Najveći premierligaški 'promašaji' u zadnjih godinu dana
Iako su upravo u engleskoj Premier ligi poslovi oko dovođenja pojačanja najčešće prepušteni trenerima, odnosno menadžerima kako ih tamo nazivaju, a ne popratnom klupskom osoblju kao u nekim drugim ligama, zbog čega bi se očekivala veća odgovornost, ali i veća stručnost prilikom procjene koji će se igrač uklopiti u momčad i biti pravo pojačanje, često na kraju izgleda kako je zapravo kupljen mačak u vreći, a ne pojačanje koje će donijeti željeni napredak u igri i rezultat.
Sezona 2006./2007. donijela je zasigurno nekoliko takvih slučajeva, a najviše je novaca u prazno bacio onaj koji ih najviše i ima - Chelsea. Ipak, znakovito je da u slučaju tog kluba menadžer Jose Mourinho nije imao odriješene ruke, nego je zadnja ipak bila riječ Romana Abramovicha, koji je npr. po svaku cijenu želio dovesti u klub Andriya Shevchenka, koji se na kraju pokazao promašajem godine.
Mogla su se na listi koja slijedi naći i imena Stilliana Petrova iz Aston Ville ili Damiena Duffa iz Newcastlea, cijelog napadačkog reda Manchester Citya, koji je oborio sve rekorde po minutama bez postignutog gola na vlastitom terenu ili npr. cijele momčadi Watforda. Ipak, izdvajamo deset imena kojima je bilo pametnije da su prošlog ljeta ostali u klubovima u kojima su i bili...
10. Robert Huth, Middlesbrough, plaćen 9 milijuna eura
Čini se da menadžer Middlesbrougha, Gareth Southgate, pati od nedostatka samopoštovanja. Zašto? Pa, to je zaključak koji bi se dao izvući iz njegove izjave kako je Robert Huth njegov legitimni nasljednik u obrani ovog kluba. Nakon prošloljetne sage oko dolaska u klub, Huth je najveći dio sezone proveo izvan terena, a kako su Jonathan Woodgate i Emanuel Pogatetz uspostavili sjajno partnerstvo u obrani, Southgate sada na klupi ima zamjenu plaćenu 9 milijuna eura.
9. Khalid Boulahrouz, Chelsea, 10,5 milijuna eura
Kada prednost ispred jednog klasičnog stopera u obrani dobije vezni nogometaš, kao što je Michael Essien dobio ispred Khalida Boulahrouza, jasno je kakvim kvalitetama taj stoper raspolaže. Njegova nespretnost u nedavnom susretu protiv Arsenala dovela je do jedanaesterca i njegovog isključenja, a daje i odgovor na pitanje zašto mu je to bio tek drugi premierligaški nastup u početnoj postavi u posljednja četiri mjeseca.
8. Carlton Cole, West Ham, 3 milijuna eura
Prosjek od dva premierligaška gola po sezoni nikako nije dobra preporuka za transfer, ako ste klasični napadač. Unatoč tome, bivši menadžer West Hama, Alan Pardew, odlučio je ničim izazvan za Carltona Colea platiti iznos od tri milijuna eura. Sezona je za Colea, prema njegovim standardima, bila prosječna - opet je postigao dva gola. Novi menasžer, Alan Curbishley, javno je kritizirao svog prethodnika zbog prošloljetnih "pojačanja", a tom prilikom Carlton Cole sigurno bio jedan od onih igrača koje je imao na umu.
7. Gabriel Paletta, Liverpool, 3 milijuna eura
Biti dio obrane Liverpoola koja u dvije utakmice primi pet, odnosno šest, golova doista je rijetkost. Ipak, Gabrielu Paletti je to uspjelo poći za rukom već u prvoj sezoni Mainz, 0:5, Arsenal, 3:6). S obzirom na to da Liverpool od dolaska Rafe Beniteza doista teško prima golove, a da je u obje utakmice kada je Liverpool doživio potpop u obrani bio Paletta dovoljno govori sama za sebe. Njegovo prisustvo u utakmicama protiv Fulhama i Portsmoutha, kada je Liverpool također poražen, dodatni je argument tvrdnji da se mladi Argentinac "nije najbolje snašao u novoj sredini".
