ŽELIMIR TERKEŠ Najbolji strijelac PHNL-a u rodnoj Čapljini
Terkeš: Prihvatio bih poziv u reprezentaciju BiH
Autor:
Frano Matić
Objavljeno:
23. 04. 2008. | 14:49

Želimir Terkeš
Foto: Dino Stanin
Očito je negdje u zvijezdama zapisano da najbolji nogometni
strijelci moraju proći trnovit put kako bi uživali u trenucima slave i
sportskog blještavila. To je na svojoj koži osjetio i
Čapljinac Želimir Terkeš (27), napadač Zadra i najbolji
strijelac Prve HNL. Nakon dojmljive predstave protiv Dinama, a uoči
novih izazova, Želimir je skoknuo do rodne Čapljine, gdje mu žive
roditelji, supruga i tek rođeni sinčić.
Mogu otići van
- Pokušavam ostati miran i hladan i uopće se ne opterećivati
trenutačnom situacijom. Najbitnija mi je ta hladnokrvnost, jer da se
zamaram pogocima, sigurno mi ne bi išlo. Nisam pod pritiskom
i sve mi ide. Ostanem li prvi strijelac, dobro; ako ne, opet dobro.
Ima li još neki recept za takvu efikasnost?
- To dođe samo od sebe. Ipak, bitno je smiriti glavu, a ja sam se
dodatno smirio ženidbom. Rođenje djeteta je opet nešto
posebno. Otad sve što opalim uđe u mrežu! A trebalo je to
dočekati nakon prošle sezone u kojoj u 13 prvenstvenih kola
nisam zabio pogodak.
Ipak su posebno odjeknula dva gola Dinamu.
- Naravno da je zabiti Dinamu nešto posebno. No,
više bih volio da smo izborili barem neodlučeno, kako smo se
i nadali, a da sam manje zabio. I ona tri pogotka na Kantridi dala su
mi krila, zabijao sam i Hajduku i sve se to pamti cijeli život. Dinamo
je trenutačno dosta jači, s Modrićem koji je vrhunski igrač. Dinamo se
na njega često i previše oslanja, a bez njega bi situacija
bila ipak drugačija.
U Zadru ste postali pravi heroj. Je li vam to trajna adresa ili imate
ponuda?
- U Zadru sam primljen kao kod kuće i predivno mi je. Suigrači, trener
i uprava te navijači i cijeli grad zaista su fantastični i svakako bih
želio i ostati. No, u zadnje vrijeme zovu menadžeri sa svih strana.
Pokušavam ostati miran jer je sve još u zraku, pa
pozive i ponude usmjeravam u klub. Već mi neki žele prišiti
mogući odlazak u Dinamo ili Hajduk, ali time se ne želim zamarati. Sada
sam u najboljoj situaciji i za odlazak u inozemstvo, koje je, naravno,
san svih naših igrača.
Samo nek je zdravlja
Vaša je karijera imala zaista čudan put.
- Sa 16 godina otišao sam iz Čapljine u NK Zagreb. Bilo mi
je jako teško i htio sam otići iz Hrvatske. Srećom, nakon
kratkog povratka i ponovnog igranja u Čapljini, a onda u
Zaprešiću te mostarskom Zrinjskom, zaustavio sam se u Zadru
i, evo, dočekao tu efikasnost. Sve te nevolje sada se lakše
zaboravljaju i samo molim Boga da mi podari zdravlje. Tada će biti i
pogodaka.