Reprezentativci tražili smjene
No, krenimo redom. Vratićemo se u 2006. godinu. Ako se sjećate, u to
vrijeme je trinaest nogometnih reprezentativaca (neki su ih zvali
revolucionarima) potpisalo pismo i izjavilo da neće igrati za državni
tim, dok na vrhu istog budu određeni ljudi. Da podsjetimo, svoj potpis
na pismo stavili su: Misimović, Berberović, Grujić, Bartolović, Hrgović,
Bajramović, Papac, Spahić, Milenković, Grlić, Bešlija, Hasagić i Tolja.
Ipak, Muzurović, koji je po drugi put izabran za selektora, uspio je
"vratiti" neke igrače pod bh. zastavu. To se desilo u dvoboju sa
Norveškom (kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2008.). Njegovom pozivu
odazvali su se Misimović, Berberović, Grujić, Bartolović i Hrgović.
Ostali su naglasili da neće pogaziti svoju riječ. No, nakon neslavnog
završetka ovih kvalifikacija za šefa državnog tima imenovan je
nekadašnji igrač Veleža - Meho Kodro.
Kodri pokazana izlazna vrata
Naime, on je uspio ubijediti Hasagića i Spahića na come back.
Međutim, nakon samo četiri mjeseca na selektorskoj klupi (vodi
nacionalni tim u prijateljskim okršajima protiv Japana i Makedonije)
legendarnom napadaču Barcelone pokazana su izlazna vrata. On nije želio
igrati prijateljsku utakmicu protiv Irana za koju je Savez trebao dobiti
određenu sumu novca.
Potom je Savez dogovorio meč sa Azerbejdžanom u Zenici (selektor u toj utamici bio Denijal Pirić).
U isto vrijeme na Koševu je organizovan humanitarna utakmica: "Spasimo
bh. fudbal – Kodro, Bola i prijatelji". Na Bilinom polju je bilo 50
gledalaca, a na najvećem bh. stadionu preko deset hiljada.
Iako su mnogi vjerovali kako će napokon doći do pomaka, ništa se
spektakularno nije desilo. Brzo smo zaboravili trinaest revolucionara i
Mehu Kodru koji su željeli promijeniti nesređeno stanje. Sve sugerira da
je rez trebalo napraviti baš u to vrijeme. Vjerovatno bi situacija
danas bila mnogo bolja.
Dolazak Ćire spasitelja
S druge strane, čelnici Saveza posegnuli su za novim rješenjem.
Spasitelj je postao Miroslav Ćiro Blažević. Od preostalih igrača,
potpisnika pisma, kod njega su zaigrali Bajramović i Milenković (pozvan
samo za utakmicu sa Decom i društvom). Napravio je "boom" sa
reprezentacijom, odveo je do baraža, ali je Portugal bio bolji.
Saša Papac je nastavio ignorisati pozive "trenera svih trenera", a
Bešlija, Tolja i Grlić više nisu bili na reprezentativnom spisku.
Kaže mi jedan prijatelj nakon Skupštine NSBiH: "Dobro je što se ovako
završilo". Kad sam ga upitao zašto, odgovorio je: "Reprezentacija će
dobiti pojačanje. Znaš da je Papac rekao da će se vratiti kad odstupe
aktuelni funkcioneri". Zaista je tako. Do kraja je bio dosljedan.
Zaslužuje palac gore.
BH Fanaticosi godinama upozoravali na amaterizam u Savezu
Dalje, najvatreniji navijači reprezentacije, BH Fanaticosi, već pet
godina s razlogom upozoravaju i galame na loš rad Saveza. Da su bili u
pravu pokazala je i posljednja Skupština.
Međutim, od utorka je Sulejman Čolaković "yesterday man" bh. nogometa.
Kako sada stvari stoje ni ostali članovi Predsjedništva i Izvršnog
odbora NSBiH neće biti u novom savezu.
Nas trenutno najviše zanimaju autoriteti koji mogu nogomet izvesti na
pravi put. U pitanju su najautoritativniji ljudi bh. nogometa, koji bi
trebali izvršiti veliko pospremanje. Oni su uticajni i od njih se
očekuju rješenja.
Prije svih mislimo na Ivicu Osima, Faruka Hadžibegića, Mehmeda
Baždarevića, Mehu Kodru, Aleksandra Ristića, Vahida Halilhodžića, Harisa
Škoru, Segeja Barbareza, Elvira Bolića, Vlatka Glavaša, Muhameda
Konjića, Duška Bajevića, Josipa Katalinskog, Josipa Bukala, Dragu
Smajlovića, Milomira Odovića, Fahrudina Omerovića…
Teško ih je sve i nabrojati, a pomenuta imena i prezimena imaju dovoljno čvrste reference i zdrave ideje.
Barbie, Winx, Bratz, Hello Kitty, Dora...