Real-Barca
Real je najnapuhanija momčad koju sam ikad vidio.. Beckham, Woodgate(kompletna obrana), Guti, pa prije Owen, toliko napuhenjaka nikad nisam na jednom mjestu vidio.. Ostali kao Ronaldo, Raul, nisu u formi.. Zidane, Roberto Carlos nisu više što su nekad bili.. Mada u ovakvim utakmicama forma nije presudna i stari majstori do izražaja mogu doći.. Tako da je Barca kvalitetnija, organiziranija, bolje vođena, atraktivnija, obranu imaju milijun puta bolju.. I ne slažem se da neće biti golova, bit će, kad su ovo dvoje zadnji put igrali, a da nije bilo golova? Ode se gleda uvijek najkvalitetniji nogomet..
bojangles je napisao/la:
imam osjeæaj za feeling,bit æe 2:2.
¹to se tièe navijanja,uvijek sam bio skloniji Barci,ali Zizou je umjetnik...
Vidi cijeli citat
Kad navijas za Real od doba Huga Sanchez_a i Emilia Butragenha onda mozes shvatiti kako neko moze simpatizirati Real jer ne mijenjas koga volis samo zato jer npr. Barca igra lijepsi nogomet.Svejedno mislim da mnogi podcijenjuju Real ipak je to Real najveci klub u povijesti.Moja prognoza3-1.Obračun ovih dvaju velikana oduvijek je bio središnja atrakcija cijeloga španjolskog prvenstva, i oduvijek lagano prelazi sportske okvire nogometa. To je obračun dvaju naroda, dvaju potpuno suprotnih svjetova koji ne priznaju poraz. Rivalstvo između ova dva protivnika počinje već početkom 20. stoljeća. Barcelona je osnovana 1899. godine, te je tri godine starija od Reala, koji je osnovan 1902. godine. Rivalstvo je ispočetka rođeno kao logičan splet okolnosti, kao što su svugdje u svijetu, momčadi iz dvaju najvećih gradova, veliki rivali. Prvih godina su u Španjolskoj vladali Baski, a posebno njihov 'sveti' klub Athletic iz Bilbaa, koji je godinu prije osnivanja prvenstva dominirao španjolskim nogometom. 1928. godine prvi put je odigrana Španjolska nogometna liga, koja je tada brojila 10 kluba, a među premijernim klubovima bili su, naravno i Barcelona i Real iz Madrida.
Do tada je sve bilo lijepo i mirno, ali s vremenom završeno je mirno razdoblje. 1936. godine počeo je španjolski građanski rat, u kojem su se sukobili Francovi fašisti i španjolski komunisti (kojima su pomogli i brojni istomišljenici iz drugih država). Nakon snažne talijanske pomoći Franco je dobio rat, prognao komuniste i preuzeo vladanje Španjolskom. Tu je počelo ljuto rivalstvo ovih dvaju klubova, koje je usko povezano upravo s generalom Francom. Nakon što je preuzeo upravljanje Španjolskom, Franco je uveo diktaturu, koja je do njegove smrti gotovo sasvim zatvorila Španjolsku. Franco je bio na vlasti sve do 1975. godine i do tada je Španjolska slovila kao kmetska država, koja je više-manje samostalno živjela. Franco je, kao i svaki pravi Španjolac bio veliki zaljubljenik u nogomet, te je u tome vidio veliku priliku za manipuliranje s narodom. Vjerojatno ne treba posebno isticati da je Franco, kao centralistički diktator bio pristaša Reala, te je i sam, kao predsjednik imao veliki utjecaj u povijesti tog kluba.
S druge strane, Barcelona je glavni grad najveće i gospodarski najsnažnije Španjolske regije, Katalonije. Katalonci se nikad nisu osjećali, kao Španjolci o čemu govore i brojne kulturne razlike između ta dva naroda. Među Kataloncima prevladava jaki regionalan patriotizam, te su zbog toga iz Madrida oduvijek na Kataloniju gledali kao periferiju, te se tako prema njima i ponašali. Vječno iskorištavanje i sputavanje zamisli o osnivanju vlastite države od strane centralističkog Madrida, naišlo je na moćan otpor Katalonaca, ponajprije u kulturi (Katalonci govore svoj jezik, koji se veoma razlikuje od Španjolskog).
