Ajme meni moj javasluče! Ajme meni što ti pišeš ovdje i samo se zakopavaš sve dublje i dublje...
Nije me bilo nekoliko dana jer kada je lijepo vrijeme grehota je biti na forumu. Bolje je ići na more, kupati se, gledati turistkinje itd. Ali dobro, ti si ipak, kako piše, u Osijeku. Neka si ti meni živ i zdrav.
Zato, u svrhu psihoterapije, da napišem nekoliko demantija, koji najviše bodu oči:
1. Tvrdio sam i tvrdim kako su Albanci zaslužni građani Republike Hrvatske. Što su Rahim Ademi, Milan Šufflay, Ardian Kozniku od ovih poznatijih, do malih ljudi poput brojnih slastičara i pekara koje sam imao prilike upoznati i u Zagrebu, i u Splitu, i u Makarskoj... Ako ćemo ići dalje u prošlost naći ćemo Arbanase kod Zadra koji su Hrvatskoj dali jednog Tomislava Ivčića i Đanija Maršana. Možda čak možemo svrstati, bar dok se sumnje ne dokažu, i Kalmetu. Ispričavam se svima koje sam zaboravio spomenuti. To nikako nije i ne može biti moja zabluda raširena propagandom, to je najblaže rečeno - neistina, a u stvari su to vrlo gruba podmetanja koja ti ne služe na čast. Kako je tema "Reprezentacija Srbije" bio bi neobziran da ne spomenem kako su i mnogi Srbi itekako zaslužni građani ove zemlje, uz ogradu kako se u prošlom ratu pokazalo da postoji dobar dio njih koji to nisu.
2. Kada ističem situaciju u kojoj su se Albanci nalazili u SFRJ, i uspoređujem je sa onom Hrvata, tada nipošto ne mislim na periode u kojima je Albancima bilo bolje u SFRJ nego u Albaniji već na periode kada je njima čak ukinut albanski kao službeni jezik, kada su albanski profesori bili tjerani sa sveučilišta itd. Mislim i da se svi skupa možemo složiti kako je čovjek bez slobode, a pogotovo tih sloboda koje su krajem 20. stoljeća bile shvaćane kao nešto normalno - potlačen čovjek. Čisto sumnjam da im je tada bilo bolje nego u Albaniji, a pogotovo im nije bilo bolje kada su 1999. u strahu za svoje živote gotovo svi pobjegli, zamislite, baš u tu Albaniju!
3. Put do slobode mnogo puta nije jednostavan, ni lagan. Ljudi su kroz povijest (što ti nije izgleda jasno jer spominješ da je stvaranje pravnih okvira implicira nasilje, žestoke žrtve i krvave sukobe) teško ratovali da bi došli do slobode! Uzmimo primjer Srbije, Hrvatske, Sjedinjenih Država, Engleske, Njemačke, Italije itd. itd. Čak je jedna gandijevska Indija također trpila mnogo kako bi došla do nje. Koliko samo građanskih ratova u svijetu! Sila je ponekad dobrodošla, što bi mi dali da je NATO mogao bombardirati JNA u napadu na Vukovar - nikad Vukovar ne bi pao! Jesmo li trebali pustiti da nas potjeraju do Virovitice, Karlovca i Karlobaga? Iseliti iza te linije ne prolijevajući krv? Što nisi prijatelju lijepo iselio skupa sa Baldasarom 1991. u Italiju umjesto da si branio? Ili sa Zdravkom Mamićem malo vodio neka poduzeća? Možda bi danas bio gradonačelnik ili bogataš, ali bi zauvijek bio pizda.
4. Ja sam iznio argumente koje sam iznio, a ti niti ne pokušavaš iznijeti svoje niti demantirati moje. Potpuno si zaboravio da sam spomenuo Rugovu i spremnost Albanaca na dijalog sa Srbima, no svejedno nisi zaboravio moje argumente nazvati zabludom. Doista džon-obraz.
5. Uporno naturaš kako apsolutna istina ne postoji, kao da ja to ne znam i ne razumijem, ja koji je toliko puta citirao onog starog Židova s Karpata. Međutim, postoje nekakvi argumenti i protuargumenti, ili pak u ovom slučaju protuargumenti ne postoje jer ih ja ne vidim osim kavanskih rekla-kazala priča. Kako god, osvetu nigdje nisam spominjao niti je podržavam.
6. Nešto što ne vidim, što se ne temelji na argumentima, teško mi je (iz razumljivih razloga) bilo prihvatiti bilo odbaciti. Međutim, doista može biti da si ti u pravu, a ne ja, jer ono što je napisano nije jedino što postoji. Postoji i ono nenapisano. Dakle, pojednostavljeno, možda su doista nama Albanci najveća strateška prijetnja. Vjerojatno su i Pavlinovića smatrali ludim kada je svojevremeno upozoravao kako nam prijetnja nisu Mađari već Srbi. Ali, ako nam Albanci postanu prijetnja nakon što pregaze Crnu Goru, Srbiju i BiH, onda to više govori o svima nama ostalima a ne o Albancima, zar ne?
Sa ovime bi završio ovu raspravu bar sa moje strane jer mislim da sam već i previše napisao. Svoje sam otkukurikao, a hoće li svanuti to već nije na meni. A kad sam već kod svitanja evo se i razvedrava iznad Splita malo...;-)
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda