Real Madrid vs. FCBarcelona

123
...
222324
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 14.08.2006.
Poruka: 5.785
20. listopada 2006. u 22:39
Mislim da ova utakmica zasluzuje posebnu temu

U nedelju, 22. oktobra u 7. kolu Primere igra se veliki spanjolski derbi u Madridu:
REAL MADRID - FCBarcelona

Sta mislite ko ce pobjedit, kako ce to sve izgledat itd...

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 14.08.2006.
Poruka: 5.785
20. listopada 2006. u 22:40
Predstavljamo Real Madrid
Povodom nedjeljnog El Clasica između Reala i Barcelone predstavljamo Vam dio povijesti ova dva velika španjolska i svjetska nogometna velikana.
Više od stotinu godina povijesti najuspješnijeg kluba na svijetu teško da se može zbiti na par redova kucanog teksta. Real Madrid nije najstariji klub na svijetu, nije čak ni u Španjolskoj (starija je Huelva Recreativo), nema najveći stadion, niti najveći broj sezonskih ulaznica, ali na spomen njegovog imena svi znaju da se radi o najuspješnijem svjetskom nogometnom klubu, što je ozvaničila i FIFA dodijelivši im titulu momčadi stoljeća. Dosta stariji pamte Di Stefana, Puskasa, Genta, Riala koji su predvodili najjači Real s kraja pedesetih, nešto mlađi pamte Butraguena, Michela, Camacha i Hugu Sancheza, a imena koja posljednjih sezona nastupaju(li) za Los Galacticose, Zizou, Raul, Ronaldo, Roberto Carlos, Robinho, Cannavaro… su imena koja bi trebala garantirati uspjeh, ako ne na nogometnom onda barem na marketinškom planu.

Priča o Realu počinje 1900. godine kada je grupica entuzijasta osnovala Madrid Football Club, a dvije godine kasnije jedan od osnivača Juan Pedros legalizira klub, a prvi predsjednik je bio izvjesni Juan Palacios. Za opremu su izabrali bijele šorceve i majice, po uzoru na legendarni londonski kriket klub, London Corinthians.

Već prve godine postojanja rađa sa rivalstvo s Barcelonom koja je iz prvog derbija izišla kao pobjednik. Kada su iste sezone nakon pobjede nad Espanyolom svoje vitrine ukrasili prvim trofejem (Copa de la Gran Pena) nisu ni slutili da će one stotinu godina kasnije glasiti za najbogatije na svijetu. Za 1000 peseta mjesečno Real 1912. godine iznajmljuje ograđeno igralište. Te iste godine na igralište istrčava mladi napadač imenom Santiago Bernabeu, koji je kasnije kao predsjednik kluba postao centralna figura u povijesti Kraljevskog kluba. Zašto kraljevskog? Poznato nam je da se rezidencija španjolskog kralja nalazi u Madridu i da se godina osnutka Madrid Football Cluba poklapala se inauguracijom španjolskog kralja Alfonsa XIII. Ipak dan kad je Madrid postao Real Madrid dogodio se 29.6.1920. godine kada je španjolski kralj dodijelio Madridu titulu Royal (kraljevski) ili na španjolskom REAL.

Novo ime, novi stadion, onaj legendarni na Chamartinu, otvoren je utakmicom Real Madrid - Newcastle Utd. U isto vrijeme madridski Atletico gradi stadion Metropolitano, tako da Madrid poprima konture pravog nogometnog grada, što je i danas. 1929. godine formira se jedinstvena španjolska liga (današnja Primera). Real dovodi Ricarda Zamoru, prvog u nizu velikih igrača koji su nastupali u bijelom dresu, za tada rekordan iznos od 150000 peseta. S njim 1931. godine bez ijednog poraza osvajaju svoje prvo od trenutno 29 osvojenih naslova prvaka Španjolske. Nakon završetka španjolskog građanskog rata, Pedro Parages kreće u obnovu kluba, ali i stadiona koji je za vrijeme rata služio kao logor.

