Prvenstvo Jugoslavije u nogometu 1985./1986.

Izvor: Wikipedija

Prvenstvo Jugoslavije u nogometu bio je najviši rang nogometnog natjecanja u Jugoslaviji 1985/86. godine. I pedesetosma sezona po redu u kojoj se organiziralo prvenstvo Jugoslavije u nogometu. Prvak države postao je Partizan iz Beograda, osvojivši svoju desetu titulu prvaka, u sezoni koju su obilježili skandali i optužbe oko namještanja utakmica u posljednjem (34.) kolu prvenstva.

Nakon posljednjeg kola Partizan je postao prvak zahvaljujući boljoj gol razlici od drugoplasirane Crvene zvezde. Međutim, 20. lipnja 1986. godine predsjedništvo nogometnog saveza Jugoslavije, na čelu sa Slavkom Šajberom, donijelo je odluku da se:

• poništi posljednje kolo sezone 1985/86. i naredi ponovno odigravanje svih devet utakmica
• Oduzme šest bodova svakom od 12 momčadi (Partizan, Crvena zvezda, FK Velež, NK Rijeka, NK Dinamo Zagreb, Budućnost, Željezničar, Sutjeska, Čelik, Sarajevo, Vojvodina i OFK Beograd) osumnjičenih za namještanje utakmica, što je značilo da će sljedeću sezonu 1986/87. početi sa minusom od šest bodova.

Svi klubovi osim Partizana su pristali na ponovno odigravanje utakmica, čija je utakmica registrirana sa službenih 3:0 za Željezničar iz Sarajeva. Kao posljedica ovoga Partizan je izgubio naslov s obzirom da ga je na ljestvici prestigla FK Crvena zvezda, koja je i predstavljala Jugoslaviju u kupu prvaka sljedeće sezone.

Usljedila je serija žalbi i tužbi od strane Partizana i cijeli slučaj je završio na ustavnom sudu. Dok su ustavni sud i sud udruženog rada Srbije donjeli presudu sljedeća sezona 1986/87. je već bila završena i prvak je postao Vardar, zahvaljujući činjenici da je 10 momčadi započelo prvenstvo sa minusom od 6 bodova.

Sudska presuda je glasila da nema dokaza o namještanju u posljednjem kolu prethodnog prvenstva i naslov je vraćen Partizanu. Ovo je automatski značilo da nema osnova za oduzimanje bodova u sezoni 1986/87. i nakon novog sabiranja bodova Partizan je postao novi prvak, umesto Vardara.

Međutim, Vardar je ipak predstavljao Jugoslaviju u kupu prvaka.

Rezultati posljednjeg kola [uredi]

* rezultati kod kojih se sumnjalo da su namješteni

Liga [uredi]

Najbolji strijelac: Davor Čop (Dinamo Vinkovci) - 22 gola.

(text preuzet iz leksikona yu mitologije)
JUSUF HATUNIĆ (1950.), stup obrane tuzlanske Slobode i beogradskoga Partizana te živi dokaz kako viškovi znaju biti tragičniji od manjkova. Hatuniću, naime, ničega nije falilo, ni sluha, ni pameti, ni nogometnih znanja, ali je za sport kojim se bavio i za vrijeme u kojem je igrao naprosto bio prejak. U jednom ne pretjerano grubom startu slomio je nogu mladom igraču Partizana Zoranu Raciću, koji se nakon toga više nikada nije vratio na nogometni travnjak. Hatunića su se plašili protivnički napadači, iako nije bio među grubljim braničima u Prvoj saveznoj ligi, ali je imao nešto što nije nitko drugi, što je možda koristilo timovima za koje je igrao, no istovremeno je štetilo samoj igri. Pojavio bi se kao srednjoškolac među prvačićima koji igraju lopte, a to nikada dobro ne izgleda. Kao i većina velikih i jakih ljudi, Hatunić je u duši bio mekan čovjek. Umro je rano i za sobom ostavio sasvim dovoljno tuge za trojicu običnih. Više ga se žalilo kao čovjeka nego kao fudbalera, što je, u svakom slučaju, kompliment. Jusuf je treba napomenuti i 2 godine bio kapiten reprezentacije Jugoslavije,na onoj utakmici protiv Španjolaca, kada je Juanito dobio flašu u glavu, Jusuf Hatunić je sa svoje polovine terena raspalio prema golu Miguel Angela i pogodio. Engleski sudac poništio je pogodak iz samo njemu jasnih razloga. Možda zato što nije normalno da čovjek tako jako udari loptu.