Odavno ovako lijepu večer ljubitelji fudbala u BiH nisu imali. Ne, nije se večeras naša najbolja selekcija plasirala na Mundijal u Južnoj Africi, niti nam to ova pobjeda donosi. Mnogo važnije je što smo konačno, nakon toliko godina, pokazali da smo selekcija koja „može nešto“.

Mnogi će nakon ove utakmice usuditi se reći „lako je sa Estoncima“. To je djelomično tačno, jer ma koliko naš selektor značalački je i svjesno podizao stepen ozbiljnosti uoči meča sa Estoncima, to nije isto kao suočiti se sa Belgijom, Španijom ili Turskom. No ipak, večeras smo djelovali moćno, odgovorno i ni u trenutcima kad smo vodili 7:0, nismo se opuštali. A takvo što, priznat će te, pregolemo je za BH fudbal.

Komentarisati utakmicu i učinak igrača poprilično je suvišno. Možda tek preporuka svakome onome koje u prilici da pogleda snimak i uživa u ljepoti igre. Mnogo važnije je da naš stručni štab, predvođen prekaljenim trenerskim „liscem“ Miroslavom Blaževićem, dobija mir u radu. Već su tri utakmice iza nas i sam trener već sada ima mnogo jasniju sliku o mogućnostima igrača. A tu i dalje postoji prostor za napredak.

Naša igra počinje dobivati svoju fizionomiju, a tu posebno iz utakmice u utakmicu ćemo napredovati. I što je najvažnije, možda i ključno, je činjenica da sada svi „jedva čekaju“ susret sa Turskom u Istanbulu. Prije 10-tak dana niko nije posebno vjerovao u ovu selekciju, a i igrači su imali određenu skepsu. Slika prilikom izlaska i Misimovića, i Muratovića i Muslimovića, jasno govori. U zagrljaju selektora, a na klupi rezervni igrači sa osmijehom na licu. To jasno pokazuje da počinjemo imati i onu potrebnu „hemiju“.

Ko se nakon ovoga ne usudi razmišljati o bodu u Istanbulu. A taj bod bi ne samo donio mnogo nama, već bi bio drugi uzastopni remi Turaka protiv direktnih rivala i automatski skoro pa ispadanje iz kvalifikacija. No, idemo iz utakmice u utakmicu. Za sad je mnogo lijepo biti Bosanac i Hercegovac, a i to smo konačno dočekali. Ko zna, možda su čuda još moguća ili je nama ustvari trebao neko da, kako sam Ćiro kaže , „galvanizira naš tim“ i da pokažemo koliko možemo. A možemo, MOŽDA, mnogo. Ni ta Afrika nije tako daleko……..