Playstation nogomet nogomet najboljeg kluba na svijetu ili ipak ne? Prvi dani 2015. vratili su Primeru na male ekrane, a nova polusezona nije mogla bolje početi, derbi između Valencije i Real Madrida u grotlu Mestalle ponudio je sve što je
dna velika španska utakmica može ponuditi. Rezultatski preokret domaćina, devet žutih kartona, pet-šest igrača oko sudije pri skoro svakom prekidu, par poteza koji nisu primjereni nogometnim terenima, ukratko, sve što se moglo očekivati.
Pri pogledu na sastave prije utakmice prvo što sam lupio bila je rečenica iz naslova. Carlo Ancelotti je izveo, sada nakon povrede Modrića, standardnu postavu, ''playstationsku'', bez zadnjeg veznog sa Kroosom i dva izuzetno ofanzivna igrača u veznom redu. Casillas na golu, Ramos i Pepe ispred okruženi Carvajalom desno i Marcelom lijevo, Kroos, James i Isco u vezom redu i BBC u napadu. Načelno 4-3-3. Nekoliko puta su engleski komentatori uzvikivali kako je ovo najbolja postava Reala i da je sutra finale Lige prvaka i da su svi spremni upravo ovih 11 bi istrčalo na teren. Ne daj Bože, ali o tom o tom.
Santo je svoju ekipu izveo u 3-4-1-2 rasporedu. Alves na golu, ispred njega trojica štopera, Mustafi, Otamendi i Orban, Barragan i Piatti (Gaya od 23') kao bekovi, Perez, Parejo i Gomez u sredini terena, Paco i Negredo u napadu.
Real Madrid u fazi napada se najviše oslanjao na izolaciju Ronalda i Balea na krilima sa protivničkim štoperima ili bekovima. U tu svrhu su skupljali Valenciju u sredinu terena nastojeći kombinatorikom omogućiti nekome od veznog trojca dovoljno vremena na lopti kako bi dijagonalom upošljavao krila koja su tokom čitave utakmice ostajala jako visoko u terenu. Ovakav plan igre nije prolazio prije svega zbog loših mehanizama prenosa lopte u narednu fazu u igri Reala, a onda i odlične pripreme utakmice Valencijinog trenera. Tek par puta su igrači Reala uspjeli odigrati ovu akciju, dvaput je Bale rušen prekršajima (nakon jednog i centaršuta koji je uslijedio je zbog igre rukom u šesnaestercu sviran penal kojeg je Ronaldo realizirao), dok je Ronaldo uspio dobiti jednu ili dvije korisne lopte.
Priprema napada Reala za ovakve akcije je blago rečeno bila užasna tokom čitave utakmice. Imali su veliki problem pri prenosu lopte od štopera u vezni red jer se tek Kroos sporadično nudio i stvarao 3v2 protiv Valencijinih napadača, Isco i James su stajali jako široko i visoko u terenu tako da Real u ovoj fazi napada nikako nije mogao stvoriti brojčani višak, a rotacije vezne trojke zbog njihove udaljenosti nisu bile moguće. Bez pomoći veznog reda i sa bekovima vezanim uz aut linije već u ovoj fazi napada Real se oslanjao na individualizaciju, duge lopte iz zadnje linije koje su Valencijini štoperi lako kupili ili jako riskantne driblinge i igru na trećeg kako bi se kupio prostor i vrijeme za upošljavanje napadačke linije.
Kada bi uspjeli prenijeti loptu do Balea i Ronalda izostajala bi podrška ostatka ekipe, pogotovo u slučaju Ronalda. Ronaldo prima loptu, oko njega su već dvojica igrača i kreće u soliranje jer Marcelo ne dolazi rasteretiti ga, Benzema je daleko, obično na suprotnoj strani, a James je izgubljen u međuprostoru. Tri-četiri puta kada su prišli Ronaldu i ponudili opcije Valencia je bila u velikim problemima. Ovdje me čudi kako Ancelotti ne radi više na ovoj fazi igre, sa Baleom koji donosi individualnu prevagu protiv bilo kojeg beka na svijetu na suprotnoj strani, stvaranjem viška uz lijevu aut liniju i okretanjem strane Realu se nudi mnogo.
