Zipa ovo
Bože mili cuda velikoga
kad na Mundo ode naša svita,
ode svita s himnom
druga Tita
i zastavom što je niko nece,
jedino se sirotinja raja
baš
ponada da ce videt srece,
i da ce joj naši vitezovi
pokazati kako se
daju golovi.
Ali naši, kukavna im majka,
ko da cojstvo kuci ostaviše,
nit romore a niti govore
ko da loptu nikad vid'li nisu.
Ponada se
sirotinja raja
da ce cojstvo odnekuda doci,
al se cojstvo ne nalazi
lako tu gde para ubija junaka.
Jadno beše sirotinji raji
da pogleda
u male ekrane
i da trpi jadno lenstvovanje
tih igraca u belome svetu.
Gledasmo ih kao vitezove,
nazvasmo ih belim orlovima,
al orlovi
postaše volovi...
Niti trce, nit junacki bore,
a ni napred nikako ne
idu,
nit igraju da daju golove...
Kada junak u boj sveti podje
da
udari na drugog junaka,
nije sramno da hrabro pogine
za krst casni i za
zemlju svoju,
al je sramno kada vidi raja
da junaci naši samo pare imaju
u glavi...
Na krilima ispratismo svitu
a oni nas sramno predstaviše...
Jadna zemljo, još jadnijih ljudi
u ad s'nama kad za bolje nismo,
Bolje u ad, da odemo na dno,
pa iz ada put visina krenut
nego 'vako
ko sinji kukavci
da pricamo kako sve mi znamo...
Bog se dragi na Srbe
smilova
pa prekinu ovu agoniju
i posla nas posramljene kuci...
Al
naš Petko sramotu ne vidi
vec on prica o ponosu nekom...
Bože dragi na
svemu ti hvala
al u srba mnogo ima zala,
kod nas pamet guši se u zlobi,
mladost beži što dalje odavde,
samo glupost nas u ponor vodi.

