majane
ovako, čisto informativno, Banjalučani neće navijati za BiH. Pokušaću da izložim svoj pogled na situaciju, a vjeruj mi da njega zastupa bar 90% bosanskih Srba.
Ja nemam problem da poštujem tuđe pravo na izjašnjavanja nacionalnosti, odnosno na državnost. Kao takav simpatišem rep. BiH, zato što je to ekipa mojih komšija, i dosta mojih prijatelja... Ali to je maksimalan oblik moje privrženosti ka BiH.
Prije svega, pokušaću da objansim svoj stav prema Bosni. Za većinu Srba Bosna je geografska oblast u kojoj žive. Tako sam ja Srbin Bosanac, kao što postoji Srbin Šumadinac, Podrinjac, Dalmatinac, Sremac, Hercegovac itd...
Državnost BiH? Ja sa tim nemam ništa. Nemam nikakav osjećaj prema onoj plavo-žutoj zastavi, niti mogu da stvorim osjećaj simpatije za nešto što je nastalo 1991. godine, ako prethodno imam nešto na osnovu čega temeljim svoju nacionalnost, a to postoji stotinama godina unazad... Vrlo često i te moje komšije i poznanici ne znaju da li su Bosanci, Bošnjaci, Muslimani, zavisno od toga kako ih je njihov suveren (Otomani, Habzburzi, Karađorđevići, Broz...) kroz istoriju nazivao.
Poštujem stav Srba koji se pronalaze u tome, i Marjana, i Predraga Pašića, i Jovana Divjaka, ali zadržavam pravo da ne mislim isto. Stoga kada meni neko kaže da nisam Srbin već samo pravoslavni Bosanac, razumite me što moram da se suprostavim.
Za Bosnu ne postoji idealno rješenje, već samo najmanje loše. Previše je ova bara zamućena da bi se sada našlo idealno rješenje za sve žabe. Od unitarizacije nema ništa, tu ideju možete u startu zaboraviti. Previše je ljudi u ovom ratu poginulo da bi sad odjednom bilo "puj pike, ništa ne važi". Republika Srpska je rezultat tog rata, kao i Federacija, i meni ne pada na pamet da pušim spike o "jedinstvu, jednoj kapi, jednakosti među narodima itd". Imali smo mi sve to u Jugoslaviji, pa nije štimalo, ne pada mi na pamet da ulazim u to ponovo.
Poenta je da moramo prihvatiti stvari ovakve kakve jesu, i da živimo zajedno, svako sa svojim opredjeljenjima i stavovima. I tako da čekamo neka sretnija vremena, kada granice neće biti bitne i kada će svijet malo drugačije funkcionisati...
Inače, Bosna kakvu je zamišlja zvanično Sarajevo nikada neće zaživjeti...
U Brazilu naravno navijam za BiH, ali na isti način kao što navijam za PAOK, dakle nekim sporednim putem, poznanstvima i prijateljstvima. Živim tu, sticajem okolnosti djelim sudbinu sa tim ljudima, logično je da ih podržavam. Kad je mir, živimo ljudski, komšijski, kad bude rat, ratovaćemo... Ipak, ono izvorno, br. 1 u srcu, to se ne mjenja, sorry.
Mislim da sličan stav imaju i HR Mostarci.
...jedna po jedna prsnu pod nogom!