Ćiro: Sa svojom ću Bosnom ponoviti ‘98. i biti opet treći na svijetu
Piše: Tomislav Židak
Foto: Šimunović, Ruvić/Cropix
Misija u Skupštini: Za sport ću se tući do krvi, zamislite Dinamo s Modrićem, Duduom..., u Ligi prvaka
ZAGREB
- U srijedu, u 10 ujutro, pred Starogradsku vijećnicu stići će stariji
gospodin na Vespi. Bit će apsolutna meta svih objektiva i mikrofona jer
će prisutnost megapopularnog nogometnog trenera u zagrebačkoj Gradskoj
skupštini, izbornika reprezentacije jedne strane zemlje, biti to jutro
medijski događaj broj jedan. U odijelu, koje je definitivno skuplje od
motora na kojemu će se dovesti, i godinama u kojima se baš i ne počinje
politička karijera, odlučivat će o sudbini metropole.
Znam više od političara
Ćiro Blažević je
živio u Maksimiru, povremeno u Banskim dvorima, da bi se u “finišu”
popeo na Gornji grad, do Starogradske vijećnice u Ćirilometodskoj
ulici. Uspon Zakmardijevim stubama traje još od 1982. godine, kada je
Zagreb živio ogrnut bijelim šalom, pa sve do danas kada mu je život
razapet između Ćirilometodske i Baščaršije. Hoće li već na premijeri
održati govor kao kandidat za pročelnika zagrebačkog sporta?
-
Davno sam došao u Zagreb, s usađenim ‘čipom’ da se moram adaptirati na
sredinu u koju dolazim. Taj test sam položio u Švicarskoj gdje je to
vrlo teško. I baš tom švicarskom testu najviše sam zahvalan jer ako se
tamo ne možeš prilagoditi, ne možeš ni opstati, bez pardona će te
istjerati. A ja sam u Švicarskoj uspio. Sa 17 godina već sam bio na
Željezničkoj koloniji, družio se sa
Zvonimirom Magdićem i
Bog mi je dao privilegij da se mogu Zagrebu odužiti. Osamdesetdruge sam
tom gradu donio radost, vratio sam ponos i dostojanstvo kroz šampionsku
titulu. Zahvaljujući osamdesetdrugoj, pozvao me i
Franjo Tuđman i na sastanku u Mesničkoj ulici on i
Šarinić su
mi rekli da sam predodređen da budem ministar sporta. I meni odmah kroz
glavu prozuji kako će unučad reći - deda nam je bio ministar. Poljubim
Tuđmana i Šarinića i odem kući kao ministar. Ali, supruga me spustila
na zemlju - gdje ćeš ti biti ministar, obrukat ćeš se, ništa o tome ne
znaš. Uvjeri me da sam ‘blesav’ što sam pristao, vratim se u Mesničku i
kažem - predsjedniče, ne mogu biti ministar jer ništa ne znam o tome.
Dobro, kaže Tuđman, kad ne možete biti ministar jer ne znate ništa o
tome, onda će ministar biti -
Novosel!
Kako ste uopće došli do Gradskog poglavarstva?-
Puno sam se družio s političarima, savršeno poznajem njihove kapacitete
i uopće nisu bolji od mene. I za razliku od njih, imam dar Božji da
vidim što je dobro, a što nije, što je nepravda, a što korupcija. Zvao
me
Ivo Sanader, no odbio sam, bosanski sam
izbornik. Ali, Sanader inzistira: ‘Ćiro, ti si vojnik HDZ-a, bio si
vjeran Tuđmanu i očekujemo da pomogneš ovom mladom čovjeku. Znam da si
prijatelj s
Bandićem, ali ovo je utakmica
između HDZ-a i SDP-a i moraš to prihvatiti’. Bio sam uvjeren da to
vrijedi samo za predizbornu kampanju, ali kad sam shvatio na koje su me
mjesto stavili, znao sam da ću ‘unići’ u Skupštinu. Znam da ulazim u
avanturu jer nemam savršeni uvid.
