Jučer sam otišao na moju Grbavicu, mislim na stadion, i posjetio našu fudbalsku reprezentaciju. Iskreno govoreći, malo sam se dvoumio da li da odem ili ne, zbog katastrofalnog stanja u i oko NSBiH.

Prateći Olimpijadu u Pekingu čovjek može uživati, ali i pomalo „biti zavidan“ gledajući kako sportisti "ginu" za boje svoje zemlje i kako, ama baš svaka zemlja, podržava i živi za svoje sportiste i njihove uspjehe. To je jedan od razloga zašto sam otišao i sreo se sa našim fudbalerima, i nije mi žao. Ćiro i reprezentacija BiH trebaju našu podršku, samo oni! Nikako rukovodstvo Saveza, koje treba krupne promjene. Momci su mladi, dobri fudbaleri i entuzijasti. Tek kada sam vidio njih, onako mlade i poletne, shvatio sam koliko sam, uslovno rečeno, star.

Što se tiče Ćire, stari stručnjak i šarmer, nije mu lako, ali prihvatio se posla kojeg se prihvatio. Iskusan je i stručan trener sa dovoljno iskustva, mudrosti, ugleda i snage i mislim da nikome iz Saveza neće dozvoliti da mu se miješa u posao.

Koliko sam vidio, uveo je "vojničku" disciplinu, što mi se sviđa, i to posebno zato što je ta vojnička disciplina neophodna u pravljenju jedne nove i mlade reprezentacije. Mislim da će uspjeti izgraditi borbeni duh zajedništva u reprezentaciji BiH. Posebno je važno što će sigurno promijeniti mentalni sklop igrača, na način da shvate da je igrati za državnu reprezentaciju nešto najvažnije, nešto što je stvar nacionalnog i ljudskog ponosa.

Rekao sam mu da ćemo - ukoliko postigne barem pola uspjeha kakvog je postigao sa Hrvatskom- biti presretni, ali da nije problem i izgubiti utakmicu ako se ne stidimo igre naše reprezentacije.

Što se tiče dužine, odnosno kratkoće, priprema interesantno je što su mi rekli, a nisam znao, da evropski klubovi ne puštaju svoje fudbalere duže od dva dana za prijateljske reprezentativne susrete.

Sreo sam i Miralema Pjanića, kako ga zovu "mladog dragulja" koji između treninga vadi CIPS-ovu ličnu kartu i pasoš. Posebno mi je drago što nismo dozvolili da nam, kao do sada, druge zemlje „ispred nosa“ uzmu kvalitetne sportiste.

Šta još reći za večerašnji meč protiv Bugarske. Ništa osim da je najvažnije da se ne stidimo igre naše reprezentacije...ali nije loše i pobijediti.