Toliko o samom rivalstvom između gradova, koje je zapravo temelj rivalstva među klubovima. Nogomet je (uz bikoborbe), oduvijek bio glavna zabava svih Španjolaca i Španjolki. I dan danas teško je naći nekoga u Španjolskoj tko je totalno nezainteresiran ne temu nogometa. Kako je Francova diktatura bila ključno vrijeme u razvoju Španjolske tako je bila ključna i za razvoj nogometa. General je u Realu vidio jaki centralistički klub, kao predstavnik cijele Španjolske i upravo s njime htio je razbiti Katalonske snove o osamostaljenju. Dolaskom Franca na čelu kluba, Real je, naravno, preuzeo primat u Španjolskom nogometu. Klub je uživao velike povlastice kod sudaca, a u svoje redove je doveo baš sve najveće zvijezde Španjolskog nogometa. Rivalstvo je svoje vrhunce doseglo u 50-im godinama kada su oba kluba sastavila zaista respektabilne momčadi. I dok se je Real mogao osloniti na sam Španjolski vrh, Barcelona je imala snažno zaleđe cijele Katalonije, pa su tako Katalonci na neki način preuzeli Barcu kao simbol svojeg anticentralističkog djelovanja. Barcelona je postala slogan neovisnosti i za Katalonce je predstavljala motiv u boju za njihovu kulturu, jezik i suverenitet.
Otpori s obje strane su uvijek postojali i baš u to vrijeme došlo je do nekoliko incidenata koji ni dan danas nisu zaboravljeni. Veliki spor među klubovima prouzročio je, u to vrijeme najbolji nogometaš svijeta, Argentinac Alfredo Di Stefano. U svojoj domovini je slovio za vrhunskog nogometaša, te je ubrzo bio na meti velikih europskih klubova. Prva ga je opazila Barcelona i ubrzo s njim potpisala ugovor. Kad je već Di Stefano potpisao za Barcelonu u igru se uključio i Madridski Real, s kojim je Di Stefano kasnije također potpisao ugovor (tada nije postojalo Bosmanovo pravilo, te je bio moguć dvojni potpis). No taj dvojni potpis donio je mnogo uzbudio je mnoge duhove, jer više se nije radilo samo o potpisu igrača, već o principu i ponosu kluba. Rješenje su pronašli Francovi ljudi (vodeći ljudi Reala) koji su donijeli Solomunsko rješenje, prema kojem bi Di Stefano prve godine igrao za Real, sljedeće za Barcelonu, pa ponovno za Real i tako dalje. Katalonci su brzo uvidjeli kamo ciljaju Madrižani i časno odstupili od te sasvim nerealne ideje. Di Stefano je tako, nakon brojnih natezanja postao član Reala i, kako se kasnije pokazalo, obilježio to povijesno razdoblje kluba iz Madrida. Katalonci su morali pretrpjeti bolan udarac, te je na taj način Barcelona spoznala svu moć diktatorskog režima.
