taj Lahoz je totalni idiot

Pisao sam za pejdž od bloga uvod u Primeru, pa ako nitko nema pametnijeg posla, evo  :D :

Almeria

Andaluzijski klub sa samog juga Španjolske, lani je bio zadnji utopljenik Primere koji se spasio. U sjajnoj završnici prvenstva, momčad trenera Francisca Rodrigueza izborila je ostanak uzevši 10 od mogućih  12 bodova u posljednja četiri kola. Njihovi afiniteti dobro se očituju iz prijateljskih utakmica u kojima su se susretali isključivo s niželigašima i u dolaznim transferima u kojem je potrošeno vrlo malo na ime odšteta, a najveće vedete su argentinski stoper Dos Santos koji je bio u idealnoj momčadi Segunde, Izraelac Hemed iz istog kluba, Ruben kao prvi golman madridskog Raya i brazilski ofenzivac Wellington,  21-godišnji igrač Arsenala koji diljem španjolskog nogometnog sustava traži klub u kojem bi se dokazao za neku veću scenu, iako su njegovi limiti pod velikim znakom upitnika.

Što se odlazaka tiče, jedan od nponajboljih igrača – krilo Vidal novi je igrač Seville, te prvi golman ekipe, 39 godišnji Esteban. Ramon Azeez je njihov najpotentniji igrač i ukoliko ga zadrže, šanse im rastu. Moj je dojam da Almeria po kadru nije jača nego lani i lako je zamisliti scenarij u kojem ga i ove sezone čeka slična borba, posebno kada znamo da ih krasi reputacija jedne od najgorih obrana u Španjolskoj.

 Athletic Bilbao

Svima simpatični Baski postaju ozbiljna ekipa. Nakon nebeskog uspona s Bielsom, lani je dohvaćena i Liga prvaka, odnosno zadnje kolo kvalifikacij u kojem na kultni San Mames nose rezultat 1:1.  Jedini zapravo bitna odlazak je onaj Andera Herrere, uz vrhunbsku financijsku injekciju od 31 milijun eura što bi trebalo značiti da još neko vrijeme klub ne bi trebao prodavati svoje najveće zvijezde – Muniaina, Itturaspea, Laportea koji je odigrao na svjetskoj razini sve otkada se vratio u igru nakon teške ozljede, pa i Ibai Gomeza, od koga se očekuje velika sezona   - svi od njih su ili će uskoro biti na meti najvećih europskih klubova, a posebno treba pratiti Muniaina koji će u novoj dinamici španjolske nogometne reprezentacije tražiti svoje mjesto na spisku. Od dolazaka bitnije je spomenuti tek Vigueiru, napadača iz Alavesa koji bi trebao poslužiti kao rotacijska opcija , te Guarrotxenu, talentirano krilo iz njihovog omladinskog pogona. Trener im je Ernesto Valverde, igračka legenda Primere, koji je nakon sjajne epizode u Olympiakosu preuzeo najveći baskijski klub i zasad s njim gura odlično.

Baski su sinonim u svijetu nogometa za hibrid između brzog i agresvinog engleskog pristupa kojem su vjerni bili desetljećima, i španjolskog modela u kojem se mnoštvom paseva zna pripremiti napad. Igrački i taktički sigurno jedna od najsigurnijih ekipa za pratiti, ali je pitanje hoće li im se opet igranje Europe pokazati kao kontra produktivno, koliki će balans imati u vidu ozljeda, umora i suspenzija. Ali plasman u Europu ne bi smio biti upitan. Valverde stvara jako interesantan projekt, te je uspio stabilizirat klub i svlačionicu nakon relativno burne Bielsine ere koja je kulminirala odlascima Llorentea i Amorebiete. Svakako preporučam da bacite oko tu i tamo.

 
Atletico Madrid

Aktualni španjolski prvaci i europski viceprvaci, u novu sezonu ulaze baš „simeonovski“ – skromno, uz pozamašna očekivanja. Klub je napustio vrhunski golman Courtois, koji je skupa s lijevim bekom Luisom i napadačem Costom otišao u londonski Chelsea. Osim njih, playmkaer Diego otišao je u Fenerbahće besplatno, Adrian Lopez je kupljen od Porta, mladi i talentirani Torres je otišao na posudbu u Porto, a uspjeli su prodati još dva golmana – Asenja u Villarreal i Roberta u Olympiacos. Baš raritet – 3 od 4 prva golmana su prodana. Mjesto između vratnicama tako je vjerojatno rezervirano za skupocjenu prinovu Oblaka, 16 milijun vrijedno slovensko pojačanj iz Benfice – iznos koji je mnoge iznenadio, iako se radi o strašno talentiranom golmanu. Od ostalih dolazaka najbitniji su onaj hrvatskog internacionalca Mandžukića, vrhunskog Francuza  Griezmanna, Siqueire iz Granade koji je zamjena za Luisa na boku i meksičkog napadača Jimeneza koji se profilirao u sjajnog finišera. Ostali dolasci u vidu Corree, Moye ili Gameza se više čine kao dodatne rotacijske opcije u dugoj sezoni koja je prd ovim klubom. Mišljenje oko njih mi je podijeljeno, s jedne strane ih smatram obrambeno jednako tvrdima i neprobojnima i tu je Mandžukić je kao najbolji branič među napadačima odabrao idealan klub – organizacija, forma, presing zamke i presing će i dalje biti na vrhunskoj razini.