U odbrambenoj fazi igre Real je prvo poluvrijeme odigrao jako dobro, da bi u drugom svi njihovi nedostaci izašli na vidjelo. Ono što je zanimljivo je da prednja linija jako malo radi bez lopte pa je Valencia kroz jedan ili dva pasa prelazila ogroman dio terena. Zadnja linija je standardno postavljena na nekih tridesetak metara, a onda tri vezna igrača se spuštaju u neku 4+3 zonu. Za protivnike koji igraju u grču u strahu od individualne kvalitete ili ubojite kontre ovo je sasvim dovoljno. Bilo je dovoljno i za Valenciju koja se u tom periodu igre previše bavila Realom, a premalo sobom. Organizovan presing Reala je uglavnom izostao, ali je bitno istaknuti da su u prvom dijelu Realovi igrači osvojili većinu 50-50 duela. James i Isco su u tom dijelu utakmice dominirali fizikalijama i agresivnošću.
Drugi dio donosi mnogo aktivniji pristup Valencije u napadu pa i nedostaci Reala u odbrani dolaze do izražaja. Valencia nije imala krila, nego su Barragan i Gaya pokrivali prostor uz aut linije tako da se Real kockao sa njihovim prepuštanjem bekovima. Gaya je, po meni, bio igrač utakmice, a Barragan zabio izjednačujući pogodak, toliko o rezultatima.
http://gfycat.com/HatefulNecessaryAmericanalligator
Kada bek na suprotnoj strani ostane sam kao duh na rubu šesnaesterca i još zabije gol valja se upitati čija je odgovornost. Proigravanja Gaye su bila jedan od napadačkih pristupa Valencije (o tome više poslije), ali odgovornost za preuzimanje Barragana pada na najmanje četvoricu igrača: Ronalda jer je krilo na toj strani odakle je bek došao, Marcela jer ako je dogovor bio da bek preuzima beka kako bi se Ronaldo ostavio kao opcija za kontru onda je morao biti tu, a ne okretati guzicu između neba i zemlje, Kroosa koji bi kao zadnji vezni morao držati Barragana na oku i biti na liniji dodavanja, a ne odustati od svega kao na terminu i na kraju Ramosa koji je ostao između tri Valencijina igrača bez da je ijednog kvalitetno pokrio. U 90% utakmica Realu ne fali zadnji vezni, ali onda kada protivnik odluči pokazati zube su očajni za njim, jer im se vrlo lako dolazi u prostor između linija i zavlači u međuprostor. Moguće da je ovo kadar izabran spletom okolnosti, možda je sve još uvijek work in progress, ali baš kao i prošle godine mišljenja sam da Realu fali balansa, ove godine još više nego prošle.
Valencia je u odbrani prikazala jako zanimljiv pristup. Zonski presing u nekoj 3-4-3-0 formaciji gdje se prednja trojka smještala između Realove odbrane i veznog reda i tako tjerala Real ili na rotacije kojih nije bilo ili na duge lopte kojih je bilo i previše. Okidači presinga su kao i obično bili loši pasovi, otežan prijem i slično. Dvaput su uhvatili Kroosa van balansa i stvorili dvije jako dobre prilike. Osim presinga važno je napomenuti i jako zanimljivo rješavanje Ronalda, Barragan posebno u prvom dijelu i Mustafi su radili udvajanje odmah po prijemu lopte, a kako nije bilo pomoći saigrača Ronaldu je prilazio i Parejo tako da je Portugalac obično ostajao bez opcija i lako gubio loptu. Na drugoj strani je Orban bio zadužen za Balea i Bale je stvorio puno više problema od Ronalda, pogotovo na samom otvaranju utakmice.
U napadu Valencia barem u prvom dijelu nije stvorila značajne šanse no dao se primjetiti plan igre sa loptom u nogama. On se sastojao od dugih pasova na Negreda i napadanja druge lopte. Ovakvo nešto nije prolazilo tokom čitave utakmice jer Negredo nije bio u stanju dobiti duele sa Ramosom i Pepeom, kada bi ih i dobio Realovi igrači oko lopte su bili puno agresivniji. Druga akcija su pomenuti pasovi koji su Valenciji davali dosta prostora zbog pasivne prednje linije Reala na Gayu koji je onda ili ulazio u sredinu ili odigravao pas igračima koji su utrčavali iz drugog plana i tražili šut sa distance.
Na kraju je Otamendi golom iz kornera okončao niz od 22 pobjede Reala u svim takmičenjima i najavio svjetliju budućnost za Valenciju koja ima novog vlasnika i napokon je bez dugova. Pred Realom bez obzira na rezultate je još mnogo posla, jer nakon drugog gola Valencije ostali su bez ikakvog plana, lopta na stranu i centaršut je najkreativnije rješenje koje su imali. Da Ramos nije promašio ono što obično pogađa iz takvih situacija vjerovatno bi se niz nastavio, a Realovi problemi zamazali rezultatima no večeras je Valencia osvojila zaslužena tri boda.
(db)