Ajme - ova priča s himnom je totalni SHOW.
Siniša igra bunker - i hoće da svi pjevaju himnu za bunker - čak ima ugovor.
To je tako. Kad nema igre i/ili rezultata priča se o himni - tko pjeva,
koliko glasno, zašto, drži li ruku na srcu ili česka jaja, kopa nos...
Nije to samo balkanski sindrom. Talijani su isto imali javnu raspravu o
tome kada su bili u rezultatskoj rupi. Povela se čitava hajka. Smiješno.
Pa ne diže se moral ekipe tako. Ne može sad Mihajlović ispravljati krive Drine čitave jedne države. Urnebes.
Valjda treba prvo stvoriti igračku koheziju i izbrusiti neki prepoznatljivi sustav igre - a ne odmah tupiti po čemu? Po himni!
A to što govori NYC da Siniša želi emulirati hrvatsko nabrijavanje oko himne i jedinstvno momčadi...
Pa objektivno, puno je lakše s hrvatskom himnom. Nije ni približno
problematična kao srpska Bože pravde. Na primjer Hrvatska se odmah u
startu opredijelila za turističko usmjerenje.

Praktički čitava himna
samo hvali zemljopisne značajke zemlje. Čista neutrala. Pazite sad ovo:
Lijepa naša domovino
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila, (HR-Esp, 2:1, HR-Ita 2:1, HR-Dan 3:0, HR-Njem
3:0, HR-Niz 2:1, HR-Bra 1:1, HR-Arg 3:2, HR-Eng 2:0...itd.)
Stare slave djedovino, (Mediteran kakav je nekad bio)
da bi vazda sretna bila! (Hrvatska lutrija)
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna, (Posjetite Slavoniju!)
Mila, kuda si planina! (Dođite na Snow Queen slalom! - Janica se povukla, ali nema veze!)
Teci Dravo, Savo teci, (posjetite naše rijeke - rafting, udičarenje...)
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci, (Ljeto na plaži)
Da svoj narod
Hrvat ljubi. (E sad čak i ako netko ne želi
protumačiti ovo ''Hrvat'' kao hrvatski građanin nego baš etnički
- svejedno ljubi/voli
narod - znači sve skupa)
Dok mu njive sunce grije, (autohtona jela, anti-GMO)
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!
Nema čak ni spomena nikakvog Boga, duha iz svjetiljke - ničega.
I onda sad razmotrite ovaj teološki traktat ovdje ispod:
Bože pravde
Bože pravde, ti što spase
od propasti dosad nas,
čuj i odsad naše glase
i od sad nam budi spas.
Moćnom rukom vodi, brani
budućnosti srpske brod,
Bože spasi, Bože hrani,
srpske zemlje, srpski rod!
Složi srpsku braću dragu
na svak dičan slavan rad,
sloga biće poraz vragu
a najjači srpstvu grad.
Nek na srpskoj blista grani
bratske sloge zlatan plod,
Bože spasi, Bože hrani
srpske zemlje, srpski rod!
Nek na srpsko vedro čelo
tvog ne padne gneva grom
Blagoslovi Srbu selo
polje, njivu, grad i dom!
Kad nastupe borbe dani
k’ pobedi mu vodi hod
Bože spasi, Bože hrani
srpske zemlje, srpski rod!
Iz mračnoga sinu groba
srpske slave novi sjaj
nastalo je novo doba
Novu sreću, Bože daj!
Otadžbinu
srpsku brani
pet vekovne borbe plod
Bože spasi, Bože brani
moli ti se
srpski rod!
Ni g od geografije. Nego se spominju ''propasti'' i uzdavanje u neku
višu silu za spašavanje i prehranu i ''vrag'' i izbjegavanje direktnog
pogotka groma u čelo!? Dragi susjedi, bez ljutnje, ali baš je depresivno
nekako.
Nije da ja sad branim Adema Ljajića i njegovo cjepidlačenje, ali pjesma
mu sama po sebi daje povoda za cjepidlačenje. A kad bih ga stvarno išao
prcat - mislim - šta znači ''Alah'' na arapskom... Hehe - touche!
Novinar:
''G. Ljajiću, jeste li pjevali
Alaše pravde u zadnje vrijeme?''
Inače pjesme kao pjesme - obje su nekako spore. Hrvatska se izvlači na
riječi jer ima stvarno lijep tekst. Nisu i pompozne i spore kao npr.
engleska (YUCK!), ali spore su. Najljepše himne gledano sušto kao
melodije imaju Italija, Francuska i SAD.
Nabrijavajuće su - to se mora priznat. I Sovjeti su imali dobru himnu.
Istina, čisti totalitarizam, ali zvučala je nabrijavajuće.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...