 Međutim, smatram kako je sa silom novaca koji su pritisgli od transfera Atletico mogao ujednačiti kriterije oko toga koliko zapravo vrijede pojačanja – dojma sam da su neke dobrano preplatili, a poslovanjem u minusu što se tog segmenta tiče, jako su digli ljestvicu. Predviđam im borbu za prvaka od koje će malo prije ili malo kasnije ipak odustati – jednostavno, ove godine bi trebali imati još više problema sa zatvorenim ekipama, još će se manje klubova protiv njih otvoriti i dozvoliti kontru, pa mi  dovođenje „samo“ Griezmanna kao igrača koji tu može biti prevaga u ovom trenutku premalo da bi koninuirano uspješno rušili bunkeree poput Barcelone i Reala. Više sreće i u ulogu favorita ih guram u kupu i Ligi prvaka, koji su svojim turnirskim konceptom kao stvoreni za ovakve ekipe.

 Celta de Vigo

Klub koji je lani bio poslodavac današnjem treneru Barcelone Enriqueu  je među najoskudnijima što se transfera tiče – bitniji odlasci su tek oni s posudbe. Rafinha je slijedio svog trenera pa se vratio u Barcelonu, baskijski branič Aurtenetxe se vratio u Athletic, a stoper Inigo Lopez otišao je u Cordobu. Od pridošlica, najbitniji su Larrivey, argentinsko-talijanski napadač iz Raya koji je lani zabio 12 golova u prvenstvu i Pablo Hernandez, čileanska desetka koja je napokon dočekala transfer u Europu. Najzanimljivije će i dalje biti pratiti kako se razvijaju Barcelonini Fontas i Plantas, dok su Nolito, Danac Krohn-Dehli i posebno branič Hugo Mallo igrači na kojima počiva većina ambicija ove ekipe. Na mjestu trenera, Luis Enriquea je naslijedio Eduardo Berizzo, argentinski trener kojem je ovo tek četvrta sezona da vodi seniorske ekipe, a osim asistiranja Bielsi za vrijeme njegovog mandata u Čileu, u Španjolsku dolazi kao prvak i osvajač superkupa iste zemlje. Najzanimljivije je vidjeti hoće li se Celta odmaknuti od Enriqueovog ideala težnje igri kroz posjed i napadanju s mnogo igrača uz usporavanje tempa utakmice, ili će se ići malo tradicionalnijom linijom otpora i više okrenuti tvrđoj igri s manje rizika. U njihovom plasmanu ne bi trebalo biti značajnijih amplituda.

 Cordoba

Cordoba se pobrinula da ispadanja Betisa ne smanji kvotu andaluzijskih klubova u ligi, pa je pobjedom u playoffu osigurala svoje mjesto u elitnom razredu, po prvi put nakon 34 godine. I to na kakav način: navijači Las Palmasa su pri pozitivnom rezultatu za svoju momčad utrčali na teren i prekinuli utakmicu na nekoliko minuta, da bi u zadnjoj, devetoj minuti nadoknade primili gol koji je Cordobi donio ostvarenje snova preko njihovih leđa. Ovdje možete vidjeti kako je to izgledalo: http://www.youtube.com/watch?v=AEL-i6S-gzI

Uz već spomenuti dolazak Iniga Lopeza na mjesto stopera, ulazak u prvu ligu donio je nekoliko interesantnih posudbi – japanskog navijča Hanevaara koji je u ne tako davnoj prošlosti zabijao u nizozemskoj ligi, mladog Realovog ofenzivnog veznjaka Borje Garcia koji će naći prvi put u karijeri prvoligaške minute, te Garai iz Sporting Gijona koji bi trebao postati stožerni igrač. Svakako najzvučniji dolazak je Federica Catabrie, velike Valencijine uzdanice, od kojeg se očekuje pokretanje kontranapada kojima će ekipa težiti nakon što zgusnu linije duboko na terenu. Najbolniji odlazak je onaj vrlo efikasnog krila Pedra u Zaragozu, pa glavna ofenzivna snaga ekipe ostaje vrlo dobri strijelac Xisco. Jedna od najvećih nepoznanica, Cordoba spada u razred ekipa koje su sastavljene mahom od igrača koji su između prve i druge kalse Španjolske, ali smatram kako će uz vodstvo legendarnog Barceloninog i Chelseajovog beka Ferrera (jedini čovjek za kojeg sam ikada čuo da je dao manje golova od Thurama – samo jedan u 333 utakmice) ipak ostati u ligi i dogodine.

