O čemu se zapravo radi kod prodaje Valencije? Razjasnit ću cijeli proces "ukratko":
Valencia je početkom prošle godine za sanaciju duga digla kredit u konglomeratu banaka Bankia, a jamstvo za taj kredit dala im je gradska uprava (zvuči poznato, zar ne). Klub je bio dužan pronaći investitore koji će uložiti u dovršetak stadiona i jamčiti budući uspjeh i financiranje, uz otplatu duga Bankiji.
No, dogodio se problem.
Sud u Valenciji proglasio je jamstvo grada za kredit kluba nevažećim, protuustavnim. Značilo je to da bi Bankia mogla činiti s klubom što hoće (oni su odmah najavili prodaju po vlastitim uvjetima), i otvorilo je sezonu očajnog lova na sponzore za predsjednika Salva. Konzultirao je KPMG, pronašao je neke investitore koji su bili voljni uložiti u klub u budućnosti, no Bankia je zahtijevala hitan povrat novca za koji više nisu imali jamstvo, jer su i sami dugovali ogromne novce EU.
Salvo je tražio investitore sve do 26. prosinca, kad je javno optužio KPMG da igraju ulogu "dvostrukog agenta" odnosno da sabotiraju moguće investitore kako bi izašli u susret Bankiji. Također, zbog nesnosnih i netransparentnih iznosa koje je Bankia iznosila kao dugovanje, najavio je okupljanje navijača na Mestalli 24. siječnja.
Koliko god su ga svi, od gradske uprave, skupštine kluba i predstavnika Bankije, pokušavali od toga odgovoriti, do okupljanja je ipak došlo.
Na Mestallu su došli svi pretplatnici, članovi kluba, dioničari te mnogo ostalih navijača. U spektaklu koji je uslijedio, predsjednik Salvo je u suzama govorio da se klub ne može preuzeti uz mržnju prema navijačima, te da prodaja nije rješenje. "Oni mogu prodati dug", govorio je misleći na Bankiju, "ali ne mogu prodati dionice, jer ih nemaju. Ili neka prodaju svoj dug drugima, ili, ako žele prodati klub, idemo na sud gdje će tražiti povrat duga, ili ćemo se konačno dogovoriti. Ne možete kupiti 95 godina ljubavi i vjernosti kao što biste kupili stroj za kobasice." Nakon toga, redom se obratio odsutnim predstavnicima gradske uprave, klupske skupštine te Bankije: "Ako želite prodati klub, dođite ovdje. Ovo je Valencia, mi smo vlasnici."
Zapravo, predsjednik je time objavio spartanski rat svim nabrojanima. Zašto? Pa, gradska uprava trenutno ima dva cilja - riješiti se jamstva za dug zauvijek (kao što sam već i rekao, ocijenjen je protuustavnim, trenutno je u stupnju žalbe na regionalnom sudu); i izgubiti što manje glasova čineći to. Pozivajući klub da izbjegne bezuvjetnu prodaju, Salvo se zapravo nada da će jamstvo ipak opstati. Što se Bankije tiče, oni moraju srediti svoje vlastite dugove i čeznu za hitnom prodajom.
Što se tiče sadašnje uprave, većinski vlasnik kluba je trenutno tzv. Fundación Valencia, koju kontrolira grad, odnosno Generalitat de Valencia (gradska uprava). Spomenuti dug prema Bankiji iznosi 306M €, i on se ne može pretvoriti u dionice (kod nas tako rado viđeno), jer nitko ne jamči za njega, dakle tek bi potencijalni kupac mogao otplatiti dug tako da Bankiji preda vlasnički udio, ili bi mogao, saniravši dug, steći pravo na dionice.
