Ma to slavlje 2008. sa turskim zastavama je do ociju hrvatske javnosti doslo samo zahvaljujuci razvijenom net prostoru i Youtube.

Slicno je bilo svih godina ranije, kad bi bilo moguce pa pogledati snimku utakmice BiH-Hrvatska iz `97 u Skenderiji, kosarka.... ono sa rukometa u Beogradu, pjesmica, djecija, nista, izlet.... u Skenderiji je atmosfera bila na rubu linca. Nasi kosarkasi su bukvalno jedva zivi izasli iz dvorane, posebno Mulaomerovic... i onda gledam Radju neki dan na Novoj, inace jedan od onih koji je tog dana u Skenderiji sav u nevjerici bjezao iz dvorane nakon utakmice, i godinama nakon toga se pitao "sta je ono bilo?", ode navijati za BiH. Kakav karakter.

Odmah uz Radju na ispracaju u Litvu stoji glumac Emir, natakario ratnicku kapu Armije BiH na glavu, inace sudionik linca iz Skenderije, vidjen u prvim redovima uz teren, najglasniji u refrenu "gazi ustase", inace vlasnik hrvatske domovnice dobijene zbog, pazi sad, doprinosa kulturi Republike Hrvatske.

Takve stvari samo Hrvati sebi mogu dopustiti... Dino Radja, tipicni primjer hrvatskog debila. Valjda mu se ispricali porcijom cevapa, oli ima neki biznis sa komsijama.

Politika nepolitika, sve su to cinjenice... mnogi Hrvati vrijedjaju i Bosnjake, pa sukladno sa tim i ne ocekujem da oni podrzavaju Hrvatsku. Riki je fenomen, takvih ima jako malo.

Razumijem podrsku koju bosnjackoj reprezentaciji daju ljudi iz Zagreba, Rijeke, Pule, tipicni parohijski mentalitet, oni i Srbiji cestitaju, njihova parohija netaknuta, nije pala krv, puca njima kurac njih sta su komsije radili "istocnim Hrvatima" kako to nazva Kuljis.

Nisam "bošnjo", Hrvat sam i na to sam ponosan kao na to što sam Bosanac (btw, stidim se kad vidim kakvi nas ljudi - Hrvate u BiH - vode, ali ne mogu ništa protiv toga). I da, iz Gornjeg sam grada, u kojem je 90% stanovništva bošnjačko, a to mi ne smeta - odrastao sam s Bošnjacima, družio se s njima, a nikad ni s kim nisam imao problema s "nacionalne" strane, ni ja ni moja obitelj.

Kako je krenulo, i mi ćemo tako slavit ako se plasiramo...

da, sigurno si proslavio u z. mostaru?

Ma kakvi, vec od naredne jeseni krecu kvalifikacije za naredni EURO, di idu prva dva direktno a treceplasirani u doigravanje.

Bilo bi samo steta ne otici na drugo SP za redom, ali volio bih da Kovac odvede ekipu, i da ih on vodi tamo, imam neki osjecaj za filing da on moze napraviti celicnu ekipu. Njemacka je to skola.

Čekaj, čekaj, čekaj......da se razumijemo sve ovo što navodiš stoji i nije dvojbeno, i da neke stvari iritiraju još kako i mene je boljelo ono u Mostaru 2008 i sl ali sve ima svoje granice. Onog trenutka kad procjenim da netko prijeđe granicu neumjerenosti tada i sam osjećam mržnju, još ako mi je providno da je bilo šurovanja ispod tezge tada mi je to još veći razlog da mi bude žao kad vidim da se ti drugi vesele. Međutim, kako meni kao navijaču hrvatske reprezentacije koja u 18 godinna nije bila sudionik dvije velike smotre, da mrzim slabije od sebe? Oni (iz bivše države) nas mogu mrziti svi, jer smo bolji od njih, kad bi bilo koji od njih od 1994.g. imao 7 od 9 nastupa na velikim natjecanjima, i bio bolji od nas tada bi mi mržnja i ljubomora bila normalna stvar, tada bi mi bilo čudno da nema zavisti, ali ovako kad  Srbija i SLO u zbroju imaju sedam nastupa, a mi sami imamo toliko i zašto da ja njih mrzim? ili da im ne mogu oprostiti plasman na SP?

Šta sad BiH se nakon devet ciklusa kvalificirala i sad bi ja trebao biti ljuboran na njih, a mi smo uspješniji bili od njih? Čak i Srbija polako zaostaje za nama, bili su opasni s onom generacijom Savićević, Savo Milošević, Mijatović, Mihajlović, Darko Kovačević, Ivica Kralj, Đukić, Drulović ali i to treba pripisati što je ta generacija bila pod sankicjama pa im je tada gnjev radio i nagonski su imali poriv za osvetom, zadnjih godina su se malo stišalali pa je sve skupa manja napetost, ispuhali su gnjev. 

Ovo o čemu ti pišeš su nenavijački motivi, već motivi iz nekih drugih sfera života, to nije nevezano, ali nije baš niti presudno!

Nikako da prestanete...

Ko kaze da sam bio u Mostaru?