Alen Stevanović, mladić bez kluba u Srbiji, u Interu
Murinjov dar srpskom tinejdžeru za rođendan
D. Radović |
12. 01. 2010. - 00:01h
|
Komentara: 10
Za
mesto u Interu, fudbalski stručnjaci bi rekli, potrebno je mnogo
talenta, mnogo rada i mnogo sreće. Tačno. A šta bi moglo da piše između
redova? Treba da ste rođeni na Božić, da imate 19 godina i samo još
jedna sitnica, da se zovete Alen Stevanović. Inter je, čekajući
Aleksandra Kolarova, pored već dokazanog Dejana Stankovića u svojim
redovima dobio drugog Srbina. Za nekog iznenada, neočekivano, za one
koji poznaju 19-godišnjeg tinejdžera, kladioničarski rečeno, bio je to
siguran fiks.
Debi u Kalču: Alen Stevanović
- Moja priča događa se jednom u sto godina - u jednom dahu priča
Stevanović, još uvek pod utiscima 9. januara i retko viđenog preokreta
italijanskog šampiona protiv Sijene.
- Dobio sam priliku posle tačno godinu dana provedenih u Interu. Stigao
sam u Milano baš 9. januara prošle godine, igrao za mladi tim i, evo,
dočekao šansu.
Onakav debi nije mogao ni da se sanja?
- Igrao sam tridesetak minuta, ušao u najtežem trenutku, kada smo
gubili. Posrećilo se da smo pobedili i sad mi preostaje da se borim kao
lav da ostanem u probranom društvu. Već mesec i po dana treniram
non-stop sa prvom ekipom, bio sam nekoliko puta na klupi, danas idem u
Rim sa Dekijem Stankovićem i Goranom Pandevom da vadimo vizu za Veliku
Britaniju jer nas čeka meč sa Čelsijem. Budan sanjam, šta drugo da
kažem.
Alenova životna priča odlična je podloga za filmski scenario, a detinjstvo u najmanju ruku neobično.
- Rođen sam u Cirihu, a već sa tri meseca majka me je poslala kod ujaka
i bake u Bečmen, gde sam odrastao. Oca ne poznajem, a teško su mi
padala rastajanja od majke, koja se vraćala u Švajcarsku, gde i danas
živi sa mojim očuhom, bratom i sestrom. Svima dugujem veliku zahvalnost
za ono što su mi pružili.
Jedan događaj mogao je dečaka kog život nije mazio da okrene na potpuno drugu stranu.
- Kad sam bio četvrti razred osnovne škole, udarila su me kola Crvenog
krsta i bukvalno izula iz patika. Imao sam ozbiljan prelom ruke,
operaciju, pauzirao godinu dana, ali nisam odustajao.
Malo je reći da je put do zvezda bio mukotrpan?
- Nisam imao klub godinu i devet meseci, lutao sam po Evropi. Bio sam u
Italiji – Romi i Torinu, Grčkoj, Češkoj, Španiji. Nigde nisam mogao da
dobijem papire, radnu dozvolu, jer nisam imao 18 godina. Prošao sam
školu Radničkog sa Novog Beograda, jedan kratak period proveo u
Radničkom iz Obrenovca, delio minutažu sa Filipom Đuričićem, a za mene
su najveće strpljenje pokazali treneri Dragan - Cica Stevović i Kažimir
Štokić. S njima sam, dok nisam imao klub, trenirao u balonu. Oni su mi
davali snagu i vraćali veru da vredim.
Kako je došlo do dogovora sa Interom?
Žoze Murinjo
- Kada sam bio u Romi i Torinu, zapazio me je jedan skaut, od njega
je sve počelo. Jednog dana Cica Stevović mi je rekao: „Ideš na probu u
Inter“. Rekao sam mu: „Daj, bre, Cile, nemoj da me zezaš, gde ja u
Inter“. Otišao sam bukvalno s idejom: daj da vidim i to, pa da se
vratim kući. Tamo sam, ipak, zapeo iz sve snage, svideo sam im se i
ostao. Potpisao sam ugovor sa mladim timom, koji važi još dve i po
godine, daću trista posto svojih mogućnosti da sledeći korak bude
profesionalni ugovor. Tako ću se zahvaliti Murinju što mi je pružio
šansu i dao najlepši poklon za 19. rođendan. Najbitnije je da sebe
vidim u ovom društvu. Bilo mi je neverovatno da sam među igračima koje
sam do juče gledao samo na televiziji, ali ne smem ni mnogo da ih
respektujem, da ne pomisle da se plašim konkurencije - zaraznim
optimizmom završava priču Stevanović.
|
Reprezentacija mi je velika želja
Alena Stevanovića za sada nema ni na jednom reprezentativnom spisku.
- Voleo bih da budem deo reprezentacije, da u budućnosti dobijem poziv
iz omladinske ili mlade selekcije, jednog dana A tima. Dres sa državnim
grbom je svetinja, moja velika želja, nadam se da ću igrama u Interu
zavredeti pažnju selektora - kaže Stevanović.
|
Debi na ujakov rođendan
Da ništa nije slučajno kada je u pitanju Alen Stevanović govori i priča
o ujaku Draganu kome, kako sam kaže, duguje najveću zahvalnost za sve
što je postigao.
