Napisao sam da se slazem s time, to je najveci problem.





To je klucno mozda sto si napisao. Ali, situacija danas NIJE USPOREDIVA S ONIM STANJEM OD 90-IH. Način na koji se vodi natjevcanje i klubovi je posljedica zakona trzista i tu se ne moze puno uciniti. Kao sto je svaka druga drustvena grana posljedica necega, tako je i (ne)funkcioniranje HNL-a i klubova koji ga sacinjavaju posljedica (ne)funkcioniranbja drustva kao cijeline. A ne obrnuto.

Jer 90-ih drustvo u Hrvatskoj nije funkcioniralo u punom smislu kao sto funkcionira danas, na zakonu trzista . U ligi su tada igrali igraci koji su vecinom bili proizvod YU skole nogometa. Liga u BiH nije postojala ili je bila u povojima, velika vecina BiH igraca igrala je tada u HNL-u

I najvaznije. Tada smo imali poludiktaturu, u kojoj se novac iz svih drzavnih slavina sljevao u Dinamo, koji je po misljenju nam Velikog vodje trebao predstavljati Hrvatsku kao regionalnu nogometnu silu. Takodjer da bi pravda bila koliko toliko zadovoljena, nesto manja slavina drzavnog novca tekla je u Hajduk. I ta dva kluba su tako zivjela, a sve je propalo vrhovnikovom smrcu. Cvitanovic 1997 nije mogao iz Dinama u inozemstvo, jer da je to napravio (a iscekivala se utakmica s Partizanom) bio bi proglasen za drzavnog izdajnika. Reprezentacija se krojila na Pantovcaku, pa sam Ciro Blazevic je priznao da je Veliki vodja inzistirao (konkretno na preferansu s Rizvanbegovicem i Simunicem, Ciro je kibicirao) da prvi vratar na SP u Francuskoj bude Ladic a ne Mrmic (kako je Ciro tada htzelio. I sto je najgore Veliki vodja je pogodio, bez Ladicevih bravuroznih intervencija protiv Japana, Njemacke i Nizozemske, tesko da bismo osvojili broncu zlatnog sjaja. Medjuutim uplitanje drzavnog poglavara u sastav prve 11-orice Hrvatsku tada vise opisuje u nogometnom smislu tada kao nekakvu africku diktaturu, nego kao demokratsku europsku drzavu. To su samo primjeri.

SA druge strane 1999. mjenja se format europskih kupova. Najajce nogometne nacije u Europi sudjeluju u Ligi prvaka sa 4 kluba, neki sa po tri. Hajduk je 1995. dohvatio cetvrtfinalke Lige prvaka u ondasnjem formatu. Da li to danas moze i jedan klub izvan okvira Liga petice+Rusi+Porto, aJAX, psv, sAHTAR, dYNAMO kIJEV?

oD 90-IH DO DANAS ULAGANJA U NOGOMET SU SE U GOTOVO SVIM EUROPSKIM ZEMLJAMA POVECALA? Nekad je Varteks mogao u cetvrtfinale Kupa kupova, gdje danas i jedan klub snage tadasnjeg Varteksa moze u cetvrtfinale Lige uefa?

To je i odgovor i tvom sugradjaninu Dimnjacaru koji poredjuej situaciju iz 80-ih sa ovom danas. Tada u Jugoslaviji nije bilo trzisne ekonomije, u Europi su vrijedila sasvim druga pravila. Igraci iz drzava varsavskog pakta nisu mogli u inozenstvo (mogli su pod posebnim uvijetima iz Madjarske, Cehoslovacke i Poljske) . U uefi je bilo 33 clanice, danas ih postoji 53. Kliubovi iz danas i tada najjacih europskih liga nisu u svojim momcadima mogli imati vise od 3 stranca. A ulaganja u nogomet su se toliko povecala, tako da ce Badelj sutra prijeci iz Dinama u Rusiju za apsolutno veci iznos nego sto je svojkedobno presao Maradona iz Barcelone u Napoli.

Danas u scvih 53 clanice uefe imamo trzisnu ekonomiju i prakticki svaki klub moze nimati neograniceni broj stranaca u svojim redovima. Regionalna liga koja bi se eventualno oformila nema nikakve veze s onom YU ligom.

I ja sam se 1992 veselio HNL-u s cijim sam dolaskom vjerovao da smo se konacno rijesili kuhinje s Terazija. I ljeto 1992 mi je prijatelj mog starog iz USA, ekonomist po struci, rekao da ni jedna od novonastalih drzavica s raspadom ex YU ne moze opstati sama. Reakao je da nema govora o sklapanju nekakve nove Jugoslavije,ali da ce sve te drzave koje su niknule poradi ekonomskih zakona lroz neko vrijeme morati sjestio za stol i razmisliti o integracijama (ne politickima) u razno-raznim drustvenim sferama. Pa i u sportu. Rekao sam mu tada da prica gluposti, ali stanje u danasnjem HNL-u govori da je covjek znao sto prica. HNL-u koji se prakticki ne igra za nista, jer se vec nakon 10 odigranih kola posljednjih 5,6 godina zna prvak, zna se tko je drugi, Europa i ovako i onako ostalkim klubovima ne donosi nista osim financijskih muka i ranijeg pocetka sezone, a tko ce ispasti, a tko uci u prvu HNL se odlucuje svuda samo ne na zacelju prve hrvatske  lige i na čelu druge.

Trzisni uvijeti se mijenjau, ono sto je bilo moguce prije 10, 15, 25 godina danas vise nije. Veliki vuku na svoju stranu, m i mali moramo se prilagoditi tome. Ako se ne prilagodimo HNL ce nam iz godine u godinu s obzirom an ekonomske zakone i ostale cinjenice sve vise tonuti.