Postoji nešto što se zove "kosmicka pravda". Ta neka sila drži stvari u balansu i tako stvari/procese pre ili kasnije postavi na mesto koje im realno pripada.
Dobili najlakšu kvalifikacionu grupu, sa raspalom Rumunijom, montipajtonovskim Litvancima, nepodnošljivo nejakom Austrijom i Francusku. Dovoljno je reći - Domenekovu Francusku ...
Francusku koja je u Južnoj Africi ostavila daleko najslabiji utisak, preciznije rečeno - ogadila fudbal!
I protiv takve Francuske smo se izvukli u Beogradu. Umesto da Žigiću pokaže žuti karton zbog simuliranja, sudija nam poklonio penal i neopravdano im isključio golmana. A mi, i sa igračem više, primamo gol i branimo se bunkerom.
Nemamo akcije, nemamo kreacije,ali, srećom tu su korneri. Pa kada pošaljemo Žigića i ostale naše košarkaše u šesnaesterac, nešto i uradimo. Dekadentno jeste, ali cilj opravdava sredstvo, zar ne?! Ljubi ih Antara u štucne!
Proanalizirajmo sada nastup Srbije na ovogodišnjem SP-u.
Ko nama igra? Fudbaleri koji u svojim klubovima uglavnom greju klupu. Najstandarniji su nam Radoslav Petrović iz Partizana i Mrđa iz Vojvodine.
U bilo koji klub da je otišao, golman Stojković je rezerva. Postao je već predmet sprdnje širom Evrope. Navijači protivničke ekipe prepoznali su klovna na golu, pa su počeli da mu skandiraju kada uspe da uhvati laganu loptu nabačenu s krila.
Obradović? Napravio dva proboja s krila u meču protiv raspale Austrije u kvalifikacijama i odmah proglašen za novog Karlosa Roberta! Vidić i Ivanović - klasični "mesari" kakvih je prepun moderni fudbal. Slično kao i Kolarov i Luković. Oni jesu dobri "kasapini", ali ništa više. Ferguson već želi da se otrese vidića, a Ivanović će u Čelziju imati "rok trajanja" dok ne nađu nekog još luđeg koji će još smelije gurati glavu gde drugi ne bi ni nogu.
Naša igra svih ovih godina: opstrukcija, opstrukcija i samo opstrukcija ... Imamo igrače koji su majstori u "kvarenju" protivničke igre (setimo se Duljaja, Nađa i sličnih "asova").
A gde su nam fudbaleri koji će, za promenu, da kreiraju našu igru?
Neko će odgovoriti da je Stanković, "vedeta Intera", taj "fini umetnik sa loptom"! Isti onaj Stanković koji je neposredni učesnik svih potopa našeg reprezentativnog fudbala u poslednjih 12 godina (Holandija 1:6, Argentina 0:6, Kazahstan ...). Njegovi tzv. alibi-pasovi u stranu, a ne u dubinu i kroz sredinu već su davno njegov zaštitni znak.
Nijednom nije nekim svojim potezom preokrenuo igru i rezultat u našu korist. Kada Srbija dobro igra, dobro igra i Stanković. Kada je Srbija očajna, Stanković je još gori, ako je to ikako moguće! Večiti vodonoša u ekipi Intera, krpitelj rupa kada je povređen neki od standardnih prvotimaca. Uostalom, u sastavu onakvih zvezda, kakve ima Inter, i svako od vas bi proigrao i postao fudbaler ...
Ako su čelnici Liverpula i bili u dilemi, sada su definitivno rešeni da ipak NE DOVODE Jovanovića u svoje redove. Pre svega zbog u najmanju ruku, problematičnog ponašanja koje se graniči sa asocijalnim. Najbolji fudbaler belgijske lige, koja je za nijansu jača od srpske ili hrvatske ...
Krasić? Idealan za fucal iliti mali fudbal. Mada se i tamo traži od igrača da nekada pogode gol. Da se uozbiljimo, ono sto je "vunderkind" Krasić pokazao je da jedino može da igra licem golu i bez protivničkog igrača u neposrednoj blizini. U protivnom, lopta je pogrešno dodata a od duel igre (muda takođe) ni traga ni glasa (što je donekle razumljivo kada se zna da ga ima 50 kila sa kišom natopljenom kosom i štucnama).
Žigić? Više ima centimetara nego odigranih minuta prošle sezone. Najveća zabluda srpskog fudbala (Pantelić je, naravno, van konkurencije).
Lazović? Bolje da je ostao kod dr Marijane ... Još jedan sociopata, poput Laneta, koji nameće nužnu potrebu angažovanja psihijatra za sledeća takmičenja ... Ako se, naravno, plasiramo!
Antić? Čovek koji 15 godina nije trenirao nijedan ozbiljan klub i čiji je sadašnji domet ili treća španska liga ili da bude stručni konsultant u prenosima utakmica. Lažno patetičan, u jeftinom odelu, razbacuje se potrošenim retro-patriotskim izjavama ("Igrači su pokazali nacionalni ponos", "Ovo je pobeda za srpski narod", bla-bla ...). Uzima u tim fudbalere po stepenu patriotizma koji meri frekventnošću podizanja tri prsta (Lane Jovanović) i koliko puta su se prekrstili u toku meča (Pantelić). A omiljeni su mu oni koji su pljunuli na državu koja ih je primila kao izbeglice od ratnog vihora, dok su bili u krpama, pružila utočište, ishranila i stvorila od njih fudbalere (Subotić, Kuzmanović ...)
I onda posle utakmice "Antara nacionale" kaže kako je "fudbal bio nepravedan prema nama". Fudbal jeste nekad nepravedan, ali samo za mediokritete i mentalno slabe. Nije fudbal bacanje novčića u vazduh pa sad šta padne. Zna se: u fudbalu se broje golovi, a ne šanse ...