VERZIJA ZA BOSNJAKE
Tri autobusa sarajevske multietničke mladeži , ogrnuti ljiljanima simbolima
mira, pokojom maslinovom grančicom i šalovima domovine došli su u Široki
hodočastiti sv. Franji i na taj način iako većinski muslimani pokazati
svjetu da Bosna zna što je ekumenizam.Netom što su izišli iz autobusa ustaše
Širokog presvučeni u časne sestre, didove i babe ispod halja izvukli su
kalašnjikove i namjestili obarače. Krenuo je odstrel. Situacija je ličila na
onu sa Markale. Opkoljeni, sami sa sendvičima u rukama kao jedinim oružjem
izmolili su dovu i pozvali Allaha u pomoć. Krv šehida protekla im je kroz
žile i u njima se probudio drevni duh Sefera Halilovića. Zelene oči postale
su im krvave. Usljed te metamorfoze počeli su se pentrati po zgradama kako
bi pobjegli iz obruča. Ustaše su i dalje rafalale. Samo nadnormlanim
bosanskim umijećem izbjegavanja metaka izbjegli su sigurnu šehidsku smrt.
Skaćući na zgrade i bježeći put Žovnice slučajno su izrazbijali nekoliko
izloga. Jedan navijač Sarajeva gorio je od strasti za mirom i tolerancijom i
nije htio pobjeći. Vikao je mir braćo Hrvati. Jedna nam je jedina Bosna i
Hercegovina. Kako je gorio njegov plamen uhvatio je jedno policijsko auto
koje je izgorilo u plamenu sarajevske tolerancije. Jedan milicajac sa znakom
U na čelu usred tog meteža došao je do Vedrana P. I zabio mu tupi predmet u
glavu.Posramljeni,šokirani ustaštvom Širokobrižana i otvorenim fašizmom za
koji su učili da je mrtav antifašistički odred zvan Horda mira pobjegao je u
šume i gore prema sjeveru
prava istina 