Raspolagat ćete i gradskim novcem za sport, a riječ je o oko 200 milijuna kuna?-
Ne znam hoću li ja biti taj jer je u konstelaciji snaga SDP u
prednosti, ali borit ću se protiv toga da bilo tko ‘progura nešto’ što
će mi se učiniti nelogičnim.
Hoćete li srezati dotacije Dinamu?- Neću! Ali dobro ću paziti kako
Dražen Medić raspolaže
s devet milijuna koje dobiva od Grada. Jer, politika je najvažnija,
posebno u sportu, osjetio sam to na svojoj koži. Kad me je pokojni
Šoić odlučio istjerati iz Dinama, Tuđman mu je rekao - klavir ćeš svirati ako ga dirneš - i ja sam opstao.
Ipak, vaš najvažniji posao je otići na još jedan SP?-
Svjestan sam da će to biti vrlo težak posao, za razliku od bosanskog
puka koji nas već vidi u Južnoj Africi. Strah me je četiri posljednje
utakmice, nakon kojih možemo biti prvi, ali i najslabiji drugi.
Presudna će biti utakmica s Turskom koju igramo u Zenici i ne smijem
izgubiti. I moram vani pobijediti Estoniju i Armeniju.
Hoće li Bošnjaci navijati za Bosnu ili Tursku?-
Klima je takva da će svi navijati za Bosnu! Osim nekoliko ekstremista.
Ohrabrila me Zenica gdje su ‘šatro mudžahedini’ iskreno skandirali
Srbinu
Nemanji Supiću. Nisam vjerovao svojim ušima, nego sam pitao jednog s klupe: ‘Slabo čujem, što viču...’ To je bila pobjeda, čovječe!
Tuđmanu sam lagao da će igrati Vlaović
Utječe li i koliko politika na formiranje reprezentacije?
-
Kod mene, u Bosni i Hercegovini, ne! Nema lidera koji će mi narediti!
Za razliku od Hrvatske. Znao sam da je Tuđman volio Vlaovića, a ne
Bokšića. I pita me formaciju za utakmicu s Ukrajinom i ja mu kažem
formaciju s Vlaovićem. A nije mi Vlaović bio ni u peti. I pozovem u
Kijevu Bokšića i kažem mu: ‘Naravno da ti igraš, ti si mi sve...’ I
nikad mi Tuđman nije rekao: ‘Što si mi lagao?’ |
A Hrvatska?-
Uvjeren sam da će se kvalificirati! Hrvatska je nogometni autoritet,
godinama je među deset na Fifinoj ljestvici. Ako je stalno na svim
završnim turnirima, osim jednom, kada sam ja zaje..., Hrvatska će
iskoristiti autoritet i koncentrat talenta i otići. Najbitnije je
pobijediti Bjelorusiju.
Ipak, Bilić nije u ugodnoj situaciji?-
Ovo je istina: kad te novinari napadaju i kritiziraju, to je najveći
motiv. Kad toga nema, svi su opušteni, kritika te tjera. Strašno mu je
škodilo dok su ga svi gladili i dok je bio nedodirljiv, kao što mu
škodi i što ga stalno prodaju. No, dovoljno je pogledati posljednjih 20
minuta protiv Ukrajine da bi se shvatilo koliko je Hrvatska moćna.
Ne bojite se za Bilića, ali za svog ljubimca Cicu Kranjčara?- Radi njega ne spavam jer
Cico Kranjčar je
nešto što Zagreb nikad ne smije zaboraviti. Kao trener je s Dinamom
osvojio dvije titule, a osamdesetdruge da nije bilo njega, nikad ne bi
Dinamo bio prvak!
Vratimo se Bosni. Imat ćete strahovit tandem Džeko - Ibišević. Je li to jače od Olića i Dudua?
