Aršavin s Copacabane
Rusima će hladna moskovska noć ostati u sjećanju kao noć u kojoj su dvadesetak minuta u šahu držali momčad za koju se svi kunu da je najbolja na svijetu. I okolici. Posljednjih dvadeset minuta bila je prava patnja za Brazil. Na trenutke se činilo da je omalen Aršavin stigao s Copacabane. Prolazio je kroz obranu Brazila kao kroz sir, društvo mu je pravio jednako opasni Keržakov koji je u finišu prvog dijela uzdramo vratnicu.

Rusi su zaslužili barem 'nulu’. Ako ne i pobjedu. Brazil je u prvom poluvremenu na nešto i sličio. Bio je to onaj klasični Parreirnin sistem u kojem su Lucio i Juan ostavljeni na milost protivničkih napadač. Ali, kada Kaka i ostali drže loptu kako treba, onda za obranu nema posla. Cijeli smisao je doturiti loptu do Ronalda i Adriana, opasni su čim lopta dođe do njih. Ali, i bezopasni kada su im psi čuvari za vratom.

Curi po bokovima
Ključni čovjek Brazila, to je još jednom pokazao, je Emerson. Zatvara sve rupe kojih ima. Barem takav je ruski dojam. Curi po bokovima, Cicinho voli biti naprijed, a Roberta Carlosa stižu godine i ne može špartati gore-dolje kao nekada, Kaka obranu gotovo i ne igra. Kada je Emerson izašao, bio je to kraj brazilske čvrstine. Jednostavno, nije to bila večer koju će Brazil pamtiti.

No, ne zaboravite. I takav slab Brazil ostvario je pobjedu. Protiv Rusa koji su bili jako, jako dobri. Njihovo izdanje je izuzetno upozoravajuća poruka Hrvatskoj. Ali, su nam pokazali i kako treba protiv Brazila u Njemačkoj. Strah treba ostaviti kod kuće, odigravati što jednostavnije, forsirati skok i striktno pokrivanje. Treba ih gušiti. Jer, zastrašujuća je lakoća kojom Brazil dolazi u opasne situacije za protivnika. Trenutak slabosti i evo Ronalda, Adriana, Kake...

Svjestan svega je izbornik Brazila Carlos Alberto Parreira.
- Nismo bili pravi, nikada u životu nisam bio na većoj zimi. Ali, ne brinite se, na svjetskom prvenstvu Brazil će biti onaj pravi. To jamčim - poruku je svijetu poslao Parreira. I Hrvatskoj.

Francuska je usred Pariza navukla bijes nogometne javnosti porazom od Slovačke 1:2. Bio je to prvi poraz Galskih pijetlova od četvrtfinala Europskog nogometnog prvenstva 2004. i prvi poraz u sedamnaest utakmica pod vodstvom Raymonda Domenecha. Osamdeseta minuta utakmice i odličan pogodak Josefa Valachovica iz slobodnjaka bio je hladan tuš za domaćina. Francuski vratar Fabien Barthez opet se vratio u reprezentaciju ali hladnu parišku noć sasvim sigurno neće pamtiti po dobru jer je njegov učinak prepuni Stade de France nagradio salvom zvižduka.

- Svaki je poraz neugodan ali smatram da taj naš nije tragičan. Nismo tako loše igrali. No zaista ne razumijem kako se igraču koji nosi nacionalni dres u njegovoj državi može zviždati. To je neoprostivo i više me pogodilo od samog poraza - istaknuo je poslije utakmice francuski izbornik Domenech. Naš protivnik u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine Engleska dugo je lomila otpor Urugvajaca. Bila je to prva utakmica Engleske nakon što je obznanjeno da Sven Goran Erikkson odlazi nakon SP-a, a ključnu ulogu imao je debitant u nacionalnoj vrsti.

Toliko osporavani Peter Crouch pogotkom je u 75. minuti razgalio prepuni Anfield i sasvim sigurno reprezentativni status i za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Joe Cole u sudačkoj je nadoknadi donio pobjedu Engleskoj. No velike glavobolje Erikksonu donijela je ozljeda gležnja Waynea Bridgea koji je iznesen s travnjaka nakon sudara sa svojim vratarom Paulom Robinsonom. Pobjeda (3:2) Irana, našeg Branka Ivankovića, nad Kostarikom još je više zapalila atmosferu na ionako zapaljivom Bliskom istoku.

- Možemo pobijediti bilo koju reprezentaciju na svijetu - jasan je bio Branko Ivanković.