Za vrijeme vladavine Francisca Franca (1939 - 1975) Real je važio za frankovski klub i zabilježio najveće uspjehe u povijesti kluba, ali i najveću pobjedu (11:1) nad Barcelonom 1943. godine. To je bila izuzetno važna godina za klub, pošto je na mjesto predsjednika došao Santiago Bernabeu, s jasnim ciljem da od Reala stvori veliki europski klub.

Pedesetih godina XX stoljeća počinje ere kraljevskog kluba. Na svoj pedeseti rođendan igraju protiv južnoameričkog Millionariosa u kojem briljira Alfredo di Stefano, igrač koji će se godinu kasnije pridružiti kraljevskom klubu koji se dugo sporio sa Barcom koja ga je ranije kaparisala. Sredinom pedesetih formira se i Kup prvaka, natjecanje najboljih europskih klubova. Prvi europski prvak je bila madridska momčad. Porazili su francuski Reims (današnji francuski drugoligaš) koji je imao jaku momčad na čelu sa Raymondom Kopom (i on je kasnije završio u Realu) i Justom Fontaineom. Iduće godine na svom Santiago Bernabeu bili su bolji od Fiorentine 2:0, nakon velikog polufinalnog okršaja protiv Manchester Utd.-a. Golove za drugu europsku krunu su postigli Kopa i Rial. Po treću titulu su morali ići do Brisela. Ni Milan nije bio dovoljno jak da se suprotstavi moćnim Španjolcima. Pamtit će se samo 3:2 za Madrižane golovima Di Stefana, Riala i Genta. Iste godine momčad osvježavaju Galopirajućim majorom, Ferencom Puskasom. U četvrtom finalu priliku za popravni su imali ponovno nogometaši Reimsa, ali Francuzi će Stuttgart zapamtiti samo po porazu 2:0 (Di Stefano, Mateos). Peto u nizu finale i titula dogodila se u najljepšem finalu u povijesti ovog natjecanja, na krcatom Hampden Parku (na kojem im se i 2002. posrećilo također protiv Nijemaca) protiv Eintrachta iz Frankfurta u spektakularnoj utakmici s deset zgoditaka od kojih je čak sedam završilo u mreži Nijemaca.

I kada je već natjecanje u Kupu prvaka postajalo smiješno, Barcelona im je uspjela podmetnuti nogu već u prvom krugu natjecanja 1961. godine uz svesrdnu pomoć engleskog sudca Leafa koji je poništio čak četiri Realova pogotka. Barcelona je dogurala do finala gdje je poražena od Benfice, jednako kao i Real iduće sezone.

Na putu do svojih devet europskih pehara naredali su Partizana (1965/66), Juventusa (1997/98), Valenciu (1999/00) i Bayer Leverkusen (2001/02). Možda uz ove uspjehe skromno izgledaju dvije osvojene titule pobjednika UEFA kupa, naravno za redom. (1984/85 i 1985/86). Ceh su platili Videoton i FC Koln.

Situacija u Primeri se odvijala po sličnom scenariju kao i u Europi. 29 titula prvaka Španjolske, 17 puta pobjednici Copa del Reya. Sedamdesetih su nastupali u bijelom dresu Breitner, Stielike i Santillana. Realova generacija iz osamdeset i neke je bila izvanredna. Buyo, Chendo, Camacho, Michel, Gallego, Gordillo, Butragueno, Sanchez....bili su nedodirljivi od 1985. do 1990. godine. Ne zaboravimo izvrsnog strijelca, Argentinca Valdana.

Devedesetih predsjednici Mendoza i kasnije Sainz nisu štedjeli novac. Gledatelji na Santiago Bernabeu uživali su u potezima Zamorana, Redonda, Laudrupa, Šukera, Mijatovića.....
Niti jedan klub na svijetu se ne može pohvaliti ovakvim uspjesima niti ovakvim igračima. A malo tko i navijačima. U Madridu postoje dva sveta nogometna mjesta, Santiago Bernabeu na kojem se uspjesi stvaraju i fontana La Cibeles gdje se proslavljaju. Ova dva mjesta su povezana i ulicom Paseo da la Castellana i ljubavlju Madrižana prema Kraljevskom klubu. HALA MADRID
 