 Deportivo La Coruna

Ove sezone, Primera je bogatija za jednog bivšeg velikana, prvaka i europski priznatog kluba – Deprotivo se nakon djelomičnog saniranja duga od 100 milijuna eura zbog koje im je prijetio totalni kolaps, vratio tamo gdje mu je mjesto. Osvojili su drugo mjesto u Segundi, uglavnom bazirajući svoju igru na tvrdom bloku i igri s minimalno rizika štio je rezultiralo mnogim utakmicama bez zabijenog ili primljenog gola. Kod Deportiva postoji jasna podjela snaga po godinama – fond od 7,8 prvotimaca će biti jedna od najmlađih u ligi od kojih je najzanimljviji prospekt 21-godišnji Sissoko (koliko ima likova da se tako prezivaju u toj Africi???), dok tu brojku upotpunjuju prekaljeni igrači poput kapetana Manuela Pabla, napadača Tochea i novopridošlog Harisa Medunjanina, finog lijevonogog BIH veznjaka. Osim njega, na listi dolaznih transfera najglasnije je odjeknuo onaj Isaaca Cuence, nekadašnjeg Guardiolinog ljubimca i velike perspektive koju su ozljede i nekonzistentost odvukle od Barcelona preko Ajaxa do Galicije. Od ostalih dolazaka, većeg utjecaja na izbor početnih 11 bi trebao biti tek onaj krila Lucasa koji je stigao iz Grčke. Ostali su bez dva bitna igrača, Antonia nuneza kojeg će na krilu zamijeniti cuenca, te napadač Fernandeza kioji je bio prva opcija s klupe.

 Trener im je relativno poznati Victor Fernandez, čovjek koji je naslijedio Mourinha u Portu a u karijeri je promijenio 9 klubova, a sve od Celte s početka stoljeća nije se uspio negdje zadržati dulje od sezonu i pol. Tu bi tradiciju mogao prekinuti u Deporu, jedan je od rijetkih koji je prošao kataklizmu niže lige bez otkata – što je vjerojatno i logično budući da ih je ekspresno iz iste i vratio u viši rang. Generalno ne volim ekipe s ovako koncipiranom igrom, ali ukoliko se transferi na terenu pokažu pogođeni koliko se čine u teoriji, Depor će ostati u ligi.

 Eibar

Još jedan baksijski klub, prvak Segunde iz prošle sezone. Eibar je užasno počeo sezonu lani, u jednom trenutku se čak činilo da bi mogao u borbu za opstanak, ali onda sredinom sezone slijedi uzlet koji ne staje praktički sve do kraja prvenstva i rezerviranaj pozicije u Primeri. To je prvi put u povijesti da će ovaj klub igrati prvu ligu, pa su nakon izbacivanja Athletica iz Kupa kralja od prije koju godinu, navijači dobili još jedan strašan impuls. Mjesto u eliti im je skoro oduzeto uslijed administrativnih problema u kojima su bili, ali su ipak uspjeli klub ustrojiti u zakonski  kontroverzno zatražen oblik, akcijom Defiende al Eibar (Defend Eibar).  Radi se o naputku kojim je svaki klub dužan prihoditi 25% od prosječnih rashoda svih klubova lige (prva i posljednja dva kluba ne ulaze u računicu) u kojoj se nalaze, što je malenom Eibaru koji ima stadion o 5000 sjedalica veliki problem u ligi s Real Madridom ili Sevillom. Javno su apelirali i igrači poput Xabi Alonsa te Illaramendija, u kojima su tražili od saveza i institucija zaštitu Eibara.

 Na transferima su poprilično aktivni, a odlascima standardnog prvotimca Jimeneza pariraju svom silom posudbi iz dva baksijksa veća kluba, posebno Real Sociedada. Najznačajniji je stope Ekiza, a iz drugih klubova najzvučnije pojačanje je holder Boateng, bivšpi igrač Fulhama, Raya i Dbipra, te Dani Nieto, Barcelonino mlado krilo koje je napokon našlo stalan klub i nadat će se da silne posudbe ovdje prestaju. Trener ekipe je Gaizka Garitano, čovjek koji je najprije asistirao pa bio prvi trener u B i prvoj ekipi. Nema iskustva izvan Eibara i „najzeleniji“ je od svih trenera u Primeri. Sve u svemu, neutralcima jako simpatičan klub koji je usprkos svojoj veličini (grad od 25 tisuća ljudi) i poslovanju bez minusa (u Španjolskoj?!) uspio ući u prvu ligu, vjerojatno se tu neće predugo zadržati.

 Barcelona

Još od sezone 08/09 kada je novi trener Barcelone postao nedokazani Pep Guardiola Blaugrana nije ulazila u ligaško natjecanja s većim brojem upitnika, posebno što je ovo bila prva godina bez trofeja u toj eri kluba. Klub je napustilo nekoliko bitnih igrača, od čega i dvije ikone - Valdes i Puyol. Valja imati na umu i kako su dotični bili jedni od kapetana ekipe, pa njihov odlazak može za posljedicu imati i preslagivanje dinamike odnosa unutar svlačionice gdje se očekuje da Messi ili Busquets uskoče u njihove cipele. Alexis je prodan u Arsenal, a Cesc u Chelsea, što znači das su iz fonda igrača iz prvog sastava i rotacija (sve skupa 15 igrača) nestale 4 opcije. Drugi izlazni transeri su posudba Afellaya u Olympiakos, Tella (koji će tražiti visine koje je dosegao prije kakve dvije sezone i pokušati oživiti karijeru) u Porto, Deulofeua koji je zamišljen kao Messijev nasljednik u Sevillu,te odlasci manje afirmiranih ali talentiranih dos Santosa u Villarreal i Krkića u Stoke. Čak 6 velikih pojačanja je stiglo na Camp – jedan od najboljih mladih vratara svijeta Ter Stegen iz Borussie M., vratar čielanske reprezentacije Bravo, a obrambeni dio ekipe pojačali su polivalentni, visoki i snažni Mathieu te Arsenalov klasni, ali ozljedama podložan Vermaelen.