Navijači Barcelone su Nou Camp (a još prije bivši stadion Les Corts), doživljavali kao nekakav hram cijeloga katalonskog djelovanja, te kao jedino mjesto na kojem mogu pokazati sve svoje osjećaje. Kap koja je prelila čašu desila se 1943. godine (Španjolska nije sudjelovala u II svjetskom ratu), kada su se Real i Barcelona susreli u polufinalu Španjolskoga kupa. Barca je pred svojim glasnim navijačima odigrala kao u transu i pobjedila favorizirane Madrižane s visokih 3:0. Katalonci su slavili, te prikazali tu pobjedu kao pobjedu pravde, kao pobjedu katalonstva nad španjolstvom. Uzvratna utakmica na stadionu Chamatin (današnji Santiago Bernabeu) još i danas slovi kao najkontroverzniji derbi u povijesti. Kako se pričalo, prije utakmice policija je upala u slačionicu Barcelone, te prijetila sa uhapšenjima i prisilnim radom igračima Barcelone, ukoliko pobijede domaćina. Naredba je navodno došla sa samoga vrha, ali ni dan danas nije poznato što se točno desilo te večeri. Uplašeni Barcelonini igrači istrčali su na stadion, ali ubrzo su shvatili da se nalaze na utakmici, kojoj se već znade pobjednik. Potplaćeni sudac tolerirao je grubu igru Realovih igrača, a gostima i za najmanji prekršaj pokazivao crveni karton. Šokirani Barcelonini igrači, našli su se na utakmici koja očito nije imala veze sa nogometom, već je bila čista politička igra. Radilo se o pokazivanju snage centralizma, te poniženju katalonskoga duha, koji je unatoč tome i dalje živio u brojnim žiteljima te pokrajine. Barcelona je poražena s 1:11, a Madridski Real se, naravno lako uvrstio u finale. Sudac je do kraja isključio četiri Barcelonina igrača, a apsurd njegovih odluka bio je kada je isključio Barceloninog braniča koji je bio dva metra udaljen od igrača nad kojim je navodno napravio prekršaj. O regularnosti utakmice dovoljno govori i podatak da je sudio jedanaesterac za Real, u situaciji kada je igrač bio četiri metara izvan kaznenog prostora u trenutku prekršaja. Katalonci su bili poraženi, te je po mišljenju Madrida njihov duh ubijen. U Barceloni su počeli razmišljati o smislu sudjelovanja u unaprijed režiranom prvenstvu, i ideja o istupanju iz prvenstva postala je sve više aktualna. Poraz od 1:11 bila je stvrano kap koja je prelila čašu i vodstvo Barcelone bilo je spremno istupiti iz prvenstva. No, Franco je vidio što se događa, te odlučio sam reagirati. Vidio je da su odnosi između Katalonaca i Španjolaca sve žešći, te značenje Barcelone među Kataloncima, pa je odlučio smiriti duhove. Navodno je obećao da se politika više neće upletati u sport i na taj način odgovorio Barcelonine čelnike da odustanu od ideje o istupanju iz lige.
Stanje se je uistinu smirilo, no već iz primjera Di Stefana se vidi da to baš i nije bilo tako. Krajem 50-ih Real je za Franca postao simbol cijele Španjolske, a posebno Španjolskog sporta, države čije su granice bile zatvorene, te je Europa kao takvu u biti nije poznala. Realu su se nakon Di Stefana pridružili i Ferenc Puskas i Raymond Kopa i upravo s tim igračima Real je uspio osvojiti neponovljih šest Europskih naslova. U to vrijeme je u Kupu Europskih prvaka (današnja Liga Prvaka) nastupao samo prvak zemlje, a mnogi su bili mišljenja da je jedina momčad na svijetu koja se mogla nositi s Realom upravo Barcelona. Barcelona je također imala odličnu momčad, predvođenu Ladislavom Kubalom, Mađarima Koscisom i Cziborom, te kasnije Čehom Masupustom. Tu također mnogi smatraju da je ta momčad bila daleko jača od Madridske, te bi vjerojatno Barcelona osvojila mnogo više trofeja, da španjolska prvenstva nisu bila namještena. No, u Europi je Real bio bez konkurencije, te se ta momčad smatra za najbolju momčad svih vremena. Kasnije u 70-ima i 80-ima, Europom su vladale momčadi sa sjevera Europe, tako da ni Real, ni Barcelona nisu osvajali značajnije Europske naslove.