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 14.08.2006.
Poruka: 5.785
20. listopada 2006. u 22:41
Predstavljamo Barcelonu
Povodom nedjeljnog El Clasica između Reala i Barcelone predstavljamo Vam dio povijesti ova dva velika španjolska i svjetska nogometna velikana.
FC Barcelona je veliki svjetski klub koji je imao tu nesreću da raste u sjeni Real Madrida. Jer klub u čijim vitrinama stoji čak jedanaest europskih trofeja, sedamnaest nacionalnih prvenstava i 24 osvojena kupa u bilo kojoj zemlji bi bio nedostižan. Ali u Španjolskoj ne. Kraljevski klub mora biti bolji, pa makar i prisilnim metodama koje je svojevremeno upotrebljavao Francov režim. Zabrana katalonskog jezika, uništavanje knjiga na katalonskom, preimenovanje ulica samo su jačali narodni bunt koji je najžešće ispoljavan na Barcinim utakmicama.

Barcelona je klub koji ima najčvršću vezu sa svojim navijačima, klub koji ima najviše registriranih članova (više od 130.000) i čiji je ogromni stadion uvijek dupke pun. Najpoznatiji Barcin član bio je Papa Ivan Pavao II. Barcelona je uz Real Madrid i Athletic Bilbao jedini klub koji nastupa u elitnom španjolskom natjecanju od njenog osnutka, klub koji od 1957. godine redovito nastupa u nekom od europskih natjecanja. Iz tog razloga su se prije par godina prijavili za nastup u Intertoto kupu kroz koji bi stigli do Kupa UEFA, jer takvu tradiciju nije dozvoljeno kvariti.

Hansa Gampera, Švicarca iz Winterthura možemo nazvati ocem Barcelone. Hans koji je prije svog dolaska u Španjolsku igrao nogomet u švicarskom Excelsioru nije mogao bez omiljenog sporta u novoj domovini. Dao je oglas u sportske novine s ciljem pronalaska istomišljenika koji bi sudjelovali u osnivanju i igranju za novi klub. Tako je 1899. godine rođena Barcelona.
On je zaslužan za grb kluba čije su boje bile spoj boja katalonske zastave i Gamperovog bivšeg kluba Excelsiora (Basela). Od samog početka Barcini igrači nastupaju u plavocrvenoj kombinaciji na dresu, a po boji dresova su i dobili nadimak blaugrana.

Klub čiji je najbolji igrač bio upravo Gamper prvu utakmicu odigrao je protiv skupine Engleza i izgubio 1:0. Prvi veliki derbi protiv Reala riješili su u svoju korist. Bilo je to davne 1905. godine. Prvih dvadeset godina seljakali su se na nekoliko manjih stadiona, sve dok 1922. godine nisu napravili svoj El camp del Corts poznatiji kao Katedrala nogometa, kapaciteta 35000 mjesta kasnije proširenih na 60000.

Do 1929. godine, godine osnutka Primere osvojili su pet titula prvaka Španjolske. Navedene godine osniva se profesionalna liga koja broji deset članova, a Katalonci su upamćeni kao prvi klub koji je osvojio Primeru.

Za vrijeme španjolskog građanskog rata Franco zabranjuje nogometne utakmice, a kasnije sve čini da bi oslabio Barcelonu. Njegovi vojnici ubijaju Barcinog predsjednika Josepa Sunola, i postavljaju novoga, a klub spada na samo 3500 članova. Najpoznatiji igrači koji su nastupali u dresu Barcelone do 2. svjetskog rata bili su legendarni golman Ricardo Zamora i Urugvajac Hector Scarone.