- Ne pravite iluzije o
Eduardu jer
njega - nema! I nećemo ga tako brzo imati. On je krhki fenomen, ne može
nadvladati fiziološke zakone, njegov organizam više nije naviknut na
napore i stalno mu nešto otkazuje. Proći će puno vremena dok ne dođe u
natjecateljsku formu.
Je li Mandžukić prava alternacija?-
Apsolutno! On je drzak, beskrupulozan, prgav, a sve to treba staviti u
službu učinka. Ima spontani dribling i ono što je danas najvažnije -
startnu i reaktivnu brzinu. Kad onim dugim korakom uključi u šestu -
ode, možeš mu jedino soli staviti na rep!
Mandžukić je
takav igrač da bi se cijela koncepcija trebala temeljiti na njemu. I
baš zbog njega vjerujem u podvig jer se već radi o podvigu. Podvig je
pobijediti Bjelorusiju i teže će biti u Minsku, nego u Londonu. Ja sam
tu u lakšem položaju jer ne moram pobijediti Tursku, moram samo dobiti
Estoniju i Armeniju.
Ima li Bosna u Misimoviću ‘malog Messija’, kako Englezi tepaju Modriću?-
Misimović, na žalost, nije
Modrić!
U nogometnom smislu Misimović je nadareniji od Modrića, ali Modrić je
moćan. Njegova startna brzina, promjena pravca, stvara višak igrača. I
zanima ga samo igra prema naprijed.
U momčadi imate Muslimana, Srba i najmanje Hrvata. Je li vas pogodilo kad su vas odbili Hrgović i Papac?
-
Hrgović me nije odbio,
Papac jest.
Čekao sam ga u Mostaru, u njegovu kafiću, i nije došao! Taj Papac me
je, iskreno, ‘dobro zaje...’, jedini je igrač u cijeloj mojoj karijeri
pred kojim sam klečao.
Od vas se očekuje da ćete odraditi kvalifikacije i otići na SP. A nakon toga?-
Kad konstatiram svoje godine, padam u depresiju! Predsjedam Gradskom
skupštinom jer sam najstariji! Ako Bog i sreća budu htjeli da odem u J.
Afriku, Bosna će igrati značajnu ulogu. Ambicija je ponoviti 3. mjesto.
Čak i ako se u dodatnim kvalifikacijama susretnete s Hrvatskom, a rekli ste: ‘Ne daj Bože da Hrvatska ima takvu nesreću’?- Rekao sam to dok je mikrofon još bio ugašen.
Nema protekcije! Ni za svog sina ne bih digao ruku!
Milan Bandić, vaš je obožavatelj i zaštitnik. Vidite li ga kao predsjednika države? -
On bi mogao biti sve, ali se nikad neće odreći gradonačelničke
funkcije! Gradonačelnik Zagreba je važnija funkcija od predsjednika
države. On ima moć, za razliku od predsjednika države, ima lovu, a
predsjednik je “kokuz”...
Kad ste bili najviše utučeni? Kad ste izgubili izbore za predsjendika?
- Ma je**m ti predsjedničke izbore, to je bio folklor. No, dotukao me jedan film, “Upoznajte Joe Blacka”. Dolazi Smrt po
Anthony Hopkinsa i
ja stalno čekam - kad će reći koliko mu je godina. Kad reče da mu je
65, ukočio sam se. I kažem sebi: “Budi sretan, živiš deset godina duže,
a smrt ti još ne dolazi na vrata!” I u jeseni života doživio sam da
mogu dati nešto svome gradu i nema Boga, da je u pitanju interes mog
sina, ne bih digao ruku. I u stanju sam razvaliti svaku anomaliju.
Sretan sam da se mogu odužiti svom Zagrebu i “jebeno” ću se boriti
protiv svake ideje “koja mora proći”. Ali, za sport ću se tuči do krvi,
jer, zamislite da Dinamo igra u Ligi prvaka. Da je ostala momčad s
Duduom, Modrićem, Ćorlukom i Kranjčarom, borili bismo se s
Barcelonom...
pogrešan topic 