6. Javier Mascherano, West Ham, cijena nepoznata
Dolazak jednog od najistaknutijih veznih nogometaša prošlogodišnjeg svjetskog prvenstva u redove West Hama doveo je Alana Pardewa i njegovog nasljednika Alana Curbishleya u dilemu - staviti ga u momčad ili ne. Zanimljivo, obojica su se odlučili za drugu opciju, te su u momčad umjesto Mascherana uvrštavali igrače poput Nigela Reo-Cokera, Haydena Mullinsa i Nigela Quashiea. Da bi cijela priča bila potpuno ironična, Mascherano je dobio priliku zaigrati upravo onda kada nije smio, što je West Ham koštalo dodatnih 8 milijuna eura.
5. Djimi Traore, Charlton, 3 milijuna eura
Traore je proteklog ljeta Liverpoolu plaćen 3 milijuna eura, a već u svojoj prvoj utakmici u dresu novog kluba istaknuo se crvenim kartonom. Nakon samo pola sezone i 11 odigranih utakmica, prodan je Portsmouthu za 1,5 milijun eura, što znači da je po odigranoj utakmici na njega potrošeno gotovo 150 000 eura.
4. Bernardo Corradi, Manchester City, 1,5 milijun eura
Broj Corradijevih golova veći je od broja crvenih kartona, ali bio je to težak dvoboj. U sezoni u kojoj su napadači Manchester Citya oborili sve rekorde po minutama bez gola na svom terenu i u kojoj su postali predmet javne sprdnje, budući da su se navijači tog kluba u svom gradu zadnji put golu veselili još prije nego što su proslavili dolazak nove 2007. godine, teško se može opravdati i jedan uloženi europ na bilo kojeg napadača. Corradiju ipak utjeha može biti to što je postigao više golova od Paula Dickova, ali nekako nam se čini da je tome najviše doprinijela činjenica da Dickov nije postigao ni jedan gol.
3. Matthew Upson, West Ham, 9 milijuna eura
Spomenuli smo već kako je Alan Curbishley krtizirao svog prethodnika Alana Pardewa zbog igrača dovedenih u West Ham proteklog ljeta, ali što reći za čovjeka koji je u siječnju Matthewa Upsona platio devet milijuna eura? West Ham je na kraju uspio ostati u Premier ligi, ali to sigurno ne mogu zahvaliti doprinosu Matthewa Upsona. Uporedimo li iznos isplaćen za njega i vrijeme provedeno na terenu, doći ćemo do nevjerojatnog podatka da je Upson zapravo najbolje plaćeni nogometaš na svijetu, budući da jedna njegova minuta provedena na terenu košta oko 225 000 eura, i to ako tu ne uračunamo plaću od 75 000 eura tjedno. Upson je započeo dvije utakmice i odigrao ukupno 41 minutu. Podatak da je Upson u 11 mjeseci provedenih u Birminghamu prije dolaska u West Ham zaigrao u samo osam utakmica nije očito zabrinjavao Curbishleya kada ga je dovodio.
2. Michael Ballack, Chelsea, bez odštete
U Chelseau su očekivali kako dovode "generala" sredine terena. Otkrili su, pak, da ima i nekih anarhista koji imaju veću sposobnost držanja kontrole od Ballacka. Kao što je pokazala njegova sporost i mlakost u dvobojima protiv bržih i snažnijih protivnika, ovo nije Michael Ballack kakvog smo imali prilike gledati u dresovima Bayera, Bayerna ili njemačke reprezentacije. Očekivani dvoboj između Ballacka i Franka Lamparda za najboljeg ofenzivnog veznjaka u Chelseau bila je depresivno jednostrana, o čemu dovoljno govori 21 Lampardov gol u svim natjecanjima u odnosu na sedam Ballackovih. Samo je u utakmici protiv Porta Ballack donekle opravdao novac uložen u njega, ali s obzirom da zarađuje 150 000 eura tjedno, Ballack se pokazao jednim od najgorih njemačkih proizvoda koji su ikad uvezeni na Otok.
1. Andriy Shevchenko, Chelsea, 46 milijuna eura
Carlos Bocanegra - Andriy Shevchenko 5:4 - zapadnolondonsko natjecanje u postignutim golovima pripalo je Amerikancu, obrambenom nogometašu Fulhama, koji čak niti ne izvodi prekide, tako da je sve golove postigao iz igre. Kako onda opravdati 46 milijuna eura isplaćenih za Ukrajinca? Shevchenko tek u pojedinim trenucima, poput sjajnog gola Tottenhamu u FA kupu podsjeti na igrača kakav je bio prethodnih sezona. Propuštanje polufinala Lige prvaka, točno onakve utakmice zbog kakvih je i doveden i skupo (pre)plaćen, pokazalo je da je investicija bila promašena.
