sjajna sampdoria, sa boškovom ka trenerom, katanecom koji je rudarija u sredini, ćelavim lombardom na krilu, a naprid braća, mancini i vialli

i u reprezentaciji italije su bili sjajan napadački tandem i to u doba kad su talijani bili krcati talentima, ka nikad prije i nikad posli

gianluca vialli je bija velika faca talijanskog, ali svjetskog baluna........počiva u miru!

kopiram post iz teme o talijanskoj ligi

Mancini - Vialli u Sampdoriji ❤️

tamo negdje 82/83 se Sampdoria vratila u Serie A pogonjena novcima svojeg novog bogatog vlasnika. Dovedeni su Pietro Vierchowod, 18-godišnji Mancini iz Bologne, tek nešto stariji Vialli iz Cremonesea, ali glavne zvijezde su bili pridošlice prvi napadač engleske reprezentacije Trevor Francis i sjajni Irac Liam Brady. Kasnije ih je nadopunio fenomenalni Škot i motor Liverpoola Graeme Souness. Takve igrače su dovodili novaci u talijanskoj ligi 😁

osvojen je kup i tu se pokazalo da je projekt na dobrom putu, ali nešto je još falilo. Bio je to Vujadin Boškov na klupi. Kroz dvije-tri sezone, od Britanaca je ostao samo Škot, Vialli i Mancini su prekomandirani u napad, a na gol je stao 20-godišnji Gianluca Pagliuca

kasnije su dodani Cerezo, Katanec i to je već super-Samp za koje znamo da su osvojili sve osim Velikog ušatog, a i tamo su bili jako blizu

Vialli je '92 otišao u Juve, koji je mislio da će s napadom Vialli-Baggio konačno prekinut post što se tiče naslova. Kraj Sacchijevog i Capellovog Milana, super-Sampa, Maradoninog Napolija i Trappatonijevog Intera Brehme-Matthaeus-Klinsmann im je nedostajalo još ipak tri-četiri superheroja. Kada su i to konačno skupili, osvojili su i naslov i Ligu prvaka i onda je Vialli u 32. godini otišao u tada omiljenu destinaciju talijanskih nogometnih penzionera - Englesku

negdje u međuvremenu mu je nestala i kosa, pa ga od tad znamo u ćelavoj kombinaciji, što je tada bila prava rijetkost. Pitajte Attilia Lombarda

put penzionerima je otvorio Gullit dvije-tri sezone ranije, a kad je Vialli došao u Chelsea, tamo su ga već čekali i ne baš penzioneri Zola i Di Matteo. Tamo je osvojio još par kupova, čak i kao trener-igrač. Gullit i on na klupi su podigli Chelsea iz kluba koji je bio na 11. mjestu u klub koji se počeo boriti za sam vrh. Onaj čuveni Manchesterov Treble iz '99 je zapravo uz neke okolnosti mogao završiti u Viallijevim rukama sezonu prije jer su osvojili Kup kupova, Miki Maus Kup i u prvenstvu su se dugo držali na drugom mjestu. Sljedeće sezone je imao samo tri poraza u prvenstvu

Baš karizma od igrača, igračina kakvih je bilo mnogo 80ih/90ih u Seriji A, talijan koji je skupa sa Zolom probio put strancima u Premiership, istinska legenda Sampdorije, Juventusa i Chelsea...

Neka mu je laka talijanska gruda...

Igračina di god je igrao

RIP