Direktan odgovor na pitanje...
Prva utakmica na kojoj sam bio u živo u životu
Jesen 1978, u Grabi, listopad ili studeni (prije listopad), nedjelja ujutro, Trešnjevka-Mladost iz Zaboka 4-0... Stari, moj krsni kum i ja na istočnoj tribini igrališta uz Kutiju šibica... Tadašnja regionalna liga, četvrti rang, treci rang je tada bila jedinstvena hrvatska liga, koja se u četvrtom dijelila na četiri regionalne... Volio bi saznati točan datum te utakmice, da li možda neki diskusant mi može pomoći, da li postoji igdje arhiva s rezultatima i datumima tog natjecanja, bilo u Zaboku, bilo možda na Grabi, bilo gdje...
Prva Dinamova utakmica u životu... Dinamo-Velež 3-1, trećei lipanj 1979. Stari i ja na zapadnom sjedenju prema sjeveru... Cerin 1-0, Krajnčar 2-0, Cerin 3-0, Slišković volejom za 3-1 na sjevernom golu... Njeguš branio za Velež (pitao sam tada starog gdje im je Marić), Senzen ušao kao prva zamjena, a nakon utakmice sljedio je ogled juniora Dinama i Hajduka. Želio sam ostati, ali stari je bio neumoljiv, idemo kući...
Prva utakmica na zapadnoj maksimirskog stadiona tribini... Dinamo-Teteks 4-0, jaka kiša, prva Dinamova pobjeda u šampionskoj godini tek u petom kolu (nakon 4 remija). Zanimljiva anegdota u vezi Teteksovog vratara vezana je za tu utakmicu. Prvi vratar momčadi iz Tetova (danas kluba tetovskih Makedonaca, vecinski Albanci u tom gradu navijaju za Shendiju) Ljupčo Lazarov (koji je branio vecinu prethodne sezone, u kojoj je Teteks ispred Galenike u posljednjem kolu remijem na domaćem terenu 0-0 sa Zemuncima osigurao prvoligaški status) vukao je povredu iz prethodne sezone, a pričuvni vratar Vančo Dilev (branio u završnici sezone 80/81) je dobio jake stomačne bolove jutro prije utakmice. Tako da je na vrata Teteksa silom prilika morao treći vratar Aleksandar Novičić, koji je očito bio toliko očaran svojom debitantskom prvoligaškom utakmicom, da je pacerski primio u prvih 45 minuta 4 pogotka ... Dinamo u prva 4 kola nije ličio na nekoga tko ce osvojiti titulu te godine, pa možemo reći da je Aleksandar Novičić je tog 21. kolovoza 1981 modrima na neki način utro put prema naslovu. Teteks je svoje probleme s vratarom pokušao rješiti kasnje u zimskom prijelaznom roku kada je doveden iz Budućnosti, na žalost danas pokojni Ranko Cakić iz Leskovca (najbolje dane odigrao u Soli za Slobodu, s kojom je 1977 osvojio treće mjesto i plasman u Kupu uefe), međutim bilo je kasno za momčad iz tetova, ispali su. Ogled pamtim i po tome da sam te kišne maksimirske nedjelje prvi put čuo pjesmu Novih fosila "Košulja plava", s (kako ce se kasnije pokazati) najprodavanijeg albuma Novih fosila "Budi uvijek blizu, (prodato u konačnici pola milijuna primjeraka), izašlog upravo tog ljeta.