Tako da će Barca imati najveću širinu u obrani u dosta dugo vremena, ukoliko ne bude velikih i dugotrajnih ozljeda. Naš Raketa je stigao u veznu liniju nakon najbolje sezone u karijeri i očekuje ga se u „Fabregas“ roli što se tiče minutaže –nerijetkoo prvi sastav, a u najgorem slučaju prva zamjena Xaviju kojeg će se sve više odmarati u onim „manjim“ utakmicama. Naprijed je sve jasno, Neymaru i Messiju pridružio se Suarez u jednom od najvećih transfera kluba u povijesti. Treba napomenuti kako je Urugvajac suspendiran još 2 mjeseca, i pravo nastupa stječe baš uoči prvog El Clasica sezone. S posudbe iz Celte se skupa s novim trenerom Enriqueom vratio Rafinha, i ako je iščitavati iz prijateljskih utakmica uoči sezone, mladac bi mogao dobiti poprilično šansi, barem dok se Suarez ne vrati.

 Enrique iza sebe ima neobičnu, kratku trenersku karijeru – prvotno zamišljen kao trener prve momčadi sve dok uprava povjerenje nije ipak dala Guardioli, vodio je drugu ekipu Barce do playoffa za ulazak u viši rang. Nakon toga se optisnuo u Rim, gdje je nastupio s krivom idejom da Romu mora podrediti svojoj viziji, umjesto obrnuto – nešto za što talijanska nogometna kultura nema strpljenja. Zadnji angažman bila je Celta s kojom je imao vrlo dobru kampanju za koju od svih ima palac gore. On je sljedbenik Barcinog ideala – i dalje možemo očekivati žestoki presing kad se lopta uzme, i onda odmor kada se ona ima – iako na prvu djeluje po svojoj okomitosti sličniji Tatinoj, nego Pepovoj Barci. S obzirom na lanjsku sezonu u kojoj je glavna premisa bila Cruijffova ideja kako Neymar i Messi ne mogu igrati zajedno, najzanimljivije će biti vidjeti kako će im se pribrojiti još i Suareza. Neki spominju i igru s tri u obrani, ali to ne mijenja činjenicu da će Barca nakon radnih krila koja igraju jednostavno (Villa, Pedro) preći na one koji više vole loptu i traže igru sebi u noge, što neizbježno mijenja koncepciju završnih faza napada. Talent je neosporan, Enrique dosta stvari kuži, ali s obzirom na svu silu novosti i nesigurnosti, smatram kako je čak Real Madrid ipak veći favorit za titulu od Barce.

Elche

Igrački najneatraktivnija ekipa lige prošle sezone – najmanje udaraca po golu i najmanje golova upisali su igrači ovog kluba iz pokrajine Alicante. Nastupali su i igrali vrlo oprezno, a lani su u ligu ušli kao prvaci dtuge lige i na kraju ulovili zadnji vlak za spas, budući da su skupili bod više od Osasune koja je krenula put druge lige. Ove sezone krenut će na isti pohod u kudikamo drugačijem sastavu. Uz vratara Tona i braniča Botiu, ekipu je napustila praktički cijela vezna linija: Rivera, Mantecon, Marquez, Perez, del Moral kreativno krilo Fidel, kao i Carlo Sanchez – startni veznjak Kolumbije sa Svjetskog prvenstva okušat će se na otoku, u Aston Villi. Također, za vjerovati je da će uprava snage u ostatku prijelaznog roka uprijeti u vraćanje mladog Ganca Boakyea iz Juventusa, budući da mu je posudba istekla. Boakye je bio najbolji strijelac kluba lani. U rubrici „dolasci“ nas najviše zanima ime Marija Pašalića – polivalentni veznjak-strijelac, dobitnik „Hajdučkog srca“, posuđen je iz londonskog Chelsea. Ostali transferi vezani su uz manje poznate igrače , mahom veznjake koji bi trebali iznijeti teret ove sezone – Vallecanov Gonzalez, Getafeov Mosquero i Zaragozin Rodriguez. Također, ekipi se priključio već pomalo zaboravljeni srpsko krilo Krasić, koje je nakon sjajnih igara u Juventusu, malo pomalo gubilo sjaj.

Trener ekipe je Fran Escriba, španjolski stručnjak koji je bio pomoćnik Quique Floresu u Valenciji, a nakon toga i Simeoneu u Atleticu. 2013. Je uveo Elche u prvu ligu i proglašen je za najboljeg trenera Segunde, a izgleda da je pred njim najteža sezona u karijeri. Generalno gledajući vrijedi pravilo da su glavni favoriti za ispadanje ekipe s dna tablice koje promijene puno igrača, posebno one koje to učine iz nužde. Čini mi se da je prebrzo došlo do smjene nekih od nositelja igre i Elcheu predviđam tešku borbu za ostanak u ligi.

