Znaci , da se sport u BiH ugusi ? Moj Riki , dze ce ti dusa ?
Pa nek se guzonje hander do mile volje , neka puste raju da uziva u atraktivnom
fudbalu koji BiH igra u zadnje vrjeme!
Reprezentacije Bosne i Hercegovine u svim sportovima dugo godina muku muče sa odlaskom sportaša pod zastave drugih država. Skoro da nema sporta da nekoga nismo izgubili.
Veliki broj je onih za koje nismo mnogo ni marili, a još je veći broj onih koji su na neki način i oteti od naše zemlje. Sjetimo se samo primjera nekadašnjeg golmana Cibalije Ilice Perića, koji je sredinom devedesetih godina bio jedan od najboljih golmana hrvatske nogometne lige.
Međutim, za Perića nije bilo mjesta pod zastavom Hrvatske, sve dok se Fuad Muzurović nije odlučio pozvati ga u selekciju naše zemlje. Tada se Ćiro Blažević odjednom sjetio Perića i po hrvatskim medijima ga počeo oslovljavati sa "najbolji naš golman".
Naravno, Perić je kod Blaževića branio samo jednu utakmicu kako bi izgubio pravo nastupa za BiH, i nakon toga on Ćiri više nije niti na um pao.
Od svih sportova najviše problema smo imali sa nogometašima. Imena Marija Stanića, Gorana Jurića, Krunoslava Jurčića, braće Kovač, Save Miloševića, Hriste Vidakovića, Gordana Vidovića, Rade Bogdanovića, Amira Karića i drugih samo su neka od velikog broja onih koji su igrali za Hrvatsku, Srbiju, Sloveniju...
Ujedinjenjem nogometa u našoj zemlji bio je sve veći broj onih koji su se odlučili igrati za zemlju rođenja, a na za susjedne zemlje. Ali, bez obzira na sve i danas je u modi igranje za druge reprezentacije.
Handanovič, Ćorluka, Subotić, Lovren, Bartulović, Rakitić, Koroman, Marin, Petrić, Ibrahimović i Dedić. To bi bila jedna odlična reprezentacija sastavljena od igrača rođenih u našoj zemlji, a koji nastupaju za druge reprezentacije. Pored njih u uskoj konkurenciji za najbolji sastav su Arnautović, Avdić i mnogi drugi.
Hrvatska u Poljskoj sa bh. igračima
Ništa bolja nije situacija ni kod košarkaša, rukometaša, odbojkaša, tenisača, tenisačica...U prošlosti je veliki broj košarkaša nastupao za druge zemlje, a tako je i danas. Naprimjer, u sastavu reprezentacije Hrvatske koja je igrala na Eurobasketu u Poljskoj od 12 prijavljenih igrača njih čak devet je ili rođeno u BiH ili su im roditelji iz BiH.
Nekada su boje Hrvatske, Srbije, Turske, Slovenije i drugih reprezentacija branili Damir Mulaomerović, Predrag Danilović, Dejan Bodiroga, Teoman Alibegović, Asim Paščanović, Josip Sesar i mnogi drugi, a danas njihove puteve slijede Rizvić, Begić, Planinić, Barać, Rozić, Bogdanović, Radmanović...
Pogledajmo naprimjer sljedećeu petorku: Planinić, Bogdanović, Radmanović, Kešelj i Barać. S klupe bi im velika podrška bili Rozić, Rizvić, Begić, i slobodno se može reći da bi ova selekcija u septembru u Litvaniju išla sa velikim šansama da se nađe u samoj završnici Eurobasketa.
U rukometu nije bilo toliko "krađe", ali bi i tu imali veliku korist od odbjeglih sinova. Mirko Alilović, Denis Buntić, Marin Musa, Dalibor Anušić, Mladen Bojinović i drugi su velika rukometna imena. Tenis je opet posebna priča.
Ovaj sport je u posljednje vrijeme dosta napredovao u našoj zemlji, ali da boje svoje domovine brane Ivan Ljubičić, Marin Čilić, Ivan Dodig i Andrea Petković gdje bi nam onda bio kraj.
