Por que?

Iz dana u dan svjedoci smo sve većeg i većeg favoriziranja Barcelone od strane u UEFA-e u odnosu na druge europske klubove (Chelsea, Inter, Arsenal, Kopenhagen, Milan samo su neki od njih), pa da krenemo kronološki i vidimo zašto je to tako...

Naravno, apstraktno je o najljućem rivalu na našoj stranici ma kakve god tenzije bile pričati ružno, ali ova priča ne smije ostati ne ispričana. 2006. u polufinalu Lige prvaka sastali su se Barcelona i Milan, u prvoj utakmici Milan je izgubio 1-0, da bi na Camp Nou Shevchenko dao čist gol koji bi Milan poveo u produžetke, ali ga je sudac bez razloga poništio. Možda je ipak ustvrdio da je Sheva Puyola pogledom oborio?! Da, prošli su u finale gdje su se sastali sa Arsenalom, najprije se Arsenalu (ne)opravdano isključuje Lehmann (prvi put u povijesti Lige prvaka golman dbija u finalu crveni karton), da bi Samuel Eto’o izjednačujući pogodak zabio iz ofsajda. Naravno, tada niko nije ni slutio da će sve to izaći na ovo što vidimo danas. Da kroz to napomenemo i Messijev gol Espanyolu u pretposljednjem kolu Primere koji je omaleni Argentinac zabio rukom, ali suci su ipak bili slijepi, za malo da Real zbog tog gola ostane bez titule, no na kraju se ipak sve dobro završilo.

Počelo je – Platini postaje predsjednik UEFA-e. Nije bilo ništa toliko čudno sve do proljeća 2009. godine i utakmice između Chelsea i Barcelone na Stamford Bridgeu. Michael Essien zabio je fantastičan pogodak za slavlje “plavaca”, a nakon toga bili smo svjedoci vjerojatno najveće sudačke krađe u povijesti nogometa. Za Chelsea nije svirano četiri čista penala i pri tom su dva bila na 50-50. Iniesta je zabio u posljednjoj minuti utakmice, igrači Chelsea su pokušavali i do kraja utakmice je Samuela Eto’a lopta je pogodila u ruku u njegovom kaznenom prostoru, igrači Chelsea su tražili (čist) penal, ali uzalud. I tako je Barca osvojila svoju treću Ligu prvaka. Sezona 2009-10: u prvom el clasicu sezone Zlatan Ibrahimović postiže gol iz čistog ofsajda, ali ipak ne… naravno, gol im je priznat. Nedugo nakon toga, Messi kada ga je vukao jedan igrač Seville poslužio K1 potezom kako bi ga se otarasio, no Andalužanin je dobio žuti karton, da bi samo par dana kasnije Cristiano Ronaldo zbog slučajnog udaranja Adriana Miltige laktom dobio crveni karton te propustio Realu uvijek ukleti Riazor. Bilo je nakon toga još mali milion propusta od strane sudaca, recimo da su dali golove Sportingu, Racingu, Getafeu i Valenciji dali iz čistih ofsajda a da im je sviran prosto smiješan penal protiv Espanyola i da su im svi protivnici maksimalno oštećeni (njih 70% bar po jedan penal), dakle, Ligu su osvojili ustvrdili smo uz veliku pomoć od strane sudaca. A u Ligi prvaka, samo je sreća spasila Inter od ispadanja uprkos činjenici da su i njima zabili gol iz ofsajda (Pique, u drugoj utakmici). Sada, godinu dana poslije opet ista priča. Robin Van Persie biva kažnjen drugim žutim (crvenim) kartonom samo zato što je šutirao sekundu i sedam stotinjki nakon sudijskog zvižduka, ta odluka ujedno je i odlučila pobjednika. Nas se to nije toliko ticalo sve do sada. Pa da vidimo i utvrdimo kakvi su to kriteriji postavljeni prema Barci i prema Madridu.

