Licitacija je počela, put za Južnu Afriku za narode poput nas je uvek
trnovit, iako smo se plasirali. Giljotina za one koji ne igraju u
svojim klubovima je već spremna.
Zaista, imamo li mi nekog ko može da leti više i brže od sadašnjih
"orlova"
Prašina koja se
diže nakon plasmana na SP, odnosno kvazi briga oko statusa naših
igrača u klubovima stvara pritisak na fudbalere, ali na neki
način dovodi u pitanje sam izbor selektora.
Posle poraza u Litvaniji, pojavile su se sumnje u kvalitet igrača
sa klupe, ali i sposobnost startera da drže formu u situaciji
kada su prikucani za klupu, ili imaju lepo mesto na tribinama,
kada igraju njihovi klubovi.

Prvi koji upada u
oči je golman Stojković. Od odlaska iz Zvezde promenio je niz
klubova, ili nema sreće u izboru sredine, ili ga jak ugovor
sprečava da ode negde gde bi mogao da brani, ili jednostavno nema
kvalitet.
Ako je ovo treće u pitanju, mi smo u nevolji. Jer, boljeg golmana
od Vladimira Stojkovića nemamo. Svi koji se jave da predlože
Stamenkovića iz Zvezde su ostrašćeni, Antić svakako sudbinu neće
staviti u ruke momka koji je odbranio deset dobrih utakmica u
poslednjih godinu dana.
Ostale opcije ne vredi razmatrati, što znači da nije u redu
otpisivati čuvara mreže zbog jednog kiksa. Greška protiv
Francuske se mogla desiti svakome, a loptu nije ispustio što ne
brani u Sportingu, to sa tim nema nikakve veze.

Drugi primer je
Milijaš. U njemu je Antić pronašao svog novog Milinka Pantića,
prekid je oružje koje je „orlove“ dovelo do visina na kojima se
nalaze. Bivši Zvezdin kapiten je, ma šta on tvrdio izabrao
pogrešnu ligu, pa i pogrešan klub. Malo igrača njegovog profila
uspeva u Premijeršipu, pogotovo u ekipama koje gaje ostrvski stil
kao što su Vulvsi.
Šta će se desiti ako Milijaš i dalje bude samo rezerva u
Vulverhemptonu. MekKarti u grčevitoj borbi za svaki bod nema
verovatno nameru da čeka da se bilo ko adaptira? Da li će se
postavljati pitanje da li Milijaš treba da igra?

Treći je slučaj
Nikole Žigića. Meni recimo nije bilo jasno zbog čega ne igra u
Valensiji, upao sam u prepirku sa nekim Špancima, od kojih mi je
jedan vrlo jednostavno objasnio stvari.
„Žigić je dobar igrač, ali ne
toliko dobar, da bi ekipa koja forsira igru kratkog pasa, sa
brzim protokom lopte i pokušajem da iskoristi brzinu napadača
podredila čitav koncept vašem reprezentativcu“.
Nikola svakako neće dobijati puno šansu, sve dok su Villa i
ostali napadači zdravi, a Liga Evrope je, ma šta mi mislili,
daleko od nekog ozbiljnijeg takmičenja za španske klubove.

Dodajte na ovo
činjenicu da Jovanović gubi vreme u Standardu, što i sam
priznaje, da Krasić, ako ga CSKA ne pusti, praktično od decembra
do aprila neće igrati takmičarske mečeve, da je Ivanović ipak
alternativa Bosingvi, odnosno Karvalju u Čelziju, da Obradović
tek traži mesto pod suncem u Španiji, i neko bi mogao da tvrdi da
Antić ne bi trebalo da pozove pola tima u Južnu Afriku.
Jednostavno, poenta je da mi
bolje od ovih nemamo, i da je tim poznat. Eksperimenti kojima smo
bili skloni u prošlosti, talentovani igrači bez iskustva iz
domaće lige, guranje fudbalera koji su samo „momci koji
obećavaju“, su nam se uvek obijali o glavu.
Antić je
poslednja brana, ako on popusti, bolje da ne idemo na SP.