Do kraja četrdesetih osvajaju tri naslova španjolskog prvaka, a 1950. godine dolaskom Mađara Ladislava Kubale započinje nova era katalonskog kluba. I dalje se za nastupe Barce tražila karta više, a 60000 mjesta bilo je premalo za kibice koje su oduševljavali Kubalini grandiozni nastupi. Ponovno se javila potreba za novim, većim stadionom. Tako se 1952. godine rodio Camp Nou, jedan od najvećih i najljepših europskih nogometnih hramova. Travnjakom Camp Noua trčala su najveća imena svjetskog nogometa. Mađari Kubala, Kocsis i Czibor, Nizozemci Johan Cruyff, Neeskens, Koeman, Kluivert, Overmars, mali zeleni Diego Maradona, njemački plavi anđeo Bernd Schuster, Danac Michael Laudrup, Bugarin Hristo Stoitchkov, Romario, Ronaldo, Rivaldo, Figo, pa sve do Ronaldinha i desetina drugih fantastičnih igrača. Pedesetih i šezdesetih godina (za vrijeme najboljeg Reala)
Barca je osuđena na samo četiri titule prvaka, sedam Copa del Rey.

Na europskoj sceni osvajali su tri puta Kup velesajamskih gradova (Kup UEFA). Kup pobjednika Kupova uzimali su četiri puta, a na krov Europe popeli su se prvi put 1992. godine nakon dva neuspješna pokušaja pod vodstvom trenera Johana Cruyffa na engleskom Wembleyu. Pobjednički pogodak postigao je topovskim udarcem Nizozemac Ronald Koeman. Cruyff ih je doveo i do četiri uzastopna naslova prvaka Španjolske, a Leteći Holanđanin i dan danas posjeduje božanski status među navijačima katalonskog kluba.
Sa još dvije Primere zaokružili su uspjehe u dvadesetom stoljeću, a u ovom uknjižili još dvije Primere i što je važnije stvorili Dream Team s kojim realno mogu očekivati velike uspjehe u bliskoj budućnosti. Katalonci su i aktualni europski prvaci nakon što su u prošlogodišnjem finalu bili bolji od londonskog Arsenala.

Za Katalonce je Barca više od nogometnog kluba, ona je simbol otpora prema Madridu, a 90000 gledatelja i sada je uobičajena slika na tribinama Nou Campa bilo da je protivnik Santander, Alaves ili omraženi kraljevski Real ili Espanyol.

Za kraj jedna krilatica Barcinih navijača koja najbolje dočarava što taj klub za njih znači El Barça és més que un club (Barca je više od kluba)
 
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 14.08.2006.
Poruka: 5.785
20. listopada 2006. u 22:43
Navijac sam barse i ocekujem njihovu pobjedu  0:2 ili 1:2

Ipak Real nije dorastao barsi
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.08.2006.
Poruka: 1.457
20. listopada 2006. u 22:46
 U Španjolskoj navijam za Valenciu,ali u ovom derbiju navijam za Real,prije sam za Barcu,ali od kad su dobili Arsenala u ligi prvaka i oteli im ligu prvaka,mrzim ih,prognoziram 4-1 za Real
zico
zico
Mali dioničar
Pristupio: 20.12.2005.
Poruka: 5.226
20. listopada 2006. u 22:49

prosle godine real-ronaldinho 0-3, ove godine 0-2

Stand up if you hate England!
undying
undying
Dokazano ovisan
Pristupio: 05.11.2005.
Poruka: 14.023
20. listopada 2006. u 22:49

 dosta mi je vise tih kichastih klubova

forza napoli

Kockasti1
Kockasti1
Potencijal za velika djela
Pristupio: 24.02.2005.
Poruka: 3.351
20. listopada 2006. u 22:50

naravno da utakmica zaslužuje posebnu temu (kao i uvijek do sada). Što očekujem??? Naravno pobjedu.

Iako Barcelona nije u formi kao prošle sezone polako se stvari poslažu i sve će to opet izgledati kao prije. I prošle sezone je Barca slabije startala i baš otprilike u ovo vrijeme započela veliki niz pobjeda. Nema ljepšeg početka niza od Reala (i to na Bernabeu)

 
[uredio Kockasti1]
robin
robin
Potencijal za velika djela
Pristupio: 13.11.2005.
Poruka: 2.827
20. listopada 2006. u 22:52
bit će prijenos na drugom jel da? 
Od danas sam dama. Pa dokad izdržim.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.08.2006.
Poruka: 1.457
20. listopada 2006. u 22:53

robin je napisao/la:
bit će prijenos na drugom jel da? 
Vidi cijeli citat
  

Hoće!!!

123
...
222324
  • Najnovije
  • Najčitanije