Mnogo toga će biti na talonu u Južnoj Africi. Ako izuzmemo patriotizam
kao konstantu, veliki broj naših igrača ima priliku da poveća cenu na
transfer pijaci. Nekima je ovo šansa da karijeru vrate na pravi kolosek,
pojedinima da ispeglaju greške iz prošlosti. Nikada motiv nije bio
tako veliki, niti se jedan šampionat čekao sa toliko nade...
Generalno gledano,
za srpske, ranije jugoslovenske fudbalere, na evropskom zapadu su
kačene etikete, „lenji,
neambiciozni, svojeglavi, to jest teški za
saradnju“.
Vremenom se došlo do toga da Bugarsku, Rusiju i Mađarsku
doživljavamo kao životni san, kada su transferi u pitanju, ali su
se stvari promenile.
Uspeh rađa interesovanje, mada će vam i prosečni menadžer reći da
Srbina starijeg od 22 – 23 godine, nije pametno ni uzimati ni
preporučivati većim klubovima.

Pričali smo o
tome, kada duže ostanete u sivilu, nekako vam se po livadama
izgube radne navike.
Mondijal je, ma šta mislili, šansa da Srbija osnaži svoje akcije
u nekim budućim dešavanjima na fudbalskoj pijaci, ali i da većina
naših igrača zauzme poziciju pred pregovore o svojoj
sudbini.

Iskustvo uči da će
malo novca biti na talonu pre Mondijala, klubovi nisu toliko
sigurni u procene, a oni koji prodaju čekaju da „roba“
poskupi.
Krenimo redom.
Vladimir Stojković pravi greške u koracima, za nekoliko godina u
pečalbi nametnuo se kao čovek pogrešnih izbora, ma kako to surovo
zvučalo. Možda se nećete složiti, ali za njega bi šest meseci
kontinuiteta u recimo Grčkoj bilo bolje nego sedenje na klupi
Vigana. Neko će reći, on je loš golman, ali niko ne može da bude
solidan u reprezentaciji, a „rupa“ u klubu, bez obzira koliko je
patriota. Stojković nije Bufon, ali svakako nije ni klovn, treba
mu da brani standardno.

Nenad Milijaš bi
mogao da se izbori za odlazak negde gde sunce sija i fudbal se ne
svodi samo na bitku, trku i igranje na 0:0. Nedavno je njegov
trener rekao da ne razume novinare koji tvrde da Vulvsi igraju
najružniji fudbal u svemiru.
Kolarova čeka vrelo leto, Lacio će ga prodati. Mogao bi da ubedi
one najveće klubove da ispišu ozbiljnu cifru, baš kao i Neven
Subotić, kome se ne žuri.

U sličnoj poziciji
kao Kolarov je Krasić, čiji odlazak koči visoko obeštećenje. Da
bi zaigrao na najvišem nivou potrebna mu je definitivna potvrda
na Mondijalu.
Kačar i Obradović su izgubili sezonu, njihova cena je značajno
manja nego u septembru, pa je ovo prilika da, ako dobiju šansu
vrate karijere na željeni put.
Ninković, Luković više nisu mladi igrači, treba im definitivna
potvrda vrednosti, korak napred, a slično se može reći i za još
nekolicinu.

Dakle, uz onaj
patriotizam, koji se kod navijača često svede na široku amplitudu
od neumerenog optimizma do valjanja u blatu, Srbi igraju i za
nešto više, bolje ugovore, pomoć onima koji dolaze, ali i jadnu
domaću ligu, kojoj bi neki uspeh i novac mogao da donese kakav
takav zamajac.
Makar da se srede stadioni od kojih većina kao da je preživela
nuklearni rat.
Mnogo toga će biti na kocki u junu, nadajmo se i u julu…