Nakon poraza, ali i vrlo loše igre Hrvatske protiv najlošije momčadi u našoj skupini - Škotske, mnogi novinari i nogometni stručnjaci danima su pokušavali pronaći razloge skandaloznom podbačaju. Neki su isticali da je u pripremi utakmice zakazao Štimac jer je igračima dopustio ležerno ponašanje i izlaske u grad, drugi su primjetili da je igrače, ali i izbornika, zapljusnuo val samozadovoljstva da ne kažemo bahatosti, zbog činjenice da nas je FIFA na ljestvici najboljih svjetskih reprezentacija nedavno stavila na visoko četvrto mjesto, a treći su u Štimčevom ustrajanju na igranju Sammira vidjeli glavni razlog hrvatskog neuspjeha.
Navijači ga ne vole, ali ne zbog boje kože
Više je nego jasno, naime, da Sammira mnogi hrvatski navijači ne vole - ali ne zbog boje kože, kako bi na prvu mogao zaključiti poneki gostujući navijač, već stoga što Sammir najčešće ne trči dovoljno, ne igra obranu, ne živi sportski i jer je u javnosti prečesto cendrav i plačljiv, te jer mu Zdravko Mamić godinama oprašta sve te njegove mane i nepodopštine, izazivajući tako nezadovoljstvo Sammirovih kolega, ali i navijača kojima ide na živce poseban režim kojega uživa razmaženi Brazilac.
Nismo, međutim, još nigdje pročitali ili čuli da je netko pri analizi poraza Hrvatske protiv Škotske (poraz u prijateljskoj utakmici protiv Portugala nije toliko bitan) dotaknuo srž problema, odnosno činjenicu da je Igor Štimac, po svemu sudeći, dobio posao izbornika uz uvjet da kroz reprezentaciju gura prodaju igrača, prvenstveno Dinama, što bi Hrvatsku na kraju moglo vrlo skupo stajati.
Prisjetimo li se, naime, načina na koji je Štimac postao izbornik, odnosno činjenice da ga je do izborničke fotelje pogurao njegov dojučerašnji najljući neprijatelj - Zdravko Mamić, logičnim se nameću pitanja: što se to u međuvremenu promijenilo i čime dobivanje dirigentske palice četvrte reprezentacije svijeta Štimac mora platiti onima koji su ga postavili na to mjesto.
Sammir je ponovno počeo cmizdriti
Jer teško je povjerovati da su do jučer smrtni neprijatelji samo zbog grižnje savjesti i iznenadnog duhovnog prosvijetljenja pronašli zajednički jezik i pomirili se, nakon čega je Mamić od najvećeg neprijatelja postao najveći zagovornik Igora Štimca.
Valja se ovdje prisjetiti prvih poteza novog izbornika: odmah nakon ustoličenja pozvao je upravo onoga igrača kojeg Dinamo grozničavo i hitno želi prodati. Sammir je, da podsjetimo, potrkaj ove sezone, baš kao i prethodnih godina, ponovno u javnosti počeo cmizdriti: 'Te se nada da će napokon otići iz Dinama, te mu Hrvatska liga više nije zanimljiva, te nema motiva igrati na polupraznim hrvatskim stadionima, te bi manje ružio i pio da igra u jačoj ligi i da je standardan u hrvatskoj reprezentaciji... On, dakle, žarko želi otići, no problem je u tome što ga nitko neće. Jer da hoće, ovako cendravog, iz Dinama bi ga odavno pojurili.
>>> Hrvatska izgubila od Portugala, debitirao Alen Halilović
Zašto igrač kojeg nitko ne želi igra u četvrtoj reprezentaciji svijeta?
E sad, zašto igrač kojega ne želi nijedan malo jači ili osrednji europski klub, ipak igra u prvom sastavu četvrte reprezentaciji svijeta? Zašto ga se gura, kad je očigledno da navijači ne mogu tek tako preći preko uvjerenja da je pozvan 'preko veze? I zbog čega nastupa kad zbog njega mnogi zvižde cijeloj reprezentaciji (narod ne može zaboraviti koliko ga je bezobzirno Mamić gurao Biliću i koliko je otrova sipao po bivšem izborniku samo zato jer je odbio pod nacionalni stijeg pozvati 'nestašnog' Brazilca – op.a)?
Sammir igra jer ga Mamić želi prodati! Hrvatska je, dakle, postala taoc menadžerskih ambicija Dinamovog dopredsjednika i zbog toga možda neće ni vidjeti Brazil Potvrdila je to i utakmica protiv Portugala u kojoj je bilo vidljivo da A vrsta puno bolje izgleda kada umjesto mekanog Sammira igra borbeni Vukojević.
