Naš najdraži klub nosi ime najdražega grada u kojemu živi 150 tisuća stanovnika, 150 tisuća potencijalnih navijača, a kada tome pridodamo čitavu regiju brojka postaje duplo veća. Rijeka je klub duge nogometne povijesti koji je pred dvije godine proslavio 60 godina postojanja, a povijest nogometa u našem gradu seže još dublje u povijest. Naša Kantrida, ponosni stadion mnogo je puta pucao po šavovima i mnogi su utakmice gledali penjajući se po stijenama. Svi se mi ponosimo poviješću i vrlo rado ćemo u nekoj ćakuli nekome gurnuti pod nos susrete protiv Reala, Juventusa pa čak i onaj bolno-povijesni susret protiv Osijeka i rekord Kantride od 25 tisuća navijača. Svi ćemo mi reći da imamo četiri osvojena kupa i jedno ukradeno prvenstvo.

Svi koji prate nogomet izjasnit će se da navijaju za Rijeku, no Kantrida zjapi prazna, navijači su u fotelji, pred teletekstom, na šanku ili nekom drugom mjestu. Najvjerniji navijači čak i prihvaćaju isprike ljudi da ne dolaze zbog „kvalitete“ nogometa, zbog nogometne mafije ili nekog trećeg razloga, no preuređena Kantrida bila je puna samo prvi puta, u kvalifikacijama za Ligu prvaka i susret s Partizanom. Nakon toga i u trenucima osvajanja trofeja Kantrida nije bilo do posljednjeg mjesta popunjena. Možda je i bilo blizu 10 tisuća ljudi, no dio plavih stolica još se vidio, bilo je isprika zbog skupih karata do onih klasičnih „namještenih/prodanih“ utakmica.

RIJEKO, PROBUDI SE!

Konačno je vrijeme da se sportski grad probudi, da nedjelja postane nogometni dan, da se stvori tradicija tj. probudi tradicija naših nonića i odlaska na Kantridu, Trsat, Kozalu bezobzira na situaciju. Neka se stvori tradicija odlaska na sportska natjecanja klubova koji predstavljaju naš grad i regiju te tako zamjeni kultura negodovanja barem onog tihog mrmljanja u bradu kako ništa ne valja bez volje da se nešto promjeni. Probuđeni grad, probudit će i zdravi sport, zdrave sportske ljude i otjerati sive eminencije sportova i političkih igara. Nitko se neće igrati sa masom Riječana koji pohoduju sportska borilišta, nitko neće smjeti u Rijeku doći se poigravati s poviješću i veličinom naših klubova, naše Rijeke.

Nitko ne očekuje da će već u nedjelju Kantrida pucati po šavovima protiv Hajduka, niti da će zbog jedne posjete Rijeka postati prvak. Zajedno se spustimo na Kantridu svake nedjelje kada igra Rijeka, zaplješćimo našem klubu kada pobjedi, podržimo ga kada i krene lošije ukoliko je momčad zdrava, ukoliko igraju naši mladići iz regije kojima je Rijeka u srcu, ali i onima koji dođu „sa strane“ ali im je Rijeka pojam velikog kluba za koji će se boriti, a takvih je primjera kroz onu stariju povijest bilo mnogo. Nonići, ispričajte svojim unucima priče s Kantride, objasnite im što je Rijeka, očevi uzmite djecu za ruku i odvedite na Kantridu gdje ste ostavili svoju mladost, potjerajte sinove iz sobe ili kafića na Kantridu. Riječani, bodrimo svoju Rijeku u svakoj utakmici, ostavimo ulične priče postrani, promjenimo tok Rijeke u pravom smjeru jer nogomet se igra zbog nas, Rijeka postoji zbog Rijeke. Rijeka je iznad svih predsjednika, direktora, uprava i igrača.

Na Kantridu se ide zbog Rijeke, grba, dresa koji nam toliko puno znači, zbog kojega se živciramo, zbog kojega se veselimo. Brojne generacije se smjenjuju na Kantridi, no navijač nema karijeru, navijač ima ljubav prema klubu te ne treba napustiti svoje mjesto na Kantridi. Prisjetimo se 25 tisuća ljudi protiv Osijeka, desetke tisuća ljudi na dočecima osvajača kupa 2005. i 2006. godine. Vratimo se svi zajedno podno stijena Kantride i pokažimo pravu snagu Rijeke!


ARMADA