Standardni fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine i nekadašnji igrač Veleža i Željezničara, koji od prije dvije godine nosi dres slovačke Žiline, Admir Vladavić postigao je pogodak za svoj tim u prvom susretu prvog kola kvalifikacija za Kup UEFA.

 

Slovački viceprvak neporažen je napustio Bjelorusiju, obzirom da je meč protiv MTZ-RIPO u Minsku završen bez pobjednika 2:2. Domaći su došli u vodstvo golom Camare u 17 minuti. Naš internacionalac je izjednačio u 41., ali je deset minuta kasnije Seolin iz jedanaesterca ponovo obradovao domaće navijače. Ipak, nakon isteka 90 minuta, u sudijskoj nadoknadi penal i za goste kojeg u pogodak pretvara Robert Jež za konačnih 2:2.

Klaun i kralj
Piše: Ahmed Burić

Ekipa diletanata iz NS/FS BiH ne zna koga je dovela. Stigao je čovjek koji po potrebi može biti sve - Charlie Chaplin balkanskog nogometa, koji će im ako ga krene, a oni počnu padati, odmah okrenuti leđa

Znao sam! Po prestrašenom licu Muniba Ušanovića s fotografije snimljene na Ćirinom dočeku, jasno je da nije očekivao da će mag i laufer iz Travnika odbiti proslavu, dakle napijanje na sarajevskim Bazenima uz Selmu Bajrami, i neke provjerene “asove” estrade. Jer, najveća mudrost koju je Ćiro Blažević svladao u četrdeset godina bavljenja poslom je da uvijek pokazuje da zna manje nego što objektivno zna. Na sve napade lakonski može odgovoriti “Šine, ja šam bio treći na svijetu, zar misliš da to može biti šarlatan i neznalica?”, i tu može začepiti usta mnogim kritičarima. S druge strane, vodstvo Saveza bez obzira koliko diletantsko i omraženo, shvatilo je najmanje dvije stvari. Prvo, da im - bez obzira na to što se UEFA prema BiH ponaša gore nego UNPROFOR na početku rata – vrijeme neumitno ističe i da ih od totalnog bojkota igrača i navijača, može spasiti samo čarobnjak. Ćiro je nekoliko puta pokazao da to jeste.

No, iako su ga doveli za to da još malo produži njihove zlatne dane, pljačku i otimanje dnevnica, putovanja, uzimanje “tala” od igrača za nastup itd., oni ne mogu do kraja biti svjesni s kim imaju posla. On je internacionalac, oni ipak lokalci. Radi se o, istina pomalo isluženom, ali najvećem glumcu balkanskog nogometa. Da, Ćiru je u Prištinu osamdesetih doveo biznismen Behgjet Paccoli, isprva zagarantovavši da će vrijednost onoga što tamo zaradi ostaviti kao polog u zlatu u Švajcarskoj, zemlji u kojoj su obojica živjeli. Da, Ćiro je bio Tuđmanov intimus, približio mu se više nego što dobar ukus dozvoljava. Da, Ćiro je danas bez posla, bogati penzioner kojeg vuče zemlja iz koje je krenuo, jer hoćeš-nećeš, iako se cijeli život pokušao prikazivati nečim drugim, on je iz temelja Bosanac. Duhovit, uvijek duboko uz vlast, narativan, vrckast i vickast, on dijelu naše javnosti možda i nije simpatičan baš zato jer tako snažno podsjeća na nas. Kao Charlie Chaplin, čijih se mana stidite, ali duboko u sebi znate da u tom čovjeku ima i nečeg genijalnog.

E, sad, da ne pretjeramo: argumenti ljudi oko Sergeja Barbareza jesu valjani. Oni govore: “Nama trebaju temelji, svejedno je hoće li se pobjeđivati ili ne ako se nema vizija.” Kvalifikacije i takmičenja igrat će se i s nama i bez nas, tako da je priča o tome da je svejedno hoće li se pobjeđivati ili ne – sorry na izrazu, ali “šuplja.” Jer, nikada nije svejedno da li se pobjeđuje ili gubi. Valja nam se zaista skupiti i barem jednom pokušati otići na neko veliko takmičenje. Uostalom, je li Rusija prije par godina imala katastrofalnu reprezentaciju i uzela Hiddinka koji je donio rezultat? Sad, niko ne spominje temelje i vizije, nego 23 miliona eura, koliko je Tottenham spreman isplatiti za Arshavina. Što, naravno, nije rješenje, ali donosi određene prednosti.

Ono što bi prvo valjalo zagarantirati je da Ćiro ne može osigurati “diplomatski” imunitet kreaturama iz Saveza koje su ga dovele. Ako ga krene, on će im okrenuti leđa, i na krilima populizma graditi svoju karizmu, isto onako kako je to radio u Prištini 80-ih i Zagrebu 90-ih. Istovremeno, Ćirin uspjeh postat će i naš, tako da je on u pravu kad kaže: “Jesam peder, ali sam vaš peder.”

A tu ima i malo inata: iz Zagreba redom stižu prognoze da će se Blažević nasukati u BiH. Šta ćeš, valja opravdati svoje pozicije. I činjenicu da su starog Ćiru, nakon što je napravio najveći rezultat u nogometnoj povijesti, gurnuli u stranu, a na čelu Saveza ostavili otvorenog desničara Vlatka Markovića, koji se često voli pohvaliti raznovrsnim ustašlucima. A dogodi li se da Miroslav izvuče, recimo, četiri boda iz prve dvije utakmice, većina kritičara pohrlit će mu u zagrljaj.

Ne zaboravite, Ćiro je klaun i kralj, jedan od najvećih koje je ovaj prostor ikada imao. A što je, uostalom, Balkan? Krv i med. Blizina suprotnosti koje se naizgled isključuju.

 

Ovaj Ahmed Burić je.  Covijek baca bombe,da ne povjerujes,odjednom je Ciro uvijek bio pravi bosanac(on je iz temelja Bosanac. Duhovit, uvijek duboko uz vlast, narativan, vrckast i vickast),a Markovic ,ne on nije bosanac (Bugojno je valjda u Iraku),a jos je i ustaski simpatizer