Mehmed Bazdarevic: Ciro na mjestu selektora je poraz za Bosnu i Hercegovinu

Bez obzira na sve uspjehe u francuskom nogometu i fantastičan status koji je u ovoj zemlji zaradio još iz vremena kada je igrao u Sochauxu, nogometna reprezentacija BiH uvijek je glavna ali i bolna tema za Mešu Baždarevića. Kada je smijenjen Blaž Slišković, u našim je nogometnim krugovima Meša važio za najozbiljnijeg kandidata za selektora reprezentacije. Priča kako je tada bio spreman napustiti basnoslovno plaćen posao u Kataru i doći raditi u Sarajevo. Javio se i na konkurs koji je raspisao NS BiH, no kasnije je shvatio kako je i konkurs i kontakti koji su sa njim uspostavljeni, bilo pro forme, zamajavanje javnosti, jer niko iz NS nije ozbiljno računao na njega.

„Reprezentacija je ozbiljan posao, nije to rad pet dana prije utakmice, nego mukotrpan posao za koji se treba spremiti“, kaže Baždarević „Tada sam napravio program rada, planirao dovesti dvojicu pomoćnika iz Francuske, organizirati skautsku mrežu, no niko me nije ozbiljno shvatao.“ Skautska je mreža, po njemu, najozbiljniji nedostatak u radu Saveza, na desetine mladih igrača rasutih u Evropi nikada neće biti pozvani u bh. nacionalni tim, jer za njih niko ne zna, niti ozbiljno računa. A kada zaigraju za neku od velikih evropskih ekipa, tada je već kasno. „Miralem Pjanić je najbolji primjer za to. Da nije bilo upornosti njegovog oca, koji je krvavo zaradio sinu pasoš, nikada Mire ne bi igrao za nas. A za njega se znalo prije pet-šest godina. Suad Buco Arnautović, nekadašnji golman Želje, zvao me je jedan dan da dođem kod njega u Luksemburg da pogledam nekog dječaka kako igra. Nakon petnaest minuta utakmice, kazao sam mu da zove NS BiH i da kaže da imamo vanserijskog talenta. Trebalo je, dakle, proći pet godina da se neko sjeti pozvati dijete da zaigra za reprezentaciju.“

Kako prije nekoliko godina, tako i danas, Meša nema niti jedne lijepe riječi za novog selektora BiH, Miroslava Blaževića.

„To što je on selektor, to je smrt Bosne i Hercegovine“, kategoričan je u svom stavu, podsjećajući na susret sa Blaževićem u Bologni, kada je reprezentacija BiH igrala prvu utakmicu kvalifikacija za SP 1998. godine. „To što nam je tada govorio i šta je radio nisam nikada zaboravio. Kako će nam se napiti bosanske krvi, kako smo bijednici... Bilo je strašno. Neću ulaziti u detalje njegove stručnosti, mada je i ona upitna, no njegov karakter je užasan i to što je on selektor veliki je poraz Bosne.“

Slatko se nasmijao i kada smo mu kazali kako Ćiro namjerava kooptirati Harisa Škoru u svoj stručni štab.

„Haris i ja smo kumovi, no ne pričamo godinama, upravo zbog Ćire. Još od onog dana kada se počelo pričati o tome kako je Ćiro kandidat za selektora i nakon što sam ja kazao šta mislim. Nazvao me je i posvađali smo se. Haris je moj drug, ali smiješno je da neko, ko nema ni dana trenerskog iskustva, dođe u reprezentaciju. A znam ga dobro, znam šta je njemu važno i teško da iko može platiti onoliko koliko on misli da vrijedi.“

Reprezentacija je tako, barem za sada, za Mešu zatvorena knjiga. Kaže kako je prestao i čitati vijesti o zbivanjima u i oko nje i upotpunosti se okrenuo radu u Grenobleu. No, ipak ga je zaboljelo kada je čuo da ne želi u svoj tim dovoditi igrače iz Bosne te da su mu draži Srbijanci, obzirom da ih danas u Grenobleu igraju trojica. (Miloš Dimitrijević, rođen u Nantesu, sin pokojnog Zorana Čave Dimitrijevića, Sarajlija Zoran Rendulić koji je u Grenoble stigao iz Čačka, te Milivoj Vitakić, nekadašnji stoper Lillea.)

„To su takve gluposti, da mi se povraća“, kazat će nam Meša. „Ove sezone sam htio dovesti dvojicu naših igrača, Semira Štilića i Darija Damjanovića, no kada sam čuo koliko se traži za njih, odmah sam se ohladio. Ljudi misle da mogu preko noći zaraditi milione, a to tako ne ide. Govorio sam da dođu ovdje, da se dokažu pa da onda naprave pravi, veliki transfer, no nisu me slušali. Smiješno je gledati kako se ulazi u reprezentaciju da bi se prodali igrači za male pare. Danas je sve naopako. Ja sam odigrao 35 utakmica za onu Jugoslaviju, da bi tek tada milanski Inter počeo razmišljati da me dovede. Danas ljudi odigraju pola sata protiv Estonije i odmah sanjaju milione.“