Miroslav Ćiro Blažević za B92: „Srbija može do titule na SP”
Legendarni
fudbalski trener Miroslav Ćiro Blažević snima u Beogradu kadrove filma
„Montevideo, Bog te video“ koji će nas tokom 2010. godine vratiti u
tridesete godine prošlog veka kada je reprezentacija Kraljevine
Jugoslavije učestvovala na prvom Svetskom prvenstvu u Urugvaju.
Popularni
Ćiro, jedan od najprepoznatljivijih fudbalskih ličnosti na prostorima
bivše SFRJ, u filmu glumi nekadašnjeg selektora Jugoslavije Antu
Pandakovića. Iskusni 75-godišnjak koji i dalje ima elan momka koji je
tek ušao u treću deceniju života, za B92 govori o regionalnoj ligi,
kvalitetu Srbije i grupi koja nas čeka u Južnoj Africi, neuspehu sa
selekcijom Bosne i Hercegovine, dogodovštinama sa terena stare SFRJ,
Crvenoj zvezdi, Robertu Prosinečkom, Poršeu koji je kupio u 75. godini
života…
Ćiro, u filmu glumite lik trenera reprezentacije
Kraljevine Jugoslavije. Ima li tu neke simbolike u činjenici da vas
mnogi vide kao fudbalskog ujedinitelja na ovim prostorima?
„Ja
sam pokušao svojim entuzijazmom i verom da ću uspeti u tome, međutim,
nedostaje mi kvalifikacija na Svetsko prvenstvo, ona bi napravila
potrebno, svi se priklanjaju pobedniku. Oni koji to nisu, njih lako
napuštaju. Čestitam vama i mom prijatelju Antiću, on je to napravio,
vas nije teško ujediniti”.
Posle 20 prospavanih (ili
neprospavanih) noći, šta mislite da je razlog neuspeha? Zvezdan,
pritisak javnosti, ili kvalitet Portugalaca?
„Koliko god
nespretno će zvučati ono što ću da kažem Portugalci, gledajući njihov
talenat i naš, su bolji, ali mi smo bili u velikoj prilici da prođemo.
Vratiću se na našeg najboljeg igrača Zvezdana. Ne znam razlog zbog
kojeg je bio indisponiran, da li je to bilo zbog toga što je čekao
prinovu. Da je njegov učinak bio onakav na kakav smo mi navikli, mi
bismo prošli. Ali, eto, nismo, to je ono što će me proganjati ceo
život, odnosno, ovo malo ostatka. Ne mogu se oteti utisku da smo mogli
da prođemo”.
Šta je najveća neostvarena želja, i sanjate li i danas Liliana Tirama?
„Da
sam ove pameti sigurno da bismo mi bili prvaci sveta i prvaci Evrope, a
bili smo peti. To su ipak samo pretpostavke, ostaje za žaljenje. Možda
baš zato što je sveže, ali neuspeh sa BiH je jedan od najvećih, trebalo
je da prođemo taj veliki Portugal”.
Zašto se Hrvatska sada nije plasirala na Svetsko prvenesto, i zašto je Srbija otišla na njega?
„ Antić
je napravio sa Srbijom ono što je njoj trebalo, i ma koliko god jedan
trener to ne bi smeo da kaže, ali trener ili izbornik je najvažniji.
Naravno, uz pretpostvku da ima sve ono što treba da ga prati. Činjenica
je da je Antić doneo jednu dimenziju koju je naučio trenirajući najveće
ekipe u najjačoj ligi sveta, kao što je španska. Međutim, vidite kako
je to kompleksno, da nije imao jedan naglašen talenat u svojoj ekipi,
vrlo teško bi prošao Francuze i Rumune. Ta grupa uopšte nije bila
jednostavna. To mu je sada hipoteka, sada se sa razlogom očekuje
rezultat i na Svetskom prvenstvu”.
Šta može Srbija u grupi sa Ganom, Nemačkom i Australijom? Grupa nije laka.
„Teška
je grupa, nemojte zanemariti tu „nagaznu minu“ koja se zove Gana.
Uveravam vas, videćete, sa Nemcima ćemo mi lako proći. Jugoslavija,
pardon, Srbija bi u toj grupi trebala da bude prva“.
Glumite selektora reprezentacije Kraljevine Jugoslavije. A da Vam neko
zaista ponudi da vodite selekciju bivše SFRJ u utakmici protiv ostatka
sveta?
„ Sa puno radosti i odgovornosti bih prihvatio tu ulogu“.
Šta je uništilo fudbal na ovim prostorima? Bosmanov zakon, rat ili kladionice?
„Najgore
je ono poslednje što ste naveli. Rat je jedna besmislica, i nadam se da
su ljudi sa ovih naših prostora to napokon shvatili i nadam se da ga
nikada više neće biti. Kladionice? Na to sam istinski alergičan. To
mora da se dovede u neke okvire koji neće dozvoliti prostora za
anomalije koje kompromituju sport“.
U istoriji nekadašnje
SFRJ bilo je mnogo velikih ekipa. I danas postoje sporenja da li je
najbolji tim sa ovih prostora Ivićev Hajduk, njegov Dinamo iz 1982.
godine koji je stigao do titule, Partizanove bebe iz 1966. ili Zvezdina
generacija iz Barija. Međutim, legendarni trener nema dilemu.