 Espanyol

Kastilji naklonjen klub iz Barcelone je od finala Lige UEFA iz 2007. kojeg je izgubio od Seville postao zaštitni znak  sredine ligaške ljestvice, i otad je samo jednom bio bolje plasiran od 11. pozicije, ali i tada je bio daleko (11 bodova) od ulaska u  europska natjecanja. Promijenili su u međuvremenu 6 trenera, a od ove sezone ta dužnost pripala je Sergiu, igračkoj legendi bez velikog trenerskog iskustva (većinu CV zauzima jednogodišnje asistiranje treneru Espanyola B) koji je naslijedio slavnog Meksikanca Aguirrea. Kod njih nije bilo velikih odlazaka, posebno ukoliko Benficinog Pizzija uspiju nagovoriti da ostane na posudbi i dalje, kao što su i napravili s opasnim napadačem Bifoumom. Nakon avantura po Rusiji i Emiratima, u Španjolsku se vratio i nekadašnji napadač City Caicedo koji je imao vrhunsku epizodu u Levanteu i ako bude izbliza tako dobar, Espanyol je dobio veliko pojačanje umjesto Kolumbijca Cordobe koji se vratio u Meksiko.

Okosnica ekipe je i dalje jak stoperski internacionalni duo Moreno – Colotto, kojima j dodano i pojačanje u vidu Zaragozinog Gonzaleza, uz krilo Sergija Garciju koji je glavna kreatorska, nerijetko i golgeterska snaga ekipe – prošle sezone upisao je 9 asistencija i 12 golova. Sve u svemu, Espanyolov kadar je vrlo zanimljiv i mislim kako je došlo vrijeme da naprave jedan iskorak u gornji dio tablice, možda i borbu za Europu. Kada bi tu bio trener s više iskustva koji nije totalna nepoznanicama svima, bio bih mnogo sigurniji u ovakvu tvrdnju.

Getafe

Klub je napustilo dosta igrača – oba prva golmana ( Moya kojeg je kupio Atletico i Cesar koji nije našao klub), stoper Lisandro Lopez (imenjak nekadašnjeg napadača Lyona!) se vratio u Benficu, veznjak Mosquera, a najveći od svih njihe je odlazak Cipriana Marice, Rumunja čija je karijera u slobodnom padu, u turski Konyaspor. Hrvatskom reprezentativcu Sammiru pridružili su se odlični Valencijin vratar Guaita, ofenzivni veznjak Michel te Alvaro Vasquez – Španjolac na posudbi iz Swanseaja koji je sjajno raspoložen u pripremnom razdoblju i vjerojatno će biti prva napadačka opcija ekipe. Najveće pojačanje su ostanci Angela Lafite i Pedra Leona, koji su između sebe zabili 15 golova i time dali snažan obol napadu priključujući se iz vezne linije ili s krila.

Trener ekipe je nekadašnji vrhunski branič Cosmin Contra, koji je sa današnjim Dinamovim euro-protivnikom Petrolulom osvojio rumunjski kup, a onda prošle sezone došao u Getafe u svojstvu vatrogasca. U tome je i uspio, održao ih je iznad vode, ali za nešto više od osiguranog opstanka u ligi, ekipa nema arsenala. Klub iz predgrađa Madrida je već neko vrijeme i statistički i po dojmu najgrublja ekipa lige, tako da svakog tko želi odnijeti bodove s Alfonso Perez Coliseuma, čekaju dobre batine.  Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Sammir (koji još čeka prvijenac u klubu) nametnuti kao kreatorska snaga ekipe, i time malo oplemeniti igru ovog tima. Ili će ostati upamćen ipak po HNL predstavama i utopiti se u trenerovom strahu za opstanak i podređivanju igre destrukciji.

Granada

Još jedan klub iz Andaluzije, još jedan davljenik iz prošle sezone. Otkad se 2011 vratio u elitu, konstantno pleše na granici s drugom ligom , ali ju je dosad ipak izbjegao, iako je lani bila najgora domaćinska momčad od svih koji su uspjeli ostati u ligi (jedino je Betiks skupio manje bodova od njih). Financisjki su vrlo uspješno podavali – lijevi bek Siqueira u Atletico (koji je igrao vrlo malo za Granadu zapravo), ofenzivni vezni Brahimi u Porto, brazilski holder Allan u Udinese i branič Angulo u bugarski Razgrad prodani su skupa za 19 milijuna eura. Za jednu petinu te cijene, uključujući i posudbe, Granada je dovela 20 igrača, od čega će ih za prvu momčad konkurirati barem 8 ili 9. To im daje strašnu širinu i mogućnosti rotacije, iako valja pričekati kraj prijelaznog roka da se podvuče crta.

Najznačajniji među dolascima jesu napadač Cordoba iz meksičkog Jaguaresa (koji je ove godine prodao tri igrača u Primeru) od kojeg se očekuje golovni doprinos, švedsko krilo Larsson i Udineseov holder Sissoko. Uz igrače poput Fran Rica (koji je cijelu sezonu proveo ozlijeđen), kapetana Diega Mainza, Barcino dijete golmana Olazabala, kamerunsko-francuskog braniča Nyoma,  klasnog veznjaka Buonanotea i vrlo opasnog, brzog i potentnog napadača El Arabija, Granada obećava više nego prošlih sezona. Dojma sam da su unovčili sjajno sve što su prodavali, i ukoliko im je to dosta za trenutni mir u vidu odlazaka, mogli bi ove sezone osigurati ostanak ranije nego prije.  Trener ekipe je Joaquin Caparros, Španjolac koji je raritet iz razloga što se bavi tim poslom od svoje 24. godine, davne '81.  Lani je odradio sjajni posao s Levanteom, a ove sezone preuzeo je klub koji ima bolju kratkoročnu perspektivu. Jedan od boljih poslova u životu odradio je u Bilbau, gdje je Athletic uoči dolaska Bielse dvaput uveo u Europu.

