Atlético je uvjerljivo najlošiji primjer "siromašnog" i "malog kluba koji pripada narodu".
Atlético je 2011. godine bio dužan 517M€ (Madrid 590M€, Barca 578M€, ali njima prihodi pokrivaju preko 80% duga za razliku od mizernih Atléticovih 40%), od čega preko 100M€ samo poreza državi. Mogli su biti ugašeni, naravno, ali nisu - plaćaju 15M€ poreza godišnje uz kamatnu stopu 4,5% za taj porezni dug, dakle, proći će još neko vrijeme dok ga ne otplate.
Pod Gilom, neplaćanje obveza bio je Atléticov "modus operandi" - halo, zar smo već zaboravili koji je prvi klub koji je prekršio odredbe FPP?

UEFA je odbila isplatiti Atléticu nagradu za osvajanje EL 2012. zbog kršenja odredbi FPP, i tek kasnije su dobili te novce.
Kad su prodali Aguera da poplaćaju dugove, umjesto toga okrenuli su se dovođenju Falcaa. Odakle? E, pa, niotkud. Atlético nije imao novaca za Falcaa, već je "zgodno" uletjela sportska grupacija Doyen Sports Group, koja je platila pola transfera (20M€) i postala vlasnikom polovice prava igrača. Interesantno, Atléti nije platio ni drugu polovicu - jer neki izvori iz Porta vele da je klub već spremio tužbu pred UEFA-om za neplaćeni transfer, no tad je novac pristigao, a Doyen Sports se "misteriozno" počeo pojavljivati na dresu Atlética.
Također, zna se da su 2011. dugovali 52M€ za plaće svojim igračima.
2013. godine Atlético Madrid imao je puna prava tek nad
šestoricom svojih igrača. Sve ostalo dijelili su s agentima ili kompanijama. Taj "third-party ownership" model, kojeg su oni pioniri, mogao bi u skoro vrijeme dovesti do vrlo mutne situacije u klubu. Naime, UEFA i FIFA još to nemaju uređeno kako treba, i ne zna se tko je zapravo vlasnik igrača, i kako se oni mogu transferirati ili micati.
Madrid i Barcelona mogu imati duplo veći dug, ali i dalje će imati stabilan "cash flow" i pokrivat će ga svojim prihodima i imovinom. Zato se uvijek govorilo kako su Valencia i Atlético najzaduženiji klubovi u Španjolskoj... e pa mi smo klub zbog toga prodali i dugove otplatili, sad je ostao samo Atlético.