Bez obzira što su mnogi od njih zaboravili odakle su i što nose neke druge dresove, činjenica da su iz Bosne i Hercegovine ne može se izbrisati. Meč Australian Opena između Ljubičića i Marcosa Bagdhatisa prije nekoliko godina najbolji je primjer za to.
Nekoliko hiljada hrvatskih navijača ogrnutih u hrvatske zastave cijelo vrijeme je navijalo za Banjalučanina Ivana Ljubičića, ali te zastave kao da nije vidio engleski komentator Eurosporta, koji je makar jedno deset puta rekao "Bosanac Ivan Ljubičić". On je pred sobom imao podatak da je Ljubo rođen u Banja Luci i to ništa nije moglo promijeniti.
Kada bi mogli vratiti barem neke od njih, bilo bi to sjajno, ali, nažalost, to je prekasno i nemoguće. Međutim, bez obzira za koga nastupali, posebno oni koji nikada nisu zaboravili ko su i odakle su, za njih ćemo svim srcem navijati.
Vitlaju se turske i saudijske zastave na tribinama i vristi allahu ekber, i onda place sto Srbi i Hrvati nece pod trokut zastavu...
Vidi cijeli citat
ne znam sto obracas paznju na takve komentare?! oni znaju sto su i za koga ce igrati pa bili rodjeni na marsu....a najbolje je npr rakitic(rodjen u svici) i kovaci(njemacka)...slusaj,ali roditelji su iz bih a da su roditelji i samim oni hrvati to je onda manje bitno....kada bi ovi svi"odbjegli" igrali za bih gdje bi bilo mjesta za bosnjake......
.........................................................Dinamo ja volim.................................................................
al najace mi je ovo bh asovi sve je bh zasluzna da oni budu asovi
umjesto da fino posalju zahvalnicu na racun hrvatskih nogometnih klubova sto smo im sportski i ljudski odgajali djecu. da zahvale na raznim mujdzama, pandzama, nadarevicima, spahicima, ibricicima, alispahicima, zecevima, bunozama... pola reprezentacije im je iz hnl-a a ostatak iz svicarske, svedske, njemacke, niskozemske, francuske...a oni ladno napravili jedan veliki qurac
...ladne su mi, ladne ove kiše a na jugu i zime su od zlata...
mene živo interesuje je l se ovaj lik zajebava i karikira nad čudnom i zamršenom sudbinom ovih prostora, ili stvarno misli da su ovo "odbjegli BH sportisti"...? Kakav car, pa nije valjda da čitava sportska javnost zvaničnog Sarajeva ima ovakvu "promaju" u glavi
Nekoliko hiljada hrvatskih navijača ogrnutih u hrvatske zastave cijelo vrijeme je navijalo za Banjalučanina Ivana Ljubičića, ali te zastave kao da nije vidio engleski komentator Eurosporta, koji je makar jedno deset puta rekao "Bosanac Ivan Ljubičić". On je pred sobom imao podatak da je Ljubo rođen u Banja Luci i to ništa nije moglo promijeniti.
Ljubičić je bosanac,šta je tu čudno.Po nacionalnosti je Hrvat i normalno da će čovjek nastupat za svoju zemlju,jednu i jedinu ;)
da sigurno je marković petrića, ćorluku itd. vozikao u gepeku dok nisu pristali igrati za Hrvatsku.
svaki igrač je ono čime se osjeća i treba igrati za reprezentaciju koju smatra svojom.
zanimljivo da autor teksta ne spominje "Hrvate" Spahića i Mujdžu, "Njemce" Bešića, Misimovića, "Francuza" Jahića i još brdo njih.
Najbolji primjer je Mirko Hrgović koji je igrao za bih protiv hrvatske i prilikom intoniranja hrvatske himne plakao. to je protuteza na ono "nemoze protiv podatka gdje je rodjen", ja bi radije rekao >>nemože protiv srca<<.