Ekskluzivno: Slaven Bilić, selektor reprezentacije Hrvatske, za „Blic“
Kad vidim Stanković, Vidić, Žigić uzviknem „vau“, ali nemate tim
Autor: B. Marković | 02.12.2007 - 00:33

Pre deset dana selektor Hrvatske Slaven Bilić zapanjio je
Evropu, šokirao Englesku, očarao domovinu... Samo, kaže, nije iznenadio
sebe! U utakmici koja je Englezima značila sve, a „kockastima“ ništa,
bar rezultatski, poslao je Meklarenove zvezde na evropsku marginu,
milost i nemilost ostrvske štampe, a Modrića, Kranjčara, Petrića... u
fokus interesovanja kontinentalnog fudbala. Ne želi, kaže, da prodaje
pamet bilo kome, pa ni fudbalskoj Srbiji, ali u razgovoru za „Blic“ bez
ustezanja kaže da su Srbi sami sebi najveći protivnik.
Govoreći o trijumfu hrvatske selekcije na „Vembliju“ (3:2), Bilić ne
filozofira, niti odaje utisak selektora koga su učenici iznenadili. Ne
zatiče ga ni pitanje otkud onakva drskost na „Vembliju“, u trenutku kad
je Hrvatska već imala vizu za Evro u džepu.
- Otkad sam postao selektor, borim se protiv podele utakmica na važne i
nevažne. Igrač mora da bude pod pritiskom na svakom treningu, pri
svakoj vežbi! Jedino tako će podneti pritisak na utakmici, koji je
neizbežan. Ovog puta smo imali olakšavajuću okolnost da nije bilo
negativnog pritiska, opterećenja da se mora pobediti, i zato su igrači
pokazali šta znaju. Igraju za svoju zemlju, šta će im veći motiv!
Još neki detalji su, kaže, utabali put njegovim pulenima do pobede:
- Na „Vembliju“ nema nevažnih utakmica, to je hram fudbala, i to zna
svaki naš igrač. Zatim, ako se borimo za poštenje u sportu, onda je
naša obaveza da igramo na pobedu svuda i uvek. Srce mi je iskakalo od
sreće kad su Izraelci pobedili Rusiju, ne samo zato što su nam otvorili
put na Evro. Pričalo se kako su Rusi „odradili“ da dobiju, a Izrael je
svima pokazao šta je čistota u fudbalu. Pa, hajde, rekao sam, da
odigramo kako najbolje možemo.
Koliko je na motiv uticalo obećanje iz Rusije o „mercedesima“?
- To je apsolutno nebitno, odigrali bismo isto i bez toga. U
fudbalu dodatni motiv nije na odmet i ne vidim u tome ništa loše, ali
to nije presudilo. Igrali smo cele kvalifikacije na tom nivou, protiv
Engleske nismo bili ništa bolji. Čak mislim da smo protiv Rusije (0:0)
odigrali najzrelije do sada!
Vaš tim je napadao i kad je vodio sa 2:0, pa kod 2:1, posle izjednačenja... Neverovatan pristup?
- Nismo napadali suludo, to je suština. Nisam rekao igračima ništa
posebno pre utakmice, samo smo analizirali Engleze i tražili slabe
tačke. Prva ideja bila je da damo gol, druga, da napadom odbranimo
svoju mrežu. Znači, planski... Pri tom, oni nam nijednom nisu napravili
kontru! Nema tajne, nisam ja čarobnjak. Hrvatska ima kvalitet i
odgovornost, zato smo prošli.
Da li je bilo kritika, negativne atmosfere oko ekipe u toku kvalifikacija?
- Bilo je malo čuđenja kad sam uveo mlade igrače u reprezentaciju.
Neki su rekli da je to hrabrost i ludost, ali vodio sam mladu selekciju
i znam vrednost Kranjčara, Modrića, Eduarda, Ćorluke, Vukojevića... Oni
imaju kvalitet i karakter, a mi smo imali viziju.
Šta podrazumevate pod kvalitetnim radom?
- To što stalno ponavljam: pritisak, tenziju, motiv. Na poslednjem
treningu pred utakmicu podelim ekipu u dve grupe - kod nas su to
stariji i mladi, slično rade svi treneru u svetu. Igra se na pola
terena dva puta po 7,5 minuta i rezultati su obično 9:4, 7:3... Veče
pred meč na „Vembliju“ momci su odigrali 0:0, pa sam produžio utakmicu
za tri minuta da padne neki gol. I opet je ostalo isto. Prštalo je od
ozbiljnosti, taktike, išlo se do kosti! To prenose na igrače i moji
saradnici Asanović, Prosinečki, Jurčević... Nema opuštanja i
zajebancije, to je taj ključ!
Dobili ste protivnike u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo. I opet Engleska?
