Nepristojni ljudi
17. novembar 2009. | 14:04 | Autor: Boris Jovanović
Poziv Havijeru Klementeu da poseti Beograd je neukus pomešan sa
ohološću. Ma kako kurtoazan bio, nepristojnost kojom odiše prema
selektoru Antiću još jednom pokazuje da u srpskom fudbalu mera stvari
nije uspeh, već razmetanje...
Sećate li se
„Nepristojnih ljudi“?
Za one mlađe radi se o sjajnoj britanskoj seriji, u kojoj se
humor umnogome razlikuje od ovog idiotskog ismejavanja seljaka
koje gledamo na srpski televizijama. Nema ništa zajedničko sa
prostim humorom, iako je zasnovana upravo na razbijanju
predrasuda u finom britanskom osećaju za meru u ponašanju van
svoja četiri zida.
Nebitno, nađite negde, ako nista gledali, vic u „Nepristojnim
ljudima“ se sastoji delom u tome što se neka sasvim obična namera
izvrgne u ruglo.

Najbolje da vam
objasnim na primeru predsednika srpskog fudbalskog saveza. Možda
je Tomislav Karadžić imao najbolju nameru pozivajući u goste onog
nesrećnog Baskijca, možda je, kako su to požurila da izveste
„
politički korektna novinarska
pera“, u pitanju čista kurtoazija, ali je naprosto
neukusno.
Ne kažem ja da mi sad treba da Havijera Klementea dočekamo kao
one budale Brisa Tatona, jer nas nije odveo na EP 2008. ali
pozivati ga u goste, ako se ima u vidu istorija njegovog rada u
Srbiji i odnos, odnosno duboko nepoštovanje koje gaji u svojoj
zemlji, svojoj kući, prema srpskom selektoru, je totalno odsustvo
mere.

Naravno, sad Tole
može da se pravda da ne poznaje prirodu netrpeljivosti koju
Klemente neguje prema Antiću, ali malo ko će mu verovati.
„Mali Napoleon“ ne voli Antića iz nekoliko vrlo praktičnih
razloga.
Prvo, stranac je koji se
nametnuo u njegovoj domovini i vodio tri najveća kluba, što je
Klementeu takođe pošlo za rukom, ako igra „Play Station“ ili „FM
football manager“.
Drugi razlog je
prozaičan, težnja da se sopstvena nesavršenost zakloni tuđim
obrazom, čega valjda nijedan narod nije lišen, iako mi Srbi
prečesto mislimo da je to naš nacionalni sport.

To što će Klemente
navodno navijati za Srbiju u Južnoj Africi je dirljivo, on ima
700 000 razloga da to učini. Čovek je dolazio na dobro plaćene
vikende, sricao imena sa salvete na kojoj su bile napisane nove
nade srpskog fudbala, igrom slučaja zarobljene po ligama bivšeg
SSSR. Posao je odradio, za to je odlično plaćen i na kraju su svi
bili srećni i zadovoljni.
Naročito su mu zahvalni prodavci TV i fotelja, jer smo udobno
gledali kako neki drugi narodi šutiraju loptu tokom leta.
Naravno, nije sve njegova krivica, svi znamo da je on samo
izvršavao naređenja saveza, čiji je član bio i sadašnji
predsednik.
Nije ovo priča o Toletu Karadžiću, ako čita, reći će,
„
ja sam doveo Antića“ i
time sebi stvoriti alibi za sledećih 10 godina, ovo je naprosto
poziv da se ne bude ohol i nepristojan, i da se razmisli pre nego
što se nešto učini.

U suprotnom,
izgleda kao da se gura prst u oko čoveku koji nas je naučio šta
znači biti pristojan i imati meru. Na kraju balade, kada bude
otišao, biće to zbog toga što ne želi da ima posla sa
nepristojnim ljudima.
Klemente je spreman, nema angažman...