Kulminiralo nezadovoljstvo igrača Rijeka, hitan sastanak u Rovinju!
Šef riječke struke Robert Rubčić mjesecima vapi za jednim pojačanjem u vezi. Vapaji su neuslišani jer s odlaskom Roberta Ježića iz Portića 3 bježe i sponzori. U Rijekinoj je blagajni paučina. Glavnom klupskom operativcu, direktoru Mariju Rubeši, moglo bi se spočitati mladost (28) i neiskustvo, ali o tome bismo mogli pričati kada bi Rubeša na raspolaganju imao koju kunu za investirati u pojačanja.
Bez novca ni Ferguson ne bi mogao dovesti nikoga osim Čejvanovića. Ne da se ne može angažirati jedno-dva pojačanja nego su i oni koji igraju na Kantridi u najmanju ruku nestrpljivi, ako ne i nezadovoljni. Rubeša je zato u srijedu otišao na sastanak s igračima koji se pripremaju u Rovinju. Vatrogasni sastanak. Anasu & com. nedavno je isplaćeno nešto zaostataka, ali dugova još ima. Premije nisu vidjeli od početka sezone, plaću od početka godine. Tako vele sami, naravno u povjerenju. Kako u Europu ako ni plaće nisu redovite?!
Rijeka nije, ili barem ne bi smjela biti, provincijski “klupčić” u kojem će jednako takvi igrači poletjeti nakon 2-3 bolja rezultata i živjeti na nekoliko mjeseci “slave” jer se i oni, i klub prvi put vrte oko plasmana u Europu, pa ih drži euforija vrjednija od redovitih plaća. Na stranu činjenica da danas na Kantridi ima upravo takvih, nedovoljno kvalitetnih tj. provincijskih igrača, ali i njima se mora pošteno i na vrijeme platiti ono što im je ugovorom zajamčeno. Nisu se igrači u Rijeku dovodili sami.
Ni nekad Vugrinec, Erceg ili Bobic, niti unazad godinu-dvije neka druga, daleko skromnija nogometna imena. Novca, dakle, nema i igračko je strpljenje sve tanje. Direktor odlazi na pripreme smiriti situaciju, a predsjednik Ivan Vanja Frančišković je - na odmoru. Na koji ima pravo kao svatko drugi no to pravo ne bi trebao koristiti dok je situacija ovakva kakva jest.
Budžet je prepolovljen sa 4 na 2 milijuna eura, a i tako prepolovljen još nije osiguran za ovu sezonu. Igrački su ugovori daleko manji nego prije godinu-dvije, a plaće i premije opet kasne. Anasa Sharbinija kanilo se prodati da bi se investiralo u 2-3 prava pojačanja, a kakva je sada situacija na ljeto će ga se prodati čim netko ponudi koji euro i to da bi se “platilo struju i vodu”.
Rubeša po Rovinju pokušava gasiti igračko nezadovoljstvo. Robert Ježić je Rijeci donio mnogo, ali iza sebe nije ostavio bogzna što. Bez novca dodijeljenog zbog “zamolbe” iz “visokih krugova” sadašnja vrhuška nema kapaciteta pokriti redovne klupske troškove. Igrači zasad tek žele znati na čemu su. Trener je u poludepresiji jer traži se Europa, a plaće kasne. Ako je po zimi suditi, pred Rijekom je tužno proljeće.