E, to je ono o čemu se u nogometnim kuloarima mjesecima šuška, no novinari koji prate reprezentaciju tu istinu iz nekog razloga uporno izbjegavaju izreći. Mnogi su, naime, upoznali Mamićev gnjev, neki ne žele pokvariti odnos s izbornikom pa zato u svojim analizama ne idu do kraja.
Sramotno dodvoravanje novinara Hrvatske televizije
No, takvo zatvaranje očiju pred suštinom problema nimalo ne pomaže Hrvatskoj. Kukavički pristup i postavljanje sladunjavih pitanja kakva je nakon grozne utakmice Štimcu servirao novinar HTV-a Viki Ivanović (govorio da je Sammir bio izvanredan te se bojao izreći ono što smo svi vidjeli - da je Hrvatska odigrala užasno lošu i negledljivu utakmicu), agoniju hrvatske nogometne vrste može samo produbiti.
Da ne govorimo napamet, odnosno da postoji mnogo argumenata za tvrdnju da je Štimac taoc menadžerskih ambicija Zdravka Mamića, potvrdit će i podsjećanje na sportske izvještaje i analize od prije godinu dana. Portal Dnevno tada je, kroz tekst Gorana Roknića 'Kopernikanski obrat Igor Štimca: ili kako je s Mamićem dogovorio podjelu plijena' razotkrio pozadinu iznenadnog mirenja dotadašnjih najvećih neprijatelja.
Je li i Štimac počao kimati glavom?
'Što se dogodilo u posljednjih godinu dana otkako je Igor Štimac u ekskluzivnom intervjuu za portal Dnevno kazao 'Hrvatski nogomet igra se isključivo zbog profita Zdravka Mamića'? Kako će novi izbornik objasniti javnosti da je prihvatio radno mjesto u vrijeme kada hrvatskim nogometom i dalje neupitno vlada Zdravko Mamić koji je, kako nam je jednom prilikom objasnio Štimac, destruktivac koji radi isključivo iz vlastitog interesa, te promovira neadekvatne kadrove koji znaju samo kimati glavama kada im se za to da znak. Znači li to da je i Štimac počeo kimati glavom ili se hrvatski nogomet više ne igra zbog profita Zdravka Mamića?
Još zanimljivije, prije samo šest mjeseci izvršni predsjednik Dinama na jednoj od svojih brojnih izvanrednih press konferencija spomenuo se i Igora Štimca slijedećim riječima: 'Igor Štimac, koliko ja znam, na dvije godine je kažnjen radom u nogometu, ali ja ću mu sigurno priuštiti da ne radi i duže. Ukucajte u tražilicu Igor Štimac pa ćete vidjeti ima li takav legitimitet da govori o ozbiljnim stvarima. Mamić je tiradu tada nastavio riječima 'Jesam li ja u sudskom sporu s legendama Vatrenih Bokšićem, Bilićem i Asanovićem? Jesam li ja vršio nasilje nad nedužnom ženom, tukao konobara i nabijao nečiju glavu u lavabo? Jesam li bježao s mjesta nesreće?...Ja sam za istinu i pravdu, da sam htio mogao sam se naći sa Štimcem i podijeliti teritorij.
Štimčeva suspenzija odjednom je netragom nestala
U međuvremenu Štimčeva je suspenzija netragom nestala, a Zdravko Mamić ne samo da nije na dulje vrijeme uklonio 'ljutog neprijatelja', već će ga, avaj, nagraditi mjestom izbornika.
I tako se u hrvatskom nogometu udružiše dojučerašnji veliki neprijatelji, Zdravko Mamić i Igor Štimac. Tako danas Štimcu više ne smeta Šuker kao predsjednik Saveza, iako je sam sebe želio vidjeti na tom mjestu. Tako sada i Mamić lijepo govori o Štimcu premda mu je tek jučer dovikivao - razbojniče. Štimac će, pak, ponosan primiti novu dužnost od ljudi koji su ga suspendirali iz nogometa na dvije godine, pa svi skupa sada kao ne možemo doći k sebi... - napisao je u tekstu objavljenom 3. srpnja 2012. naš bivši novinar Goran Roknić, a ta njegova analiza itekako je svježa još i danas.
I, što je najvažnije, pojašnjava mnoge nedoumice i aktualne probleme hrvatske nogometne reprezentacije.
izvor: http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/88816-zbog-stimceve-prodaje-mamicevih-igraca-kroz-reprezentaciju-hrvatska-ni-nece-u-brazil.html
[uredio forzafiume - 10. lipnja 2013. u 22:24]