Ljudi nisu roboti i svak drugačije reagira na pritisak.
Ima nogometaša (pogotovo vratara, jer oni imaju najviše vremena ,,razmišljati'' tokom utakmice pa ih strah ima vremene ubiti) koji su čudo talentirani, ali jednostavno pucaju pod pritiskom- što je utalkmica teža to je šansa da kardinalno pogriješe veća.
Ima ,,luđaka'' koji ne osjećaju strah, ima onih koji što je veći strah i tenzija sve su bolji, a ima onih koji pucaju.
Pepe očito puca po šavovima kad pritisak dosegne određenu razinu, a nije najbistriji inače (prošlu godinu protiv Lyona u uzvratu LP jedno 10 minuta pred kraj je izgledao kao oni iz ,,Mean machinea''.
Ponašanje Pepea nema opravdanja. A hajka na njega je isto bez veze. Sudac je tu da primjeni sankcije, isto tako i nogometni savez na temelju snimke, a to što je nagazio Messija- sportska prljavština koja je u okvirima onoga što se svakodnevno događa na sportskim borilištima. Pepe je ipak jedan srednje prljav igrač, koji ne može stati u istu rečenicu s istinskim bolesnicima nogometne igre. Živo se sjećam Roya Keana- taj bi Pepea pogledom raznio. A Kean nije ni blizu najluđima....
Pjevanje epopeja o ovoj Barceloni je opravdano- najbolja momčad koju sam ikad gledao, ali većina nas koji (koji smo) više ili manje natjecajeljski (od divljih malonogometnih liga, pa do liga velikog nogometa pod okriljem HNS-a) igramo nogomet o čaroliji jednoga Messija možemo sanjati, a prgavost jednoga Pepea često koristimo u praksi. (Pri tome ne mislima na skakanje u prsa protivniku s dvije noge)
[uredio Peter Schmeichel - 22. siječnja 2012. u 15:28]