Levante

Manje poznat klub iz Valencije u najvećem je nizu u povijesti – ovo će mu biti peta sezona u prvom razredu španjolskog nogometa. Lani ih je do desete pozicije vodio gore spomenuti Caparros, a preuzeo ih je Jose Mendilibar Etxebarria, Bask kojem će ovo biti 11 angažman u karijeri, a dosad mu je vrhunac bio voditi momčadi iz donjeg doma lige – Osasunu i Valladolid.  Najveći i najznačajniji odlazak je onaj sjajnog kostarikanskog golmana Navasa u Real Madrid, a kao potencijalne zamjene su dovedeni Diego Marino i Jessu Fernandes, bivši igrač madridskog kraljevskog kluba. Osim vraćanja senegalskog napadača Babe u Sevillu i dovođenja na posudbu krila Gavilana te brazilskog napadača Rafaela Martinsa, većih pretumbacija zasad nema.

Ekipa je i dalje bazirana na čvrstom defenzivnom bloku od minimalno 8 igrača i gušenju igre na sredini terena (najviš faulova, druga najgrublja momčad lige) uz brzu transformaciju, a glavne vedete su i dalje članovi radne vezne linije – Diop, Simao, kreativnijeg Garcie koji je i najvrijedniji igrač ekipe te napadač Barral koji bi unatoč solidnoj sezoni mogao ostati bez mjesta u prvoj postavi. Dometi ove ekipe nisu veliki, ali i dalje ih očekujem tvrde, teško probojne, i samim time sasvim legitimnim kandidatom da zauzmu mjesto u gornjoj polovici drugog dijela tablice, nešto malo lošiji rezultat nego lani.

Rayo Vallecano

Rayo je već neko vrijeme tajna ljubav dijela generalskog štaba. Trener im je osebujni Paco Jemez, totalni nogometni luđak-teoretičar koji vjeruje da je ona ispred svega. Tako se Rayu dogodi da primi 6 komada od Real Madrida jer ga napadaju sa 7 igrača, istovremeno visoko pritiskajući u napadu i ostavljajući prostor iza leđa zadnjoj liniji. Igrački kadar se stanjivao, ali Pacu to nije obeshrabrilo, ustrajao je u svojim postulatima i onda kad su rezultati bili poražavajući.  Iako su lani bili 12., tek su 4 boda bili bolji od klubova koji su ispali iz lige. Ne treba posebno napominjati da je Rayo na konto svoje igre istovremeno primio najviše golova u ligi (80), a dao ih je najviše od svih klubova iz donjeg dijela tablice (46). Rayo je druga ekipa lige po posjedu lopte, a ušli su i u anale kada su u rujnu 2013.g. prvi puta imali loptu duže nego Barca – to se Barci nije dogodilo 5 godina dotad, u bilo kojem natjecanju.

Što se ove sezone tiče, u nju se ulazi s velikim brojem pitanja. Bili su daleko najprometnija stanica ovo ljeto, u kojem su ukupno otpustili 18, a doveli/posudili 15 igrača. Najznačajniji odlasci su oni golmana Rubena, rumunjskog beka Rata u PAOK,  braniča Arbille u Espanyol, Tottenhamovog krila Falquea kojem je istekla posudba, veznjaka Adriana Gonzaleza koji je nezadovoljan minutažom, te najboljeg strijelca kluba Larriveya, koji je pojačao redove Celte. S druge strane, otkupili su ugovor mladog kolumbijskog beka Mojicu, te ili na posudbu ili besplatno doveli: Manucha iz Valladolida Amayu iz Betisa, Pozuela iz Swanseaja, krilo Licua iz Porta, Pereiru i Aquina iz Villarreala, Baptistau iz Atletico Madrida, te Kakutu iz Chelseaja. Baš je posljednje pojačanje najzvučnije – kongoansko-francuski ofenzivac vjerojatno lovi posljednju sezonu unutar koje može dokazati kako je ipak materijal za Chelsea, te se vjerojatno nada scenariju M;ichua ili diega coste, Rayovih bivših igrača a danas etabliranih prvoligaša. Očekujemo puno rotacija, uzbuđenja, grešaka , sjajnih golova i sredinu tablice, vjerojatno njezin donji dio.

Real Madrid

Aktualni prvaci Europe će nakon Decime tražiti povratak španjolskog naslova od gradskog rivala Atletica u svoje vitrine, nakon dvije sezone izbivanja istog sa Bernabeua. Glavni odlasci su oni vratara Lopeza u Milan, Sahina natrag u BVB, Casemirova posudba u Porto, te Morate u Juventus, potez kojeg su unovčili s čak 20 milijuna eura. U rubrici dolazaka tri su najbitnija pojačanja. Prvo je sjajni kostarikanski vratar Keylor Navas koji je nakon sjajno odrađenog Mundijala doveden kao relevantna oporba Ikeru. Druga je akvizicija njemačkog i Bayernovog superstara Kroosa koji se zaželio druge sredine i kulture, a unosi pobjednički dašak s Mundijala u svlačionicu. I konačno, James Rodriguez – jedan tipično realovski transfer, super skup (80 milijuna eura), i ne do kraja potreban.

