Osim je neizljeciva jugoslovencina sa uvijek istaknutim animozitetom prema hrvatskom nogometu.

o ovome se radi.
naravno, nikakav animozitet prema hrvatskom nogometu ne postoji, to je notorna glupost, da je živ najbolje bi vam to objasnio šjor ivan. a da su ljudi, mogli bi i sportski djelatnici naša dva najveća kluba, koliko je puta pomogao i savjwetovao na svaku zamolbu. a pogotvo mali miljun ljudi čiju je glavu i egzistenciju spasija u proteklih 20 i kusur godina.
al ljudi o tome nemaju pojma jer osim je "nekakav hrvat", a ne rvat'na kradezeovska koja recimo skače u krevet drugom odraslom muškarcu samo da "dobije njegovu gripu". naravno, čista je slučajnost da je taj čovjek najmoćniji u državi, onaj kojemu se skače u krevet.
osim je ono šta hrvatski nogomet danas nema- gospodin čovik čista obraza. čovik koji ne potpisuje ugovor nego radi na stisak ruke i danu rič. aj provajte to zamislit u hrvatskom nogometu. 
u to koliko je stručan meni se ne da ulazit jer je površnim instant budalama današnjeg istog takvog vremena neke stvari vrlo teško/nemogućče objasnit. igra je ono po čemu trenera treba pamtit, a svaka osimova ekipa je imala jasno prepoznatljivu igru. al kažem, to je već malo teže dohvatljiva domena shvaćanja, pa ne bih duljio.
naravno da sve ovo ne znači da se s osimom u svemu ttreba slagat, ali pokazat poštovanje svakako. uostalom, nečije riči neće hrvatsku učinit ni boljom ni slabijom od bih, skačete bezveze, ko klinci iz 6.b...

samo da zaključim o srbofiliji i croatofobiji dotičnog hrvata s kadrom ekipe za mundijal 90-e:
hrvata 9, bez bobana.
srba 2.