Gubilo
se, ponekad se donio koji bod sa gostovanja, ali nikad nismo bili
izloženi većoj neugodnosti, maltretiranju, kao što je to bilo u
Lisabonu.
I dok su novinari navikli da se bore za pozicije, strahuju hoće li
dobiti akreditacije ili konekciju, nismo mogli ni pomisliti da će i
naši igrači doživjeti uvrede i provokacije od samog dolaska. Očito je
to bila taktika portugalskog selektora ili njegove logistike.
Naše igrače na aerodromu su tretirali kao taoce. Umjesto uobičajne
rutinske kontrole više od sat vremena trajale su provjere. Prava
kulminacija neciviliziranog, nedemokratskog, primitivnog ponašanja
odigralo se jučer kada su naše igrače skoro dva sata držali na
aerodromskoj pisti. Kao taoce.
Navodno čekala se neka dozvola. Moguće. Čak i da je to istina, bilo je
nehumano držati stotinjak ljudi, mladih osoba, nogometnih
profesionalaca, koji su umjesto aerodromskoj zgradi, kuhali se u avionu.
Prije toga, prolazeći kroz brojne kontrole igači, novinari i ostali
skidani su skoro do gola, oduziman je higijenski pribor, pretresale
torbe...
Posebna priča bili su incidenti prije, u pauzi, tokom i nakon utakmice
kada su naše igrače vrijeđali i maltretirali redari i ostali koji su se
zatekli na putu od svlačionice do terena. Neki su se bh. igrači žalili
da su ih pljuvali i na rasističkoj osnovi vrijeđali portugalski igrači.
Ni novinari nisu ništa bolje prošli. Nakon što su nas iskrcali između,
kako su ih nazvali najtežih
portugalskih navijača, po akreditacije se moralo preprepješačiti preko
dva kilometra. Najprije nas je autobus, kao kakvu grupu turista vozao
oko stadiona, onda nas ostavio do press ulaza. I onda novo vozanje.
Novinare je dočekala ljubazna dama koja nas je prošetala
oko stadiona, tempom u kojem su mnogima stradale prepone, klecala
koljena, a jakne se natapale znojem. I tu nije bilo kraj. Do pred sam
početak meča bh. medije domaćini nisu htjeli pustiti na stadion.
Desetak minuta pred samim komentatorskim pozicijama, novinari su
dodatno provjeravani. Kolega Marjan Mijajlović je najgore prošao.
Njega su domaći navijači tokom cijele utakmice gađali zastavicama, flašama, kovanicama...
Ništa bolje nisu prošle ni kolege Avdo Avdić sa federalne televizije te
tehnička i komentatorska ekipa BHT1 kojima je na aerodromu oduzeta
potrebna oprema na nekoliko sati.
I jednu veću grupu bh navijača redari nisu htjeli pustiti na stadion
skoro cijelo prvo poluvrijeme. Nisu im dozvolili da unesu transparente
na kojima su bila imena gradova odakle dolaze. Neki ni sa ulaznicama
nisu mogli ući.
Mnogi navijači su prošli sa lakšim i težim povredama ali najgore je
prošla jedna bh navijačica koja je bila meta domaćih huligana samo zato
što je bila pokrivena šalom i zastavom bh reprezentacije. Bila je sva u
krvi sa težim povredama i tek nakon brojnih poziva upomoć redari su
pozvali hitnu pomoć kako bi se neretnoj ženi ukazala pomoć.
Nažalost, ona je samo jedna od stotinu onih koji su doživjeli najteže
uvrede, povrede i maltretiranja. Ovo se možda i moglo očekivati u nekoj
neciviliziranoj zemlji, ali niko nije mogao ni pomisliti da će nam se
ovo desiti u zemlji koja je ne tako davno bila domaćin (2004) Evropskog
prvenstva. Iako su Hasagić, Spahić, Nadarević, Rahimić, Muslimović,
Pjanić bili odlični, ipak pravi igrač utakmice jesu bh fenomenalni
navijači. Oni su se još jednom pokazali kao heroji bh nacije. Po
dolasku u Sarajevu, Emir Spahić, kapiten bh reprezentacije, dao je
izjavu u ime igrača.
Imam kartone i neću igrati, ali ću biti uz tim, uz svoje prijatelje
i saigrače. Obećao sam da ćemo poginuti, potrošiti posljednju kao krvi
i u fer igri izboriti pobjedu. Portugalcima neće pomoći ove provokacije
kojima smo bili izloženi. Molim sve Bosance i Hercegovce da nas bodre,
da budu uz nas kao i do sada, obećavam da ćemo u srijedu zajedno
slaviti najveći uspjeh naše reprezentacije – izjavio je reporteru Sana kapiten Spahić.
I Miroslav Blažević, pod dojmom maltretiranja od strane Portugalaca, dirnut podrškom i dočekom na aerodromu, je kazao:
Vi ste najbolji na svijetu, zbog vas ćemo učiniti sve za pobjedu.
Portugalci su nas vrijeđali, ali ništa im neće pomoći. Zgazit ćemo ih u
Zenici – poručio je Ćiro Blažević.
|