s minimumom golova

Irska i Nizozemska završila s istom brojem bodova i s istom gol-razlikom, pa je ždrijeb odlučivao tko će zauzet drugo mjesto, a tko treće. Novčić je pao na irsku stranu i poslao ih na Rumunje koje su dobili na penale, a Nizozemce na Njemačku, jedinu sposobnu ekipu na turniru. Nakon Rumunja su Irci igrali četvrtfinale u Rimu protiv Talijana i oprostili se s uzdignutom glavom nakon 1:0 poraza

na Euro 92 se nisu kvalificirali. Kvalifikacije s Engleskom, Poljskom i Turskom. Svi su našamarali Turke i onda međusobno remizirali, osim što su Englezi uspjeli dobiti Poljake na Wembleyju i tako se kvalificirali

kvalifikacije za USA 94 opet sa Španjolcima, Sircima i europskim prvacima Dancima. Već tradicionalno gaženje Siraca 3:0, s Dancima dva remija, bod u dvije utakmice protiv Španolaca i skupinu je zapravo odlučio danski kiks 0:0 u Latviji, pa se u zadnjoj utakmici skupine u Madridu odlučivalo tko će se priključit Ircima u Americi, domaćini ili Danci. Hierro bum 1:0 i europski prvaci ostaju doma

u Americi vrhunac irskog poimanja nogometa u najtrolerskijoj skupini svih vremena. Igraju praktično na domaćem terenu u New Yorku. U prvoj utakmici dobili još jedne domaćine - Talijane, pa u drugoj izgubili od još jednih domaćina - Meksikanaca i onda 1:1 s Norveškom. A Norveška isti nogometni kua ko Irska, samo s manje talenta. Sve 4 ekipe na 4 boda, odlučuje gol-razlika i Irska s fenomenalnih 2:2 završava na drugom mjestu. Drugi krug protiv Nizozemaca u Orlandu i tamo su bili bez šansi, bum 2:0

na Euro 96, kvalifikacijska skupina s Portugalom u usponu. Sjajna demolicija sjevernih susjeda 4:0 u Belfastu, ali i nevjerojatan kiks 0:0 u Lihtenštajnu. S Portugalom 3 za 3, ali onda remi sa Sircima u Dublinu, poraz od Austrije i drugo mjesto iza Portugala. Jedna utakmica play-offa s Nizozemskom u Liverpoolu, bio prijenos na HTV i glatki 2:0 poraz od prejakih Nizozemaca. Crna mačka za njegove Irce. To je bio kraj Charltona na klupi, pa i kraj jake Irske

dolazili su na turnire i kasnije, ali meni više nikad nisu bili nešto ni zanimljivi ni dragi. Uglavnom sirovine & drvosječe, igrači za Championship

ali Charlton je imao sjajne igrače na raspolaganju: Paul McGrath godinama jedan od najboljih igrača engleske lige, Lawrenson najbolji stoper lige. Mick McCarthy isto u obrani, uz Chrisa Hughtona. Liverpolovi Whelan, Aldridge, Houghton. Andy Townsend. U napadu leteće tvrđave Niall Quinn, Tony Cascarino. Već tada veterani Frank Stapleton, Liam Brady, David O'Leary

drugi val s Dennisom Irwinom, Steveom Stauntonom, Terryjem Phelanom, mladi Roy Keane. McAteer, Phil Babb, Gary Kelly - tu je već bila vidljiva tendencija pada kvalitete

i vječiti golman Pat Bonner. 20 godina u Celticu i 15 na golu Irske

baš sam malo gledao kako su kotirali Irci, računajući Team of the Year

1980-tih: Lawrenson četri puta, O'Leary dva puta, Sheedy dva puta, Brady, Stapleton, McGrath, Townsend

1990tih: Townsend dva puta, Keane dva puta, Irwin dva puta, Houghton, McGrath, Kelly

1993: McGrath igrač godine

2000-tih: Keane tri puta, Carr dva puta, Given dva puta, Kelly, Harte, Finnan

2000: Keane igrač godine

2010-tih: Dunne, Coleman 2014 - posljednji Irac u ekipi godine

Gledam Watford- Newcastle i ovo sudenje nevjerojatno svaki kontakt prekršaj 60-ta minuta 30 prekršaja !!! 

Brentford nastavlja gaziti...

ali WBA se ne da...upravo bas Krovinovic zabio Blackburnu