Sjetimo se 11. mjeseca kada je Jose Mourinho naredio preko Dudeka (i Casillasa) da Xabi Alonso i Sergio Ramos očiste kartone za predstojeće utakmice, da, očistili su ih na taj način da nisu oštetili niti jednog protivničkog igrača (bez grubih startova), samo su se poigrali sa sučevim živcima i čekali odluku. Nakon toga Real je rigorozno kažnjen, kao i njegovi igrači zajedno sa trenerom. E sada, pred utakmicu sa Villarealom, “Oskarovac” Dani Alves javno je rekao kako će on i njegovi suigrači namjerno dobiti žute kartone kako bi mogli nastupati protiv Real Madrida. Da, tako je i bilo, on je udario protivničkog igrača jako grubo te tako dobio žuti karton i propustio utakmicu protiv Almerije. A onda su Victor Valdes i Sergio Busquets na isti način kao što su to uradili Sergio Ramos i Xabi Alonso dobili žute kartone i pri tom nijedan od njih nije sankcioniran. Da još ukažemo na smiješan žuti karton Andresa Inieste koji je dobio protiv Shakhtara. Sada dolazimo do onoga što je se dogodilo nama nedavno. Prije utakmice Pep Guardiola (inače kao igrač velika prznica i ujedno igrač sa najviše crvenih kartona u povijesti Barcelone) očito je svjesno naredio svojim igračima da se bacaju na svaki mogući kontakt od strane igrača Reala. Vidjeli smo onaj smiješni potez Pedra Rodrigueza koji je krenuo direktno u Arbelou, odbio se od njega i pao da bi Alvaro dobio žuti karton. Isto je uradio i Sergio Busquets, maestralno odglumio pad pored Marcela, da bi kasnije zaklonio ruku na usta i Brazilca nazvao majmunom. Dolazimo i do odluke koja je riješila pitanje pobjednika u tom meču. Pepe dira loptu i izvlači nogu da po istoj nebi udario Alvesa, a ovaj drugi sjajno odglumljuje sve to, a onda na scenu stupa Wolfgang Stark koji Pepeu daje direktan crveni u polufinalu Lige prvaka!? I onda do kraja utakmice dva gola čovjeka koji se nije vidio u prethodne dvije utakmice (i ove do “onog” momenta), da bi se kasnije istog nazvalo “najboljim igračem u povijesti nogometa”, zar nije pomalo smiješno? Poprilično sam siguran da se našeg Cristiana ne bi prozvalo takvim ni nakon dva puta bolje predstave, uostalom, bili smo svjedoci toga u finalu Kupa, kada je Portugalac maestralno pogodio za trofej koji smo osvojili nakon 18. godina.

Da, nakon ovoga se svi trebamo zapitati i postaviti pitanje gospodinu Platiniju da li za sve timove vrijede ista pravila i isti kriterij? Istina je da je Barca najuigranija momčad na svijetu, najbolja i po nekima igra najljepši nogomet (stvar ukusa), ali je naivno i bezobrazno očekivati da sad svi moraju igrati tako kako bi oni mogli pobjeđivati i dominirati jer su taj način oni doveli do savršenstva. Onda se nitko protiv njih ne bi niti trebao boriti jer tako ne zna i ne može igrati. Nek se onda ukinu sva takmičenja i oni proglase pobjednicima, pa kad netko bude složio takvu momčad i tako je uigrao nek odmjeri snage sa njima. Nažalost, očito je da gospoda iz UEFA-e (kako reče jedan naš forumaš Udružena Ekipa Farcinog Asambla) druge klubove ne želi pustiti ni da se bore protiv Barce. Samo da podsjetimo da je na jednoj pressici Platini upitan zašto je pustio Ovreba da sudi utakmice Svjetskog prvenstva u JAR-u, uprkos onom incestu u polufinalu 2009., iako je imao slušalice koje su mu omogućavale prijevod postavljenog pitanja od strane Španjolskog novinara on je se pravio da ne razumije pitanje, nedugo nakon toga Florentino Perez (sjedio je pored njega) preveo mu je na Francuski riječi novinara, no i tada je Platini naivno se izvukao rekavši “ne razumijem pitanje”. Zaista je sramotno i žalosno zašto ih se ovoliko potpomaže iako imaju jednu od najboljih ekipa ikada (prehrabro zvuči kada se kaže “najbolja ikada”), no tako je to i to se teško promijeniti može. O medijskom svršavanju na njih ne treba mnogo trošiti riječi, reći ćemo samo da je Tomislav Židak (deklarirani navijač Barce i ujedno najsubjektivniji novinar na cijelome Balkanu) kako se može primjetiti proglasio Josea Mourinha jednim običnim prosječnim trenerom, Cristiana Ronalda prosječnim igračom i Wayneja Rooneya najvećom svjetskom nogometnom zvijezdom uz Messija, a pobjednik je onaj tko na kraju bude imao veći posjed lopte.

Sada, par dana nakon svega ovoga Mourinhova ekipa priprema se za ukupno četvrti okršaj sa Barcelonom u nešto manje od 20 dana i ujedno najbitniju utakmicu sezone. Stići 2-0 i to na Camp Nou zvuči zaista teško, no Real je imao i mnogo težih situacija iz kojih se vadio, tako da smo sigurni da će i u ovoj utakmici naši igrači igrati prkosno i ponosno te dati svoj maksimum jer se ipak radi o ulogu za finale Lige prvaka, naslov je jasan: a por la remontada (po veliku pobjedu)!