po meni samo bi Hrvatsku trebali dočekati u Beogradu, jer je to jedina reprezentacija protiv koje se navijači mogu fokusirati dovoljno da zaborave na Stojkovića, Karadžića, klubaštvo... Protiv Hrvatske u "rupu" sa 50.000 navijača, pa kom opanci kom obojci.
Ostatak mečeva diskretno gurnuti u unutrašnjost. Ne znam koliko ljudi može stati na Čair posle renoviranja, ali mislim da nije manje od 15.000. Za Belgiju taman.
Narod u ostatku Srbije obožava reprezentaciju, dovoljno je bilo gledati ovog ljeta kvalifikacije za EP u košarci gdje su naše reprezentativce uprkos neviđenom brukanju u Nišu i Zrenjaninu dočekivali kao Bogove

. Mislim da i njima to puno znači, a to se vidjelo i sinoć u Novom Sadu.
Ne bih previše potezao utakmicu od sinoć, ali ako je nešto jasno, mislim da više nema povratka na priču
Žigara-Pantela-Lane. Postoji realna šansa da ispušimo ove kvalifikacije, ali makar će se formirati neko jezgro igrača. Kako nam ni boldovani trio ne garantuje kvalifikovanje, bolje je ići ovako, pa da imamo neku osnovu za naredni ciklus.
"Slučaj Subotić" mi zaista nije jasan, i mislim da reprezentacija Srbije tu ulazi u veliku opasnost. Nadam se da Siniša i Neven imaju zdravu komunikaciju, inače nam prijeti opasnost da izgubimo jako bitnog igrača. Današnji fudbaleri su uglavnom jako sujetni, gomila novca i pažnja medija za čas promjene čovjeka, i ne bi me iznenadilo da Subotić ovo primi "lično": Nije baš lako razumjeti činjenicu da su par godina jedan od najbolji štopera bundes lige, danas svakako jedan od najboljih na svijetu, čovjek koga traži pola Evropa - a da ne može igrati u reprezentaciji, i to jednoj rep. Srbije koja je evropski prosjek.
Ne znam šta Siništa vidi u Biševcu, ali nadam se da će za oktobarske mečeva ipak Subotića upariti sa Nastasićem.