Sa 5 godina sam pogledao prvu nogometnu utakmicu, bio je to Real. Odmah me "kupio" i od tada ga intenzvino pratim. Finale 02. je nezaboravljivo, onaj neponovljivi Zidaneov volej. Uvijek sam Real smatrao gospodskim, reklo bi se, baš kraljevskim klubom, ali je na taj dojam vjerojatno utjecala činjenica da je do pred par godina, Real bio nedodirljiv, uvijek na tronu, san svakog igrača, klub za koji je navijalo pola svijeta. Danas je situacija podosta izmijenjena, svjedoci smo žalopojki (nekad i opravdanih, ali u većini slučajeva je to pokazivanje nemoći) i prljavih igara (to mi najviše i smeta). Mourinha smatram genijalnim trenerom, on to odista i jest, ali veliku mrlju na njegov rad baca njegov karakter, arogancija, nemogućnost čestitanja boljem, znamo kome. Oni koji su bili na stadionu, znaju kakav je to osjećaj, nešto posebno se osjeća u zraku, jednostavno znaš da bolje, više, jače od ovoga ne može. I kad prođeš cijelu tu rutu po stadionu i vidiš kakve su tu sve veličine igrale, stvarno mislim "igrale" nogomet (za razliku od današnjih Stokeova i inih....), shvatiš da kraljevski klub ipak zaslužuje više. Igrački ne, ali ljudski da. Real mora vratiti poštovanje drugih i pokazati svoju veličinu gospodštinom. Onda će to opet biti "pravi" Real.
P.S. Ovo ne pišem nakon utakmice s Dinamom, ovo mi je prva impresija nakon svakog classica.
[uredio samo_dinamo_19 - 16. rujna 2011. u 11:07]
ajmo plavi....