Prvi ogled na istočnoj tribini maksimirskog stadiona, 13. rujan 1981, Dinamo-Zagreb 7-0... Otišao sam s utakmice s očevom mišlju da se gradskog rivala ipak nije trebalo tako poniziti
Prva utakmica na sjeveru Maksimira, ujedno i prva utakmica bez roditeljske pratnje... 30. svibanj 1984, Dinamo-Hajduk 3-1, posljednje kolo, Dinamo bi u slučaju poraza i istodobne pobjede Olimpije za Bežigradom nad Čelikom preselio u drugu ligu zapad. Istodobno Zagreb je te godine ispao iz druge lige u hrvatsku, ljudi su cinično tada pričali "imali bumo najljepši stadion u trećoj, a kak stvari stoje i u drugoj ligi". Hajduku (tadasnjem polufinalistu Kupa uefe, ispali od Totanhama mjesec ranije) utakmica ništa nije značila Kojih dva-tri tjedna dana prije maksimirskog ogleda, Sliškovićevim golom iz kornera Ivkovicu na Poljudu,( u uzvratu na Marakani bilo je bez golova) osvojili su kup (spriječivši Zvezdu u osvajanju dvostruke krune) osiguravši tako Kup kupova iduće sezone, pa stoga Hajduku plasman u ligi ništa nije značio prije te utakmice. Na poluvremenu je bilo 0-0, a bijeli su u nastavak (vjerojatno iz suosjećanja prema modrima) ušli preko one stvari, i Dinamo je poveo 3-0, da bi krajem utakmice svoj debi u bijelom dresu, tada 16godišnji Stipe Andrijašević, začnio počasnim pogotkom. Sredinom drugog poluvremena došla je vijest da je Čelik u Ljubljani poveo (u konačnici i dobio 0-1), a mi smo (tako mladi i naivni) na sjeveru zapjevali u poznatom "partizanskom" melosu "Druga liga širi svoje grane, da prihvati mlade Ljubljančane"... Mislio sam tada, "ne ponovilo se ovo više nikad"... I nije, ako izuzmemo ispadanje u Ligu za ostanak u Koprivnici, krajem zime ljeta gospodnjega 2005.
Prva utakmica na jugozapadnom stajanju... Srijeda, 5. rujan 1984, škola počela dva dana prije, ekipa iz razreda nas 6 se dogovorila, idemo poslije zadnjeg sata (bila je nocna utakmica) u Maksimir... Nismo imali love, pa su nas pustili na južno stajanje sa tri karte, sjever na koji se moglo besplatno sa šalom ili kapom je bio zatvoren. Pored nas bila su dva navijača Osijeka sa plavo-bijelom zastavom... Dinamo je prethodno, u prva tri kola sa Zebecom doživio tri poraza, bez postignutog pogotka, Osijek je poveo preko Alara, da bi Dinamo na jedvite jade par minuta prije kraja izjednačio na 1-1 preko novog kapetana Bogdana (Zajec je tog ljeta otišao put Grčke)... Vraćajući se s utakmice kroz mračni maksimirski park, razmisljali smo ja i moja ekipa iz osnovnjaka "ako smo prosle sezone igrajuci onako jedva izborili opstanak, ovakvima nam na proljeće ne gine ispadanje"... No Zebec (vec ozbiljno bolestan) je otpušten tri kola kasnije, s Ivićem za kormilom stvari su počele izgledati puno bolje i na proljece bar oko ostanka u ligi nije bilo brige.
Prva utakmica na istočnom stajanju... 10 veljače 1985., prijateljska, Dinamo-Zvezda 2-2... Snjega ui Zagrebu koliko voliš, Pored nas je bio jedan zvezdas s velikom plastičnom crvenom petokrakom na čelu (vecom od one pionirske)... Sjećam se da ga je u poluvremenu ekipa s istočne tribine gađala grudama, ono "hej Nebojša, paziiiii"... Jebi ga, drugačija su bila vremena... Težak, sklizak teren, dobra tekma i zajebancija, Dinamo dva puta vodio, Zvezda dva puta izjednačavala...
Prva utakmica na juznoj tribini... 1. lipanj 1994, finale kupa, Dinamo-Rijeka 2-0... Prije toga gledao sam atletiku na Univerzijadi s trog dijekla stadiona (stolice na istu montirane su na nju, kako i na istok i zapadno sjeenje, ljeta 1985, smanjivsi tako kapacitet Maksimira s 58-59 000 na 45-46 000)
Prva utakmica Dinama izvan Zagreba, 14. svibanj 1986, Beograd, stadion JNA, finale kupa Dinamo-Velez 1-3.