Ako su šesdesete bile godine koje su pripale Madrižanima, onda možemo reći, da su sedamdesete barem malo više bile naklonjene Barceloni. Čovjek, koji je prvi u Španjolski nogomet donio pravu mini revoluciju, bio je Johan Cruyff. Nizozemac je 1974. došao u Barcelonu i upravo s njim je povezan jedan od najljepših trenutaka za Barcelonu u vječnim derbijima. 1975. godine Barcelona je gostovala na Santiago Bernabeu (upravo u godini Francove smrti!). Barcelona je imala odličnu momčad, predvođenu Cruyffom i njegovim zemljakom Johanom Neeskensom. Oba nizozemca bila su najzaslužnija za veliku Barcinu pobjedu od 5:0 usred Madrida. Domačini su poraz doživjeli kao pravu katastrofu, dok su Katalonci još tjedne kasnije slavili tu (još i danas), največu pobjedu u gostima u povijesti ovih derbija. Johann Cruyff bio je dvostruki strijelac, i upravo s time ostao je zauvijek miljenik u srcima svih Barceloninih navijača. Nakon Francove smrti, konačno je počelo bolje vrijeme za Katalonski nogomet. U 80-ima je primat još držao Real, ponovno sa odličnom momčadi poznatu kao 'Quinta del Buitre' (Butraugenova momčad). Momčad je predvodio Emilio Butragueno, a igrali su još: Michael, Rafael Martin Vasques, Juanito, Jorge Valdano... A 1985. i 1986. dva puta su osvojili Kup Pobjednika Kupova, te na taj način nakon dvadeset godina donijeli Europski naslov u Madrid. Barcelona je s vremenom sastavljala momčad koja će iskočiti iz Realove sjene, te napraviti iskorak u Europi. Katalonci su nestrpljivo čekali na pravi europski rezultat (naravno naslov), jer su ih Madrižani uvijek zadirkivali sa svoja šest naslova.
Do sada najljepše Barcelonino razdoblje počelo je u ranim 90-ima. Trener Johan Cruyff, sastavio je takozvani Dream Team, u kojem je uz većinu španjolskih reprezentativaca uklopio i najbolje svjetske igrače. Hristo Stoitchkov, Romario i Ronald Koeman bili su nositelji te momčadi, te su s katalonskim klubom osvojili čak četiri uzastopna naslova od 1991. do 1994. godine. Vrhunac te sjajne generacije je sigurno osvajanje Lige Prvaka 1992. godine, kada je Barcelona na Wembleyu svladala Sampdoriu 1:0. Uz Barcelonu bila je cijela Katalonija, a slavlje nakon utakmice bilo je neviđeno do tada u cijeloj Španjolskoj, a i Europi. Ako su godine do 1990. pripale Realu, onda slobodno možemo reći da su 90-e u potpunosti ostale zapisane zlatnim slovima u Barceloninoj povijesti jer su se nakon dugo vremena pojavili na samom europskom Olimpu. Barcelonine godine slave trajale su sve do 1995. kada je, nakon nesuglasica s predsjednikom Nunezom, mjesto trenera napustio navijački miljenik, Johan Cruyff. Nakon toga uslijedila je kraća kriza i Reala Barcelone, koju su iskoristili drugi klubovi, a ponajprije Athletico iz Madrida, koji je bio prvi klub nakon dvanaest godina koji je osvojio prvenstvu, a da nije Real ili Barcelona. Realove devedesete bile su popraćene i velikom financijskom krizom (navodni dug od 500 milijuna tadašnjih maraka), pa je ta tema bila i na saslušanju u španjolskom parlamentu. O vječnosti i raznolikosti velikog derbija, mnogo govore i zadnje godine, u kojima su ponovno uspješniji Madrižani. 1998. i 2000. ponovno su osvojili naslov Europskog prvaka, a 1997. 2001. i španjolsko prvenstvo, te pokazali da su najveći klub na svijetu. Predsjednik Florentino Perez je zacrtao ambiciozan plan, kojim želi ponovno dovesti Real na put slave na kakav je imao u 60-ima. U klub je doveo Zinedina Zidana i Luisa Figa, igrače koji su tih godina sigurno obilježili europski nogomet. S druge strane, Barcelona je do odlaska mrskog predsjednika tonula sve niže i niže.