„Prijatelju
moj, šampion Evrope Crvena zvezda, ma šampion sveta, i tu je tačka. Ja
sam Dinamovac i kao takav ću umreti, ali ne mogu, da ne skinem kapu!”.
Da li je to i dalje neostvarena želja klupa Zvezde?
„Da, ostalo je to kao neostvarena želja, nažalost živim jesen svog života, ali nisam još gotov!”.
U BiH je Ćiro u običnom narodu heroj, koga su čak i novinari nakon eliminacije u baražu molili da ostane na klupi.
„Ne
znam da li ću ostati izbornik reprezentacije. Tamo imam generaciju koja
je zaista vrhunska, ali malo sam umoran, ostaje da razmislim“.
Iako sa iskustvom čoveka koji je vodio dve reprezentacije sa ovih
prostora Hrvatsku, BiH, kao i ekipe u Hrvatskoj, Blažević za B92 kaže
da bi formiranje regionalne lige bilo sjajno, ali da uslovi van terena
još uvek ne postoje
„Regionalna liga je spas, ali politički uslovi i situacija, po meni nisu zreli, da se ona realizuje“.
Cerin, Kranjčar, Deverić, Mlinarić protvi Bobana, Prosinečkog, Šukera i Bokšića. Koji kvartet je bio talentovaniji?
„Najveći
talenat je Prosinečki. Ali nije napravio karijeru adekvatnu svom
potencijalu i talentu. Imao je dosta povreda, ali on je na kraju ipak
prvak sveta, sa ekipom koja je bila prvak sveta. I meni je mnogo
pomogao u realizaciji trećeg mesta na Svetskom prvenstvu u Francuskoj.
On je jedan od najvećih igrača na svetu, i to kažu i mnogi fudbalski
stručnjaci”.
Odakle vi u ovom fudbalskom spektaklu, i kako je došlo do saradnje?
„Ja
sam uvek imao dobru relaciju sa Beogradom, imam puno prijatelja ovde.
Pa, ja sam na „Marakani“ doživeo na utakmici sa Zvezdom, kada sam vodio
Dinamo, da me aplauzom dočeka 70.000 ljudi. Zvezdu je tada vodio
pokojni Gojko Zec, on izlazi, svi mirni, bez raakcije. Ja izlazim, svi
aplaudiraju viču „Ćiro majstore“. Za razliku od mog Zagreba kome sam
doneo najviše radosti, a oni svi viču „Ćiro pederu“.”.
Kako objašnjavate to, da vas ovde vole, a da vas u Zagrebu koji ste toliko zadužili, ne vole?
„Nikako
ne mogu da shvatim šta je razlog za to. I nikako da dođem do nekog
zaključka i kažem „to je to“. To je fenomen, evo vam primer: dok sam
bio trener Zagreba, viču sa tribina „Ćiro pederu“. Posle toga viču
„Ćiro javi se“. Ja se javim, pomislim, evo pomirićemo se, a oni meni
„šta se javljaš pederu“”.
Obožavate život, odakle tolika energija, vidim da planirate još uvek da se bavite trenerskim poslom?
„Nemam nikakav simptom starenja i nekog umora. Imam entuzijazam, i to je moja narav, moram da radim, da bih ostao vitalan“.
A kupovina „Poršea“ u 75. godini?
„To nije znak vitalnosti, nego kompleksa starijeg čoveka, koji želi da se vrati u mladost, pa kupio sebi Poršea“.
Za
Vas se vezuju mnoge legende iz stare Jugoslavije. Priča o ćupu zlata
kojim ste u hotelu „Grand“ nagrađeni za opstanak Prištine u prvoj ligi.
Da li je to jedan od najinteresatnijih poslova koji ste imali u svojoj
karijeri?
„
To je bila jedna interesatna epizoda, kratka,
ali vrlo interesantna. Sličnu epizodu imao sam i u Iranu. Evo jedne
epizode. Ispred „Grand“ hotela ja zovnem Terezu Kesoviju da izvede
početni udarac na jednoj utakmici „Prištine“. Oni me bacaju ispred
hotela u vis od radosti, leteo sam do drugog sprata, gde je bila
smeštena Tereza. Kada me je videla sa prozora šokirala se. Dobro je da
niko nije viknuo „stigapu“. Znam ja za šatrovački, tako umalo da me
nasamari moj igrač. Finale Kupa, pobedili smo Sarajevo sa 3:2 u kupu,
igrači me takođe bacaju u vis, a jedan igrač koji me nije voleo, Zvonko
Marić, viče ostalima „stigapu“. Nije znao da ja znam taj vaš
šatrovački. Da su i oni znali, razbio bih se”.
Međutim, posao trenera, po Ćiri, donosi malo radosti, a mnogo razočarenja:
„
Molim
Vas za toleranciju prema mojim kolegama ovde. Ovo je posao malih
satisfakcija, a velikih razočarenja. Ne treba niko da bude ljubomoran
na mog prijatelja Antića, ili na mene. Kada napraviš veliki rezultat,
stavio si hipoteku na leđa. Evo vam sada, i ja stavljam mom prijatelju
Antiću veliku hipoteku: Antiću, imaš ekipu da se boriš za prvo mesto u
svetu. E sada neka ta hipoteka bude podsticaj“, rekao je po mnogo čemu jedinstveni
Miroslav Ćiro Blažević za B92.
Ja sam protiv svakog nacionalizma,jer je nacionalizam najnizi oblik drustvene svesti - Koca Popovic