Prvo gostovanje, 17. kolovoz 1986, Hajduk-Dinamo 0-4, bili na moru na Čiovu, stari me odveo na zapad Poljuda, nakon debakla u Kupu u Banovicima očekivali smo potop, Smoje napisao dan prije u svojoj kolumni "jebeš dobit ovakega Dinama" ... A kad ono rapsodija u plavom...
Prva utakmica u HNL-u, Dinamo-Hajduk 1-2, 14. ožujak 1992... Rat, kiša, na derbiju nikad do tada prazniji Maksimir, očajan Dinamo i Hajduk pobjeđuje kao gost modre nakon mislim 16 godina... Sve je bilo bas tuzno tog kišnog proljetnog dana, i odlazak u Best kraj bazena na Savi te večeri i dvica od jedne brucošice ekonomije...
Prvo gostovanje u HNL-u izvan Zagreba, 19. ozujak 1994. Varazdin, eurogol Beseka protiv loseg Dinama za minimalnu pobjedu Varteksa, koja je značila da tada aktualni prvak Dinamo ne može držati u prvenstvu korak sa Hajdukom i Zagrebom. Ostao mi je u sjećanju varaždinski murijak koji mi prije utakmice pametuje "Spremi Dinamov šal, boli me kurac kaj si bil s njim v Beogradu, Splitu i Sarajevu, ovo ti je Vrazdiin"... Desetak minuta dolaze Varteksovi navijači u koloni (njih par stotina na čelu s velikom zastavom), mislim da nitko od njih nije išao u srednju, svi od reda osmi, sedmi osnovne... Isti dan (utakmica je bila rano popodne) potpisan je Washingtonski sporazum (gledao sam direktan prijenos iz kuce varazdinskog prijatelja)m kojim je okončan rat između Muslimana i Hrvata u BiH..
Prva utakmica na zapadu Kranjčevićeve... 23. studeni 1980, stari i ja na tekmi, vjerojatno rekord Kranjceviceve, pisalo se oko 20 somova, realno bilo je izmedju 15 i 16... Snimke iz te utakmice Hajdukovih navijača s istočnog stajanja u Ulici pjesnika korištene su u seriji Smogovci. Poluvrijeme 0-0, a onda Uljan 1-0 za Zagreb, i Rukljač 10 minuta prije kraja 2-0. Fenomenalni Pjesnici 5 minuta prije kraja ozljedio se tada standardni golman Zagreba Šarović, pa ga je odmjenio Panjkret. Zagreb nakon tog ogleda zauzeo 6. mjesto na ljestvici.
Prva utakmica u Kranjčevicevoj na istocnom stajanju.. 15. lipanj 1986, Zagreb-Mladost 0-0, odlučujuća za ulazak u drugu ligu... Oko 1000 Petrinjaca na istočnom stajanju, od kojih dobar dio sa crveno-bijelim obiljezijma. Prva utakmica 1-0 za Mladost. Mrmić na vratima Mladosti cijelu tekmu radi čuda, poništava se Kurbašin gol 20 minuta prije kraja. Kasnije se pričalo da je tadašnji predsjednik Mladosti Boro Mikelić (tada direktor Gavrilovica, kasnije predsjednik vlade Republike Srpske Krajine) kupio utakmicu. Oko 15 somova ljudi, krcat stadion, Zagreb i drugu sezonu za redom zapeo u finalu kvalifikacija (godinu prije toga na 11erce ispao od Zadra), Mladost po prvi puta postala drugoligaš. Iste večeri Maradona Božanskom rukom i par minuta kasnije čarobnim prodorom, koliko toliko razveselio Argentince nakon gubitka rata za Falklandske otoke.
[uredio Tupko3 - 11. travnja 2020. u 18:14]