- Užasna grupa! Ovde se pisalo „bravo“, „super“, ali ja sam hteo
da ih izbegnem. Takva reprezentacija ne sme dozvoliti luksuz da dva
puta zaredom ne ode na veliko takmičenje. Tu je opasna Ukrajina, pa
Belorusija, a šta je Kazhastan, to bar vi znate!
- Pratili ste rezultate Srbije, zašto se nije plasirala na Evro?
- Vi imate problem... Kad čitam imena vaših igrača: Stanković,
Vidić, Žigić... kažem „vau“, ali na terenu nije tako. Na pozicijama gde
ste jaki imate po dva-tri slična igrača, a na nekima ste bez rešenja.
Nemate tim! Koje su slabe tačke, ne bih o tome... Da smo mi na
„Vembliju“ imali ijednu, bili bismo deklasirani.
Kod nas je aktuelno pitanje selektora, jer Klemente nije uspeo. Da li je angažovanje stranca promašaj?
- Ovo je specifično podneblje, nije lako razumeti taj mentalitet.
Ako se dvoumite između stranca i domaćeg koji su jednaki, uvek treba
uzeti domaćeg.
U opciji je bio dolazak vašeg poznanika Siniše Mihajlovića?
- Bili smo cimeri u omladinskom timu Hrvatske pre mnogo godina,
videli smo se i prošle godine na Prvenstvu mladih u Portugalu. On bi
bio prava, velika opcija za Srbiju, ali ne ako zadrži posao u Interu! I
selektor mora da radi 24 sata dnevno, nema u fudbalu ništa napola.
U kvalifikacijama za Južnu Afriku dobili smo grupu sa Francuskom, Rumunijom, Austrijom...
- Jako teška grupa, isto kao i prethodna, ali ipak prolazna.
Srbiji nije bitna grupa, ni rivali protiv kojih igrate, morate se
baviti sobom! Imate šest meseci da bez žurbe izaberete selektora, ali
pravog, koji će napraviti selekciju bez lutanja. Jeste to čast i
obaveza, fino zvuči, ali ne može jedan ciklus izneti 60 igrača!
Reprezentacija nije železnička stanica da kroz nju prolazi ko hoće, baš
zato što je svetinja - zaključuje Bilić.
Srpski trešet
Na pitanje koliko ga je iznenadilo ispadanje Srbije u kvalifikacijama
za Evro, Bilić učinak „orlova“ upoređuje sa kartaškom igrom:
- Meni je cela ta grupa iznenađenje, sve što se događalo u njoj. Mi
imamo igru kartama koja se zove trešet i broji se ko osvoji više
bodova, a može se igrati i ko će uzeti manje. Vi i vaši konkurenti kao
da ste ste igrali ko će osvojiti manje - niste bili favorit u grupi sa
Portugalom, ali ste napravili toliko kikseva da je to strašno! Imate i
bazu, dva puta je mladi tim Srbije bio u finalu Prvenstva Evrope. Tako
kvalitetna ekipa, a učinak - očajan.
Muzičar, pravnik, anglofil
Slaven Bilić, trenutno „faca broj jedan“ u Hrvatskoj, u toku razgovora
stalno insistira na tome da ne prenaglasimo njegove zasluge. Odlučuju
kvalitet igrača, selekcija i dobar rad - ponavlja sa uverenjem. Ipak,
reč-dve o njegovim ličnim preokupacijama.
- Jeste, bavio sam se muzikom. Gitara je stalno u uglu sobe i uzmem je
kad stignem. Sviruckam pomalo... Pravni fakultet sam završio još 1993.
pre odlaska u Karlsrue, ali se, naravno, nisam time nikad bavio. Dugo
sam igrao u Engleskoj, obožavam tu zemlju i pravi sam anglofil.
Hrvatski selektor ima desetogodišnjeg sina i četvorogodišnju kćerku.
Čestitka - za odlaganje
Govoreći o putu Hrvatske do Prvenstva Evrope, Bilić po lošem pominje
utakmicu u Skoplju i poraz od Makedonije (0:2).
- To nije bilo blato, nego voda na terenu. Ne da nije bilo pas igre,
nego lopta nije mogla ljudski da se šutne. Bila nam je to izuzetno
važna utakmica i pokušali smo da je odložimo, ali su ljudi iz UEFA
rekli da se igra. Kladim se da je vaš teren bio sto posto bolji za meč
protiv Kazahstana, pa je utakmica ipak bila odložena. Na tome - svaka
čast!
Dva poraza sa mladima od Okuke
Bilić
je bio selektor mlade reprezentacije Hrvatske, generacije Modrića, Da
Silve, Ćorluke i Kranjčara, koja je u novembru 2005. godine igrala
baraž sa Srbijom i Crnom Gorom za odlazak na Evropski šampionat u
Portugaliji. Izabranici našeg selektora Dragomira Okuke pobedili su oba
puta: u Beogradu je bilo (3:1), a u Velikoj Gorici (2:1).