Luis Figo je sigurno najveća ikona, ovoga vremena, velikog derbija, te dokaz da vječni rat i rivalstvo još uvijek gore u punom sjaju. Svojevremeno kapetan Barcelona, te ondašnji najbolji igrač je u rekordnom transferu prešao u madridski Real, te izazvao val ogorčenja među Barcinim navijačima. Bila je to gorka pilula za sve Katalonce, jer ih je taj transfer podsjetio na nemoć Barcelone u prošlosti. Time je madridski Real pogodio u srce navijače Barcelone, jer nisu se mogli pomiriti s njegovim odlaskom. Luis Figo je sigurno trenutno najveća ličnost velikog rivalstva, te će se upisati u povijest ovih dvaju klubova i španjolskog nogometa.
Nemam dvojbi! BARCA POBJEĐUJE! I to možda sa 2 gola razlike! Njihova je obrana šupljikava, ali puno bolja nego prošle sezone - a trenutačno su u usponu! Nema šanse da će ih oni Bijeli Patuljci, ovaj, zvijezde - Reala zadržati. Netko je spomenuo da neće igrati Beckham - bit će da se boji da mu ne slome nokat kad ih je jučer baš dao ispolirat! Fuj, kakav lik! Jedini igrači Reala koje poštujem su Roberto Carlos i Zizu - i bio sam sretan kad se ono nešto pričalo da će Carlos napustiti Real - prevelika je on faca za te šminkere...
Zeko će ih ispirjat, a Et'o servirat - samo da opet ne završi s jajima u stup!
Jedna je zajednička karakteristika svih derbija, a ta je da ne ovise o
formi. Često se dogodi da ekipa koja je u datom trenutku u slabijoj
formi ili čak i malo slabiji sastav, to nadoknadi trkom i htijenjem, a
ona koja je u jačoj formi podbaci zbog pritiska očekivanja sigurne
pobjede ili čak i prepotencije. Zato, iako se može reći da je Barca ta
koja je trenutno bolja od Reala, tvrditi da će u Madridu dobiti
glatko sa dva razlike je vrlo hrabro.
BA RCA BA RCA
BA RCA BA RCA
[uredio coobah]
Ceterum censeo HNLem esse delendam
- Najnovije
- Najčitanije
Raste prednost PSG-a, Marseille bez pobjede protiv Strasbourga
1 sat•Francuski nogomet
Inter odradio posao na San Siru, Lazio glatko slavio kod Verone
1 sat•Talijanski nogomet
Square do visoke pobjede protiv Aurelije
3 sata•Futsal
Union Berlin do prve pobjede nakon tri mjeseca, Augsburg slavio u Bremenu
4 sata•Njemački nogomet
Real Madrid rano primio gol pa napunio mrežu Las Palmasa i preuzeo vrh ljestvice
6 sati•Španjolski nogomet
Pogodak i asistencija odličnog Kovačića u visokoj pobjedi Manchester Cityja
6 sati•Engleski nogomet
Ante Rebić za deset minuta na terenu zaradio izravan crveni karton
6 sati•Talijanski nogomet
Valenciji gori pod petama, ali Real Sociedad treba bodove u borbi za europske pozicije
10 sati•Španjolski nogomet
Pogodak i asistencija odličnog Kovačića u visokoj pobjedi Manchester Cityja
6 sati•Engleski nogomet
Brighton će pokazati je li Amorim uspio pokrenuti Manchester United
13 sati•Engleski nogomet
Lazio želi zaustaviti pad pobjedom u gostima kod davljenika Verone
16 sati•Talijanski nogomet
Real Madrid rano primio gol pa napunio mrežu Las Palmasa i preuzeo vrh ljestvice
6 sati•Španjolski nogomet
Ante Rebić za deset minuta na terenu zaradio izravan crveni karton
6 sati•Talijanski nogomet
Ivanušec korak bliže Dinamu, ponedjeljak bi mogao pružiti odgovore
15 sati•SuperSport HNL
Union Berlin do prve pobjede nakon tri mjeseca, Augsburg slavio u Bremenu
4 sata•Njemački nogomet