 Zapravo, jako je teško reći u ovom trenutku koliko su se zapravo los Blancosi pojačali – bez obzira na neosporan talent novopridošlih igrača, pitanje je koliko su kompatibilni s postojećim kadrom i koliko će Carlu trebati da pronađe idealan sustav. U tom kontekstu najviše brinu najave odlaska Khedire koji je nužan za balans u srednjem redu (posebno u slučaju Alonsove ozljede) i Di Marije za kojeg smatram da je top 10 igrač svijeta, maksimalno podložan bilo kakvom zadaćom koju staviš za njega i shodno tome mokri san svakog trenera za zakrpati bilokakvu sistemsku rupu. Tri playmakera u igri (Kroos, Modrić, Alonso) traže loptu u sličnim zonama i fali malo energičnosti i probojnosti, na krilima imamo tandem Ronaldo i Bale koji napad čine često statičnim utoliko da stalno traže fokus igre na krilu. Pribrojimo li i Benzemu, kojeg se sve češće koristi kao pivota što nije optimalno rješenje, imamo veliki fond igrača koji je obrambeno daleko od idealnog. I dok će za probiti veliku većinu bunkera u Primeri bit i dovoljna individualna klasa, u derbijima i Ligi prvaka je to druga priča.

Ne zaboravite kako je Real Madrid lani u susretima s Barcom i Atleticom u prvenstvu uzeo 1 od 12 bodova, a ove sezone je već od Simeoneovih trupa izgubio i superkup. Pred starim liscem Carlom Ancelottijem je ogromna zadaća – ne bi bio prvi trener u Realovoj povijesti koji nije mogao pronaći konsenzus između svojih ideja i potrebe uprave kluba za glamuroznim, nekad i upitnim transferima. Interesantno je napomenuti i kuriozitet da je Carlo trener koji ima jednak broj osvojenih Ligi prvaka kao i nacionalnih prvenstava (po 3), što zorno pokazuje da mu turnirski tip natjecanja leži bolje jer je u njemu lakše sakriti nedostatke. Dapače, čak i kao igrač ima jednak broj naslova prvaka neke zemlje i Europe. Bilo kako bilo, uz teret Decime skinut s ramena, Ronalda koji za razliku od Messija izgleda fizički spreman kao i prethodnih godina, talent u kadru i trenera majstora, Real Madrid prvi je favorit za naslov.

Real Sociedad

Nakon sjajne pretprošle sezone i plasmana u Ligu prvaka u kojoj su razočarali nogometni puk diljem svijeta, Sociedadu je lani Europa izvukla na lošiji međusobni omjer od Villarreala. Najbitniji odlazni transferi su oni najboljeg strijelca, Francuza Griezmanna u Atletico, golmana Brava u Barcelonu, te bosanskog Švicarca Šeferovića u Eintracht. Dva najveća dolaska su bivšeg Madridiste Granera iz QPR-a, te najboljeg strijelca nizozemske lige, Islanđanina Finnbogasona iz Heerenveena.

Time bi Sociedad trebao zadržati pristojnu razinu kvalitete u ofenzivi te u kombinaciji s Velom tvoriti jednog od najboljih napadačkih dvojaca lige. Trener je i dalje Arraste, koji je sada sezonu iskusniji i pametniji pa bi trebao moći naći način kojim će Sociedad staviti i treću godinu zaredom, što je za španjolske nogometne uvjete prepune pretumbacija, velik kontinuitet. To što su uspjeli (zasad) zadržati Iniga Martineza, novog španjolskog obrambenog superstara, samo će im pomoći na tom putu. I dalje njeguju polu-tranzitnu igru u kojoj si u obrambenoj fazi igre vole ostaviti dosta prostora isped sebe kojeg bi koristili jednom kada loptu osvoje. Mislim da će baskijski derbiji ove godine biti „must watch“.

 Sevilla

Najpoznatiji andaluzijski klub ima veliku sezonu iza sebe – aktualni su prvaci Europske lige, a kroz petu poziciju u prvenstvu su dobili pravo ove godine braniti svoj naslov. Takav uspjeh značio je i odlaske renomiranih igrača, a najzvučniji su oni hrvatskog playmakera Rakitića u Barcelonu, beka Morena u Liverpool, te povratak veznjaka Mbie i Marina u svoje engleske poslodavce. Novac se priliučno dobro trošio – dovedeni su prvotimci u vidu zadnjeg poljskog veznog finog dodira, Krychowiaka i krilo Vidala iz Almerie. Kao veliki prospekti koji mogu dati doprinos dovedena su dva Barcina igrača – ofenzivni veznjak Suarez, i Deulofeu, koji će biti vjerojatno i najpromatraniji mladi igrač. O mogućnosti njegove adaptacije na malo drugačiju igru u kojoj bi se trebao snaći budući da Sevilla obično napada veći dio prostora, ovisit će hoće li njegov talent biti kapitaliziran već ove sezone i donijeti mu standardno mjesto na Campu.