- On je bio uvek uz mene, vozio me na treninge. Da nije bilo njegove
podrške, ne bih danas sedeo u Milanu. A ono što je posebno zanimljivo,
rođen je 9. januara, na dan kada sam debitovao za Inter. Uz njega, baka
me je odgajila, strašno mi je teško palo i kad mi je deda umro, ali se
živ čovek na sve navikne - kaže Stevanović.
Za Ljajića 7 miliona
Ljajić je sve bliži Fiorentini / Foto M. Vukadinović
TREĆU
sezonu zaredom Fiorentina želi da kupuje u Humskoj 1. Posle Nikole
Gulana (leto 2007/08, 2,5 miliona evra) i Stevana Jovetića (leto
2008/09, 8 miliona evra), red je došao na Adema Ljajića. Čelnici
italijanskog kluba poslali su zvaničnu ponudu Partizanu vrednu sedam
miliona evra za transfer talentovanog veziste, što je suma koja prija
ušima čelnika crno-belih.
Da li će se posao realizovati, sada najviše zavisi od stava Adema
Ljajića, koji čeka svoj red da saopšti “ljubičastima” uslove pod kojima
bi se preselio u Fiorentinu.
- Čuo sam, ali nisam video da je stigla ponuda od Fiorentine za Adema.
Partizan je u kontaktu sa njima, ali što se nas tiče, do petka se
sigurno neće ništa konkretno desiti - kaže Ljajićev menadžer Mladen
Furtula.
Koliko su čelnici crno-belih nestrpljivi da prodaju barem jednog igrača
i dođu do novca za dalju kupovinu, isto tako je strpljenje iscurilo
Didiju Toriku. Čekao je Bolivijac da mu iz Partizana obezbede avionsku
kartu za dolazak na probu u Beograd, ali dok su se u Humskoj 1
preganjali imaju ili ne 3.000 dolara za tu investiciju, mladi fudbaler
je okrenuo ploču i potpisao za Bolivar.
Toriko je rešio da ostane u svojoj zemlji i iz Vilstermana se preseli u
veći klub, iz prestonice La Paza, a kako je rekao na zvaničnom
predstavljanju, odluku je doneo najviše na nagovor porodice.
Kako stvari stoje,
teško će Partizan doći i do svog prvog pika sa novogodišnjeg spiska
želja. Istina, Salcburg ne računa na Sašu Ilića, trener Hub Stevens je
posle prozivke kao prekobrojne označio bivšeg kapitena Partizana, pa bi
se reklo da su vrata povratka Ilića među crno-bele samim tim
odškrinuta. Međutim, u Humskoj 1 skeptično vrte glavom.
Preovladava mišljenje da poveliki ugovor koji Ilić ima sa “crvenim
bikovima” neće moći i pored svega tako lako da se raskine. Pogotovo što
nijedna strana ne želi da se odrekne novca, dok srpski prvak ni u
snovima ne može da isprati primanja nekadašnjeg kapitena u Austriji.
Opcija povratka Miroslava Radovića je definitivno otpala, tek se sprema
razgovor sa Almamijem Moreirom oko redukcije ugovora, za koji je
neizvesno kako će se završiti, pa Gorana Stevanovića već sad boli glava
kad se zapita ko će kreirati akcije Partizana u prolećnoj polusezoni.
TURSKA SERIJA
NIJE latinoamerička nego turska serija. Otegli su se u nedogled
pregovori između Partizana i Gazijantepa oko transfera Lamina Dijare.
Od početnih skoro 2,5 miliona evra, visina obeštećenja svakodnevno
klizi do sadašnje ponude od 1,7 miliona. Budu li Turci, poslovično
bolji trgovci, malo uporniji, više ne bi bilo iznenađenje i da kupe
najboljeg strelca crno-belih i za milion evra. Poslednja runda je
ostala bez pobednika, suma oko koje se lome koplja je 1,7 ili 1,8
miliona odmah.
DAVIDOV I MIJIĆ: RAČUNAJTE NA NAS
OD kvarteta novajlija, dvojica su u utorak predstavljena javnosti. Sa
dresom Partizana slikali su se Predrag Mijić (25, 179cm/75kg), koji je
stigao iz Spartaka ZV i Aleksandar Davidov (26, 175cm/70kg), do skoro
dugogodišnji igrač Hajduka iz Kule. Obojica su jasno istakla da žele da
postanu standardni prvotimci, a ne da samo popunjavaju broj
licenciranih igrača za prolećnu polusezonu.
- Znam da na mojoj poziciji najčešće igra Nemanja Tomić, ali trudiću se
da kroz pripreme i kontrolne utakmice pokažem stručnom štabu da može na
mene najozbiljnije da se računa - rekao je Predrag Mijić, koji bi
trebalo da pokriva desni bok i po potrebi mesto u špicu.
Na suprotnoj, levoj strani terena, trebalo bi da šparta Davidov.
- Ne strahujem od konkurencije, ona će mi biti motiv više da se borim, trudim, napredujem - poručio je Aleksandar Davidov.