Tu kod nas u Varaždinu svim pratiteljima nogometa starijima od 40 godina je pojam "Burilo" otprilike kao što je za cijelu Hrvatsku "Sanader", dakle sinonim za brutalnu pljačku. I dan-danas, čim neki sudac nekaj zasere, odmah mu se viče "Burilo". Te 1994. godine je Varteks imao sumnjivi penal za 2-0 par minuta do kraja protiv tadašnje Croatije (prva tekma 1-0 u ZG) i u teren ulijeću Ćiro i još netko s klupe, navlače Burila, jebiga, penal ostaje, 2-0, Varteks na minutu do polufinala kupa. U sljedećem napadu mislim da Cvitanović pada i penal za Croatiju, 2-1, gotovo, prolaz na gol u gostima. Pred stadionom dobrih 5 soma ljudi čeka suca, ono, opsadno stanje, još i ratne godine, svi ludi u pizdu materinu. Kroz neko vrijeme izlaze igrače Croatije, ljudi im zvižde, ali bez agresije. Dolazi Ćiro, isto ga se vrijeđa, ali ima i par onih koji vele, "Ćiro, daj nekaj love". I Ćiro vadi novce iz novčanika i dijeli tamo ljudima, ne znam sad koliko, bio sam balavander pa mi izgled novca i nije nešto značio, ali vidio sam na svoje oči kako je dao lovu barem 10 ljudi. Jebiga, imao je tu socijalnu inteligenciju, tu uličarsku snalažljvost, slično kao i Mamić. Sve u svemu, podario nam je s repkom nezaboravne trenutke, Turska i Danska na Euru 96, SP u Francuskoj, tada se stvarao kult reprezentacije i udarili temelji toga da se od nas stalno očekuje minimalno plasman, a onda i dobar rezultat.

Ćiro, hvala za sve, oprostili smo i Steaue i Auxeree i Jerkana slomljena nosa i Prosinečkog s Francuzima i još mnogo toga, počivao u miru