Nama nikad ništa ne odgovara. Prvo smo se krili od Kake, Mesija i
Toresa, sad smo preko noći proglasili Nemce za Marsovce, Esijena za
Maradonu, a bauk Australije počinje da plaši babe i malu decu širom
Srbije.
Nemačka, Australija
i Gana? Kako smo počeli, proglasićemo je "grupom
smrti".
Čitam reakcije na žreb i ništa mi nije jasno. Prvo, kao mi
tradicionalno loše prolazimo sa Nemcima.
Koji smo “mi”? Ko uopšte ima
ideju da je Srbija naslednik jedne umrle države? I zbog čega smo
se mi našli da kopamo po pepelu prošlosti?
Svedoci ste da smo na ovim stranama priželjkivali Nemce i to nije
slučajno. Nemačka je velesila u fudbalu i u svemu drugom, ali
daleko od toga da ima kvalitet Španije, Brazila i
Argentine.

U kvalifikacijama
su iza sebe ostavili Rusiju, no i nisu imali pravi test. Igraju
napadački, ali čini nam se da njihovi špicevi tipa Gomeza ili
Klosea, kao da su stvoreni za Nemanju Vidića. Uz to, Balak je
odigrao svoje najbolje dane, a kičma tima iz Bajerna nema
mentalitet pobednika.
Ako ste gledali Bundesligu, znate o čemu pričam. Tako da svako
mišljenje da smo mogli da dobijemo mnogo lakše protivnike iz
šešira u kome su bili nosioci ne stoje. Nemačka je sigurno bila
među prva tri izbora velike većine naših reprezentativaca.
Šta sa Ganom? Reče neko da imaju svetski moćan vezni red sa
Esijenom, Muntarijem i Apijom.

Prvo, Muntari je
rezerva kada igraju Stanković i Snajder u Interu, Apija je do pre
nekoliko dana bio bez kluba. A onda se povredio. O Esijenu ne
treba trošiti reči, ali nije Maradona.
Ostali igrači su solidni, ali je svako poređenje sa Srbijom
neumesno. Gana nije najbolja afrička selekcija, niti je jača od
južnoameričkih timova, poput Paragvaja. To što smo mi skloni da
dignemo u nebesa nekoga, zbog našeg čoveka na klupi je nasušna
potreba da se zemljak veliča daleko od kuće, a baca u blato kad
je na domaćem terenu.
Milovana Rajevca su svi potcenjivali, dok je vodio Vojvodinu i
Borac, preko noći je, pošto nije našao angažman u velikim srpskim
klubovima izrastao u nacionalnu veličinu, hiljadama kilometara
daleko od kuće.

I onda,
Australija. Tim od pre četiri godine i ovaj današnji nisu isti,
prvo nema Gusa Hidinka, a najbolji igrači su daleko od nekadašnje
forme. Australija je prosečan tim, srčana ekipa bez realne
podloge u kvalitetu. Imaju nekoliko dobrih igrača, ali su daleko
od pretnje za Srbiju.
Nemojte me pogrešno shvatiti, niko ovde ne tvrdi da ćemo se
prošetati kroz grupu, ali ovo je jedna od najboljih varijanti i
glupo je kukati kako nas sreća nije pogledala.
Jedino da je Šarliz izvukla San Marino, Lihtenštajn i Andoru, ali
njihove kuglice nisu bile juče prisutne.
Ako ne možemo da prođemo ovu
grupu, ne možemo nijednu. To je poenta…