 Doveden je i Ever Banega, vrhunski talentirani i inteligentni Valencijin veznjak koji ima velikih problema s nesportskim životom koji mu je i prepreka za najveća ostvarenja. Rekao bih da je Sevilla tu išla na klasičan transfer za riskantnije slučajeve – čekali su šansu da ga dovedu za razuman novac a dobiti mogu jako puno.  I drugu sezonu zaredom klub će voditi Unai Emery, koji je nakon prilično dobre epizode u Valenciji našao i drugu lokaciju svoje sreće koja mu je lani donijela prvi trenerski trofej u životu. Sevilla ima strašnog arsenal u nogama i ne bi me čudilo da se upetljaju u borbu za Ligu prvaka. Kvalifikacije za UEFA ligu su minimum očekivanja.

Valencia powered by facaabc4

Prošla sezona bila je najgora u dugo vremena za klub s Turije - Europa nije izborena prvi put nakon 2005. i jasno je da se to u ovoj sezoni mora promijeniti. Klub je prodan, dug je otplaćen, očekivanja su narasla - Valencia je ove sezone klub koji se neće zadovoljiti čak ni samo EL, već se cilja na najviša mjesta. Ljeto je bilo strahovito prometno i u znaku Limovog preuzimanja kluba koji ima snažne veze s Benficom. Klub su napustili Mathieu, Bernat, Pabón, Banega, Rami, (bio na posudbi), Guaita, Keita, Senderos, Ricardo Costa, istekle posudbe Romeu i Vargasu. Stigli su André (Benfica, 16M€), Cancelo (Benfica, posudba), Rodrigo (Benfica, posudba), Mustafi (Sampdoria, cca 12M€), Orbán (Bordeaux, 5M€), Rodrigo de Paul (Racing, 6M€), Yoel (Celta, posudba), Zuculino (posudba, Man. City), Otamendi (istekla posudba u brazilskom Atléticu), vratio se Guardado iz Bayera.

Nuno je novi trener, koji je zamijenio Pizzija svega dva mjeseca prije početka sezone, i to pomalo iznenadno, jer se očekivalo da je Pizzi "preživio" promjenu vlasništva, pogotovo što su navijači inzistirali na njemu i Salvu. Ipak, čini se da je Lim osobno tražio Portugalca iz Rio Avea na čelu projekta u Valenciji. Dojma sam da je Valencia i dalje jaka za četvrtu poziciju i borbu za Ligu prvaka, iako je u turbulentnoj Španjolskoj teško procijeniti kakav će učinak donijeti efekt novog vlasnika – posebno imajući u vidu velike čistke i brojnih transfera. Sve u svemu, od svih pretendenata na europske pozicije, Valencia ulazi vjerojatno s najjačim kadrom, ali i najviše upitnika. Osobno, vjerujem u Ligu prvaka.

 Villarreal

Simpatična "Žuta podmornica" posljednji je klub u našoj analizi. Doživjeli su ekpresan uzlet kada su lani u prvoj sezoni po povratku odmah ušli u Europsku ligu. Ove sezone očekivanja su vjerojatno ista, uz uspješnu kup i Europa kampanju.  Klub nije bio naročito aktivan tokom ljeta – prodao je De Guzmana koji je lani ionako bio na posudbi u Swanseaju za 5 milijuna eura (Napoli), dok će put posudbe u Rayo fino krilo Aquino i napadač Pereira koji i nije imao sjajnu sezonu. Srpski bek Pantić također će na posudbu (Cordoba), dok će se talentirani Torres s posudbe vratiti u svoj matični Atletico. U rubrici dolazaka najveće ime je Vietto, talentirani argentinski 20-godišnji veznjak. Uz njega, otkupljen je ugovor prvog golmana Asenja od Atleticvo Madrida, a Jonathan dos Santos se iz Barcelone pridružio svom bratu. Ostatak dolazaka uglavnom je vezan za posudbe/besplatne transfere mlađih igrača kao što su Ruiz iz Valencije, Cheryshev iz Real Madrida, Espinose iz Barcelone i Rukavine iz Valladolida.

 Dojma sam da je ukupni dojam transfera pozitivan, posebno ako uspiju zadržati odličnog mladog stopera Musacchia za kojeg je jako zainteresirano nekoliko bogatijih klubova a prije svih Tottenham. Ovi „manji“ transferi i posudbe klub ne koštaju mnogo a daje im sasvim finu mogućnost i dubinu u rotacijama. Trener kluba s istoka Španjolske po drugu sezonu je Asturijac Marcelino, kojem je ovo najveći angažman u životu, a proslavljen je u drugom razredu španojlskog nogometa gdje ima i najveći uspjeh a to je osvajanje lige s Recreativom. To mu je dalo nekoliko vatrogasnih misija u prvoj ligi, a zasad izgleda kao da se fino snašao u Villarrealu. Vodi momčad po ukusu većine kritičara – dovoljno oprezno i strateški pametno da ipak ne riskira kao da ima najkvalitetniji roster u ligi,a dovoljno lijepo, svrsishodno i progresivno da svi sa strane mogu pogledati njihovu utakmicu. Villarreal bi, ukoliko ne bude prodao nekoga od bitnijih prvotimaca i zadrži li dubinu u rotacijama, opet trebao naći svoje mjesto tamo negdje između 4. I 8. pozicije.