Prvih nekoliko dana nakon Salvova spektakla vladalo je zatišje. Bankia je ignorirala sve (premda su neki navijači šarali njezine poslovnice grafitima), Fundación je šutjela. Tada se, ipak, odjednom oglasila priopćenjem, nakon sastanka gradske uprave 3. veljače:
"Došli smo, nakon rasprave s vodstvom kluba, do konstruktivnog rješenja. Od sada, Fundación Valenciana će voditi prodaju dionica. Skoro svi su glasali za. Napravit ćemo zajedničko tijelo u kojem će biti predstavnici kluba, Bankije, gradske uprave i KPMG-a, te će ono imati vremena do 24. veljače da razmotri sve ponude. Pri prodaji kluba poštovat će se kriteriji i principi koje to tijelo donese, u skladu s uvjetima Bankije.
Kad se odabere pobjednik, sazvat ćemo generalnu skupštinu svih dioničara da čujemo njihovo mišljenje o procesu.
Očekujemo da Bankia prihvati naše uvjete. Trebali smo ovo učiniti i ranije, jer ionako prodajemo nešto što je naše. Ne očekujemo probleme s Bankijom."
Vrlo snažno priopćenje, a opet puno kompromisa. Vrlo je bitna gradacija između dva ukošena dijela - jer od prodaje duga kojim je prijetila Bankia, došli smo preko prodaje dionica koje će nadzirati zajedničko tijelo, do konačne prodaje kluba pod istim takvim uvjetima. Bankia je prihvatila ovaj dogovor (naravno, jer sad je Grad odlučio poduprijetiklub, pa im ništa drugo nije ni preostalo), a ovo je značilo da se proces prodaje ubrzava, da u njemu sudjeluju svi zajedno, i da se konačno može napraviti "valjana" ponuda.
Eh, ali.
Fundación Valenciana je iznijela svoje prijedloge za uvjete prodaje, koje su čelnici Bankije smatrali "uvredljivima" i odmah iznijeli 10 točaka u kojima se ne slažu. Tu je zapelo, jer u upravi kluba žele zadržati veliku količinu svojih prava (predsjednikov pravo na veto određenih odluka, određenu količinu građana grada koji moraju sudjelovati u upravi, članska prava), dok koncern smatra da će takvi uvjeti odbiti ulagače i tako usporiti proces prodaje.
Na sjednici kluba 16. veljače došlo je do "konačnog obračuna". Trajalo je četiri sata, i svim članovima bilo je jasno da moraju ili doći do kompromisa s Bankijom, ili dati ostavke. Uzaludno je Amadeo Salvo vikao i molio da se kompromis ne prihvaća i da se uvjeti prodaje, ako će do nje doći, ostave u rukama članova kluba - između herojskog mučeništva i sudjelovanju u kreiranju uvjeta prodaje izglasano je, nakon duge i iscrpne sjednice, ovo drugo. Salvo očito igra neku svoju igru, jer je i nakon sjednice povukao suglasnost kluba da se dokumenti o dugovanju mogu izložiti Bankiji i potencijalnim ulagačima, što je izazvalo daljnje otezanje. Nagađa se da su tri moguća razloga ovakvog njegova ponašanja - ili je situacija puno gora nego što se misli; ili Salvo ima "u džepu" neke poznate ulagače u koje se nada, a povezuje ih se s njegovom firmom Power Electronics; ili, što je najvjerojatnije, vjeruje da će odugovlačenje prisiliti Bankiju na prodaju (cesiju) tražbine, a da bi se s novim vjerovnicima Valencia mogla ponovno dogovoriti i tako ipak, uz jamstvo, ispuniti plan o izlasku iz duga koji je Salvo prezentirao kad je stupio na mjesto predsjednika.
Što je, dakle, s prodajom? Uvjeti su, koliko god bili krhki, konačno kreirani, i zasad su primljene dvije ozbiljnije ponude (među kojima će se vjerojatno odlučiti pobjednik) - grupe iz Rusije te UAE.
Ništa još nije sigurno, i razne mine te iznenađenja su veoma moguća, jer zna se da Salvo neće odustati od odugovlačenja prodaje, a vjeruje se da bi i politički pritisak mogao natjerati predsjednika Fundación Valenciane, Aurelija Martineza, da podnese ostavku i tako pokrene cijeli proces gotovo iznova.
