dubovac2 je napisao/la:
Ovo sve sto si napisao je ziva istina i tu nema nikakvih problema na nacionalnoj osnovi, jest da je grad korumpiran do srzi ali to nema veze sa nacionalizmom. Puno njih se veseli kad je dan Oluje jer znaju koliko je HV pomogao u borbi protiv agresora i Babinih autonomasa. Imao sam priliku proci BiH uzduz i poprijeko i stvarno ne razumijem toliku mrznju, sad znam da cu pobrati hrpu minusa ali bitno je reci da
Hercegovina koliko god kukali izgleda prebogato. Kada prolazis kroz Siroki, Vitez itd to su sve bogata sredista na kojima bi 70% Hrvatske pozavidjelo. Isto tako kritike na racun sredisnje Bosne di su Muslimani zadrti dozla Boga i gdje im smeta sve sta ima veze s Hrvatskom ili Srbijom, a o RS-u necu ni trositi rijeci jer to je jedina umjetna tvorevina u BiH koja je uspjela opstati zahvaljujuci znamo vec kome (hvala MZ

).
Sveukupno zalosno, imaju potencijala za imati super drzavu ali zbog medusobnog podmetanja jedni drugima i smjesne podjele vlasti nema prosperiteta tamo.
Bihac je jedan krasni primjer u BiH, grad koji je stvarno tolerantan ali ga niti jedno srediste vlasti u BiH ne voli, za Sarajevo su oni ustaske ulizice i glupi Krajisnici, za Mostar imaju ipak previse "balija" dok RS znamo kakav stav imaju o svemu sta nije srpsko. Tako da nisam jednom cup da ljudi govorre iz Bihaca da bi im bilo bolje da su pripali Hrvatskoj.
Vidi cijeli citat
taj dojam ostavljaju silni poslovni prostori uz ceste kojima si prolazio. ako hoćeš vidjeti pravu snagu države dovoljno je vidjeti indudtrijsku proizvodnju i izvoz, to što si vidio je većinom trgovina.
ipak, istina da Hercegovina financijski bolje stoji, ali ima tu dosta u mentalitetu regija, tj. ljudi (upravo dublja analiza toga vodi u shvaćanje najvećeg apsurda spajanja regija Bosne i Hercegovine u 1 državu). Hrvati toga kraja su sa škrte zemlje, cijelo razdoblje yuge sotonizirani, prisiljeni na iseljavanje i borbu za opstanak. taj splet okolnosti je razvio borbeni, natjecateljski duh čovjeka sklon riziku. taj duh je duh tržišnog gospodarstva i zato se veliki broj Hercegovaca odlučio na rizik poduzetništva po raspadu yuge. mnogi nisu uspjeli, oni koji jesu su vlasnici onog što si vidio.
Bosna ima inertniji duh, bila je regija miljenica yuge, živjelo se na državnoj sisi, radilo od 7-15, plaća primala prvog i za vikend se roštiljalo uz Bosnu/Vrbas/Unu. to je bilo sve što od života treba. kako Zabranjeno pušenje kaže "sve za kredit, sve za raju, jarane". samo krediti nisu išli u Hercegovinu, bar ne Hrvatima koji su se tako izjašnjavali. yugu se okivalo u nebesa i dok su tenkovi već bili na putu za Bosnu, glava se zabijala u pjesak, a razmišljalo se na način kako Edo Majka kaže "Neće ba nas, nas čuva JNA, mi smo djeco Jugosloveni, nemojte se bojat, vjerujte meni". eh kakav zajeb. u ratu je stradala, ali nakon njega se daleko više posvetila kukanju i traženju donacija nego vlastitom radu. te donacije su bile surogat državne sise. i dobila je sisu, ali silikonsku koja polako presušuje, prilike se brže mjenjaju od navika i rađaju se problemi. samo se nadam da ne ti problemi više nikada neće eskalirati kao prije 2 desetljeća. iako zvuči kao lud scenario, prazan želudac i zaluđena glava u stanju su izroditi svašta.
[uredio plavi9 - 28